Kod nas u Hrvatskoj, svaka ovca misli kako u zajedničkom toru, može biti i ovan predvodnik
Opet u nas vrije i ključa… I kuha se, kuha! I bruje najnovije vijesti i kruži na sve strane najnoviji video uradak o batinanju migranata na granici Hrvatske i BiH. Ali, ljudi kažu kako je ponavljanje majka mudrosti, pa stoga ne bi bilo loše, još jedanput pogledati i tu famoznu prvu lansiranu snimku ilegalnog prelaska migranata preko hrvatske granice, koja je emitirana na svim TV postajama u Hrvatskoj.
Gledam i ne mogu vjerovati što nam sve serviraju. I kakve sve laži podmeću pod istinu.
Pa što je ovo, ljudi moji dragi!? Tko je ovo snimio? Bolje bi to uradili, garantiram, članovi filmske sekcije neke osmogodišnje škole. Toliko amaterizma, toliko loše snimljenih a namještenih kadrova i sekvenci, toliko neprofesionalnosti, svijet još nije vidio.
Scenarij – ocjena jedan;
Redatelj – ocjena jedan;
Kamerman – ocjena jedan,
Gluma – ocjena jedan;
Maska i šminka – ocjena jedan.
Čisti amaterizam i čista podvala!!!
‒ Pa, tko to objavi, moja Lucija?
‒ A što ti misliš tko bi to mogao biti? RTL, draga moja, RTL. Pa su onda, brzinom svjetlosti, sve udruge za ljudska prava, skočile na noge lagane. Pa su se dogovarali, pa se i dogovorili, pa su snimali i intervjuirali…
Tako se i naš Pupi požurio dati svoj doprinos „istini i pravdi“ pa je i on, pod hitno, zakazao 14. sjednicu Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, upriličenu u prostorijama Hrvatskog Sabora, dana 13. 10. ljeta Gospodnjeg 2021.
Sastanak i otvara Milorad Pupovac, predsjedavajući Odbora koji pozdravlja sve nazočne, onda sve nazočne predstavnike vlasti, predstavnike MUP-a i sve predstavnike medija.
Sjednica započinje čitanjem dnevnog reda, a glavna je točka: „Nezakonito zaprečivanje državne granice migrantima koji ilegalno prelaze granicu R Hrvatske“.
I svi, s nestrpljenjem čekaju početak Pupijeve „predstave za javnost“. Pupi je ozbiljan i odmjeren. No, radi dramatike i cjelokupnog dojma, ni ovaj mu put nisu izostale duge i teatralne stanke, čak ni u uvodnoj riječi. A, kako bi uveo gledatelje i slušatelje u materiju i tijek događanja, s povišenim glasom upozorava na probleme migranata, a posebice u Hrvatskoj, koja se nalazi na putovima kojim se kreću migranti.
No, nakon usvajanja dnevnog reda, redaju se i svi važni govornici. A svi nazočni su puni hvale i podrške radu naše policije.
Tražim opet onaj prvi snimak. Želim ga još jedanput, malo pomnije pregledati. Nešto mi je tu mutno. Ali, snimka je isparila i nestala.
‒ Što si mislila, moja Monika, kako će nam stalno biti na raspolaganju, nakon onakve RTL-ove sramote i negativnih komentara?
Zato treba učiniti nešto. Treba pozvati malo kvalitetnije scenariste, redatelje i snimatelje iz bijeloga svijeta, koji će to malo stručnije, i puno uvjerljivije uraditi. A kao stručna suradnica iz Hrvatske, a u službi centrale RTL, tu im je na raspolaganju i naša dobro poznata Danka Derivaj, koja će sve to kvalitetno urediti i srediti.
I u trenu, na svjetlo dana pušta se nova snimka, u kojoj je, po običaju, briljirala naša Dankica.
I dok je naša Danka revno tražila dokaze o našim „zločestim i krvoločnim“ policajcima, a tražila je čak i po stvarima odbačenim u bijegu, za koje migranti kažu da su im oduzete, a zatim i spaljene,
I prebirala je Danka, prebirala po zgarišu. I baš je tu naša Danka pronašla dokaz „crno na bijelo“, jednu cijelu- cjelcatu. i vatrom netaknutu torbu. A u torbi, gle čuda, i čist bijeli papir sa zamolbom za azil.
‒ Baš me zanima na kojem jeziku. Jer ju je naša Dankica, istoga trena kada ju je našla, pročitala i zaključila kako je to originalna zamolba za azil.
Zatim se,u trenu, na samom mjestu navodnog događaja, našla i cijela bulumenta boraca i borkinja za ljudska prava i prava migranata, koji u drugu zemlju ulaze ilegalno, koji nemaju nikakva dokumenta, a koji su navodno, svi maloljetnici.
Stvarno, jesu. Ta vidi im se na facama. Kako to ne vidite, ljudi moji dragi!? To su pravi-pravcati maloljetnici. Tek su im prve dlake na bradi počele rasti.
„Ovo je neviđena sramota! Ovo treba kazniti!!!“, viču borci i borkinje za ljudska, tj. migrantska prava.
I svi su se ti, svjetski i naši pravednici, potrudili sve tre naše grijehe i propuste, obznaniti i Europi i cijelome svijetu. Baš uoči zasjedanja EU komisije.
A, glavna tema o kojoj će se tamo raspravljati, upravo su migranti i moguće nove migracije.
Baš su jadni ovi migranti!!! Svi su u Hrvatsku došli zdravi ko dren, a ovdje ih dočekali hrvatski policajci i mlatili ih i batinali nemilice… Krvnički . Sve jednog po jednog. U jednom redu i uredno poredane… jedan po jedan. Jaukali su oni jadni, a poslije su i pokazivali ozlijede koje su dobili od premlaćivanja.
I sve su, onda to, ovim vrlim novinarima, lijepo prepričali… Detaljno i slikovito.
„Kako su vas mlatili?“, pita jedna vrla novinarka
‒ Što je njoj? Kao da ne zna (posebice ako je završila studij novinarstva), kako se sugestivna pitanja nikad ne postavljaju. Ili to zna, kao što znaju i svi njihovi, ovdje sada nazočni, da su za odgovore neki migranti unaprijed i pripremljeni.
Zar misle ovi tzv. novinari kako su Hrvati debili koji ne vide, čak ni ono što je očigledno i vidljivo golim okom?
Pa, ja sam, kao i većina Hrvata, sve vidjela! Snimak uvećavala, tražila i tražila. Jer su mi i onaj prvi i ovaj sadašnji bili sumnjivi. Pa kako sam tražila, tako sam i našla. Onda jasno i vidjela, među ovim tzv. policajcima, jednoga u plavo-modroj laganoj odori, drugačijom od svih ostalih, s nekim crvenim umetcima, i na hlačama i na gornjem dijelu trenerke, a na sredini gornjeg dijela, napisano na engleskom jeziku velikim tiskanim slovima: „I BE BEST OF ME“, dok je drugi iz iste te grupe nešto dobacivao. Nažalost, nisam uspjela sve čuti, ali sam jasno čula kraj: „Biće lepo!“ Čak je i prevoditelj razgovora sa migrantima Klaasa Van Dajkena, člana velike europske novinarske istrage, prevodio na ekavski.
Interesantno, zar, ne!?
Drugovi naši dragi, nemojte nam muljati!!! Sve znamo. Bježali smo i mi od rata i agresije Srbije i jugo-armije prije punih trideset godina ulazili smo i mi u druge države i prelazi mnoštvo granica… Ali, sve po zakonu i sa svim svojim osobnim dokumentima. Ostavljali smo i mi svoj grad, svoje prijatelje, i sve svoje. Ali smo znali, kako ćemo se kad-tad i vratiti… U svoje domove i na svoje ognjište.
I nitko od nas nije protestirao, nitko od nas nije bježao, nitko ilegalno išao preko granice. Nismo se nikome ni tužili. Jer smo provjere smatrali, pa i za nas koji bježimo od rata, normalnom procedurom pri ulasku u svaku državu kroz koju smo u bijegu prolazili.
A, Hrvatska trideset godina poslije??? Velike grupe migranata, sam Bog zna koje po redu, prolaze Hrvatskom i zemljama u okruženju, prema Zapadu. Jednu grupu migranata koja ulazi nelegalno, na granici Hrvatske i BiH, zaustavljaju i batinaju, kako neki tvrde, nekoliko muškaraca u odorama sličnim odori interventne policije.
Odmah, točnije 6. 10. 2021. pušta se, opet, na RTL (prva nije valjda bila dovoljno uvjerljiva niti je polučila očekivane reakcije) i ta famozna druga snimka, na kojoj se vidi kako grupa maskiranih osoba u policijskoj opremi palicama batinaju grupu ilegalnih migranata i tjeraju prema BiH. No, ovaj put, riječ je o video materijalu koji je snimila mreža istraživačkih novinara Lighthouse Reports koju čine novinari i mediji iz Nizozemske, Švicarske, Njemačke Austrije, Francuske, Nizozemske.
Ali, i hrvatski RTL i naša dobro nam poznata Danka Derifaj, također su sudjelovali u tom istraživanju, a video snimke koje su prikupljene, objavljene su u svim tim zemljama i u svim medijima pa i na RTL-u, u tzv. našoj Potrazi, kao i istraživačke novinarske mreže Lighthouse Reports iz Nizozemske, švicarskog SRF Rundschaua, njemačkog ARD Studia Beč, ARD Monitora, francuskog Liberationa, nizozemskog Pointera, Novosti i der Spiegela. Dok su istraživački novinari Klaas van Dijken i Lamia Šabić, kamerom zabilježili i ovaj događaj.
Reakcije nam stižu sa svih strana… Javila se i Sandra Benčić koja kaže:
“Ukoliko trenutno vodstvo policije nije doraslo tom zadatku, vrijeme je da drugi ljudi preuzmu odgovornost za zaštitu granice. Ovakav pristup migracijama za nas je neprihvatljiv. Još jednom dajemo podršku svim djelatnicima policije koji se ne slažu s ovakvim načinom ‘zaštite’ granice i koji na to već duže vrijeme upozoravaju”.
‒ A-ha! Tu smo dakle. Kažete kako je vrijeme da neki drugi ljudi preuzmu odgovornost za našu granicu. Što ne dadnete taj resor drugarici Radi, drugu Matuli ili drugarici Urši? A, najbolje bi bilo da taj resor preuzme drug Tomašević. Pa bi nam sve procvjetalo. On je već pokazao koliko vrijedi.
‒ Jel’ da, isto kao u Zagrebu. Ne zafrkavaj se, majke ti! Nije ti ovo zafrkancija, nego čisto podmetanje.
„Možemo“ misli kako će, sipajući mudrolije i fraze bez pokrića, sebi priskrbiti neki plus. Dragi naši drugovi, ispucali ste se do kraja. Znamo kako imate i plan za naredne izbore, ali vam to više ne pije vodu. I dok su vam jedni u sukobu interesa, drugi su vam u sukobu sa zdravim razumom. Pa se više ne zna ni tko pije ni tko plaća.
Jest kako su neki i vjerovali u sve što kažete. Sve dok niste prešli… s riječi na djela.
Nažalost, kod nas u Hrvatskoj, svaka ovca misli kako u zajedničkom toru, može biti i ovan predvodnik. Pa sebi daje za pravo kritizirati sve i svakoga.
A kako su se tu ekspresno našli svi, to sam Bog zna. Pa su tako, isto ekspresno, opet na RTL-u, pokazali ozljede koje im je, kako tvrde, nanijela hrvatska policija, te kako su im, između ostalog, razbili i mobitele.
“Hrvatska policija nas jako loše tretira”, kazao je jedan od njih.
“Hodali smo 3 do 4 dana, policija nas je ulovila. „Kako su vas tukli, s čim?“, pita novinarka. „Palicama“, odgovara zamuckujući jedan od nazočnih. „Dovezli su nas kombijem, uzeli nam telefone, baterije, stvari, i onda su nas strpali u kombi i deportirali iz Hrvatske.
„Jeste li tražili azil?“
„Neki od nas jesu. Pitali su ima li maloljetnika. Rekli smo da smo maloljetnici, ali ga je svejedno tukao.”
“U BiH s te njihove strane postoje ilegalni kampovi migranata. Tu borave i cirkuliraju, a nedaleko od tog mjesta je jedan kiosk gdje se može kupiti sirup od višanja koji koriste kao lažnu krv. Tablete, evo tu sam negdje imao zapisano ‒ sad ne mogu naći ‒ koje izazivaju mučninu. Dakle, kad se popiju, čovjek stvarno povraća. Onda se mažu s tim sirupom da bi pojačali dramatičnost te situacije, a zatim slikaju. A mi u tim slučajevima uopće ne možemo ni doći do njih, obzirom da se nalaze u minskom polju.
…Kada se osoba nađe na hrvatskom teritoriju, postupa se u skladu sa zakonom. A novinarske snimke koje se prikazuju, montirane su. Od te gospođe tražio sam snimke u originalu, da bismo vidjeli kako snimka izgleda neizmijenjena, s obzirom da je sada u svijet poslana izmijenjena, ona je odbila.
Dakle, ona je ne želi dati, što znači da mi ne možemo ni provesti učinkovitu istragu. Dakle, u ovome slučaju, sve je jasno i sve se zna“, kazao je Zoran Ničeno, šef granične policije.
„Nema države u svijetu koja će dopustiti da se u nju ušetava bilo tko“, tvrdi ministar Božinović.
„EU od nas očekuje da čuvamo Schengen, Čime, lepezama!?, zaključuje predsjednik Milanović.
Pred sam kraj sjednice, riječ je dobio i saborski zastupnik i potpredsjednik Odbora, Zlatko Hasanbegović. I dok je Hasanbegović izlagao, Pupovac ga je promatrao s negodovanjem, vrtio se na stolici, mrštio, držao za glavu, pogledavao na sat i okom sokolovim pogledavao govornika.
‘Na početku, ja bih rekao da mi, gospodine predsjedniče, uopće nije jasno zašto ste sazvali ovu sjednicu. Prva točka dnevnog reda je bila: o nezakonitom zaprječavanju granice. I bio sam protiv takvog dnevnog reda.
Vi, u ovom trenutku prejudicirate sve pokrenute nalaze redarstvenih tijela i državnoga odvjetništva. Dakle, mi ne možemo na temelju Youtuba i Tv emisija donositi dalekosežne zaključke. Istrage su pokrenute, provedene su i stanovite suspenzije, državno odvjetništvo je najavilo i provođenje istrage, te je i time, zapravo poslana ključna poruka da država uvažava humanitarnu dimenziju i da je u konačnici svako neljudsko ponašanja kažnjivo, ne prema stanovitim međunarodnim konvencijama, kolokvijalnim neobvezujućim teorijama, već prema hrvatskom Ustavu i zakonu.
Nitko, ama baš nitko, ne može protuzakonito ući u Republiku Hrvatsku.
Zato, nema potrebe širiti paniku, ali treba konstatirati da na dijelovima hrvatske granice vlada izvanredno stanje i hrvatske redarstvene snage nadljudskim naporima vrše svoju zakonsku i ustavnu obvezu. Ono što nazivamo migrantskom krizom, naravno nije, i to je svima jasno, spontani proces. On je neusporediv s fenomenom izbjeglištva kakav smo poznavali kroz povijest. A pravo na masovnu migraciju nije temeljno ljudsko pravo ni po jednoj međunarodnoj konvenciji. Temeljna ljudska prava postoje u odnosu na osobe koje su se zatekle u R Hrvatskoj, pa bi mogli govoriti o ljudskim pravima tek kada bi se pokrenulo masovno protjerivanje azilanata iz prihvatilišta. Onda bi se moglo govoriti o kršenju ljudskih prava.
Ja ovdje govorim o zaštiti državne granice.
Bosna i Hercegovina nije samo susjedna zemlja, već zbog geopolitičkih, povijesnih i nacionalnih razloga, BiH i Hrvatska, bez obzira na okolnosti ‒ Hrvatska je u EU-u, a BiH nije ‒ čine jednu geopolitičku cjelinu…“
Glavni voditelj cijele predstave, cijelo to vrijeme se mršti, vrti se nervozno, češka po nosu, dok u isto vrijeme, okom sokolovim promatra gospodina Hasanbegovića, obraća mu se ljutitim glasom i pobjedonosno podvikuje:
„Samo sam čekao da to kažeš!“
Oduzimam Vam riječ. Prekršili ste važne odredbe hrvatske državne politike. Vi ste rekli da je:
Hrvatska i BiH jedan prostor i zemlja
‒ Vi nemate pravo cenzurirati ni tumačiti tuđe misli!
‒ S Vama ne polemiziram!!! Ljude koji su u imigracijskim procesima nazivate protuzakoniti migranti.
‒ Ja iznosim samo svoja politička stajališta, dopustite da dovršim.
‒ Vaša riječ o tome da su Hrvatska i BiH jedinstven prostor i jedinstvena zemlja je nešto što je nedopustivo. Vi to možete misliti, ali na ovom Odboru, kada to iskažete, onda ćete dobiti odgovor.
‒ Vi nemate pravo imati ulogu cenzora i tumača tuđih misli. RH i BiH jesu jedna geopolitička cjelina i to je u konačnici razlog zašto nitko u ovoj zemlji ne razmišlja o stavljanju žice između RH i BiH. To je rekao i predsjednik Republike, to govori i ministar unutarnjih poslova i predsjednik Vlade. Može li netko zamisliti žicu između Imotskog, Gruda, Slavonskog i Bosanskog Broda, Gline, Velike Kladuše? Ne može!
No, nakon te izjave, Pupovac mu oduzima pravo na govor, do kraja sjednice.
„Vaša riječ o tome da su Hrvatska i BiH jedinstven prostor i jedinstvena zemlja je nešto što je nedopustivo“, navodi Pupovac nešto što nije rečeno.
“Doktore Hasanbegoviću, oduzeo sam vam riječ i ostali ste bez prava da govorite i molim da se toga držite. U protivnom ću pozvati…”
“Do kraja mislite?”, pitao ga je Hasanbegović.
“Do kraja”, odgovara mu Pupovac.
I tako, predsjednik Odbora za ljudska prava, oduzima riječ i pravo na govor jednom saborskom zastupniku, izabranog voljom naroda.
Toliko o vjerodostojnosti predsjednika Odbora za ljudska i manjinska prava, Milorada Pupovca.
Ali, i ova je predstava završena. Zastori su spušteni.
Pozornica zamagljena i zamračena.
A, glavni redatelj i dalje „beskompromisno“ ide dalje…
