Dobro poznavao sjevernu Dalmaciju i okolinu Dubrovnika
„Polovicom prosinca prošle [1940.] godine došao je iz Zagreba na primorje tužan glas da je 11. XII. [1940.] tamo preminuo na klinici prof. Lucijan Marčić. Kao grom iz vedra neba ošinuo je sve njegove prijatelje i znance u Splitu, Dubrovniku i po cijeloj našoj obali, jer je Lucijan bio poznat kao sposoban, vrijedan, dobar i fin čovjek, u kojeg smo polagali još velike nade. Pok. Lucijan rodio se 1891. godine u Rabu. Gimnaziju je pohađao u Senju, Zadru i Splitu, gdje [ju] je završio. Sveučilište je pohađao, i to najprije tehniku, pa filozofiju, u Brnu, pa u Pragu. Njegovi su predmeti bili prirodopis i geografija [zemljopis].
Nakon toga stupio je u službu, te je bio suplentom [profesorski vježbenik, pomoćni nastavnik] u Zadru, profesorom u Dubrovniku, prosvjetnim inspektorom Ministarstva u Beogradu i na kraju profesorom I. gimnazije u Zagrebu. Posjedovao je široku kulturu. Pisao je po novinama, u ‘Dubu’, ‘Dubrovniku’, ‘Obzoru’, ‘Jadranskom dnevniku’ i ‘Hrvatskom glasniku’; surađivao je u revijama ‘Jadranska straža’, ‘Glasniku geografskog društva – Beograd’ i ‘Magazinu sjeverne Dalmacije’. Važniji i veći su mu slijedeći radovi: Antropogeografska ispitivanja po sjeverodalmatinskim ostrvima [otocima] (Rab, Pag, Vir), Etnografski zbornik Srpske kr. akademije, knj. XXXVIII., Beograd, 1926; Stanovništvo Zadra, Geografski glasnik, sv. XIV, Beograd, 1928; Doseljivanje i iseljivanje na zadarskim i šibenskim ostrvima [otocima], Geografski glasnik, sv. XV, Beograd, 1929; Zadarska i šibenska ostrva [otoci], Naselja Kr. sr. akademije, Beograd, 1930; O nošnji na zadarskim i šibenskim ostrvima [otocima], Glasnik etnografskog muzeja, knj. V, Beograd, 1930; Zadar i okolica, kolo I, sv. III., Pomorska biblioteka Jadranske straže, Split, 1933.; Uzroci slabog ekonomskog i kulturnog razvoja zadarskog zaleđa, Magazin sjeverne Dalmacije, 1935.; Utjecaj populacije mora na građevnu aktivnost primorskih naselja na istočnoj obali Jadrana, Zbornik IV. kongresa slavenskih geografa i etnografa, Sofija, 1936.; Dubrovnik i okolina, Geografski pregled, Mala biblioteka geografskog društva, sv. 5, Beograd, 1937.
U rukopisu nedovršen je ostao još rad ‘Bukovica i Ravni Kotari’ na kojem je radio još zadnjih mjeseci svog života.
Po ovim glavnijim radovima vidi se da je pok. prof. L. Marčić bio uglavnom geograf [zemljopisac] i to antropogeograf koji je osobito dobro poznavao sjevernu Dalmaciju i okolinu Dubrovnika, dok srednju Dalmaciju nije obrađivao. On je svakako bio jedan od najboljih poznavatelja našeg primorja. U planu je imao još mnogo radova, ali ih nažalost nije dovršio.
Pored znanstvenog rada mnogo je nastojao urediti u Dubrovniku gradski muzej gdje je uz pok. prof. [Pera] Zeca osnovao, popunjao i uređivao sve odsjeke.
Mnogo je radio i u školi i to kao profesor u gimnaziji, pa u Pomorskoj vojnoj akademiji. Njegovi ga se đaci s velikim pijetetom spominju, jer je bio pun takta i dobar pedagog. Bio je čovjek vrlo opsežne kulture. On je poznavao povijest, arhive (zadarski, dubrovački i mletački) u kojima je radio za antropogeografske radove; umjetnost, literaturu, osobito talijansku, Croceova djela, pa prirodopis, oceanografiju i klimatologiju; dakle, imao je vrlo široki horizont. Užitak je bio s njime razgovarati, jer je znao neobičnom finesom izlagati svoje poglede utemeljene na literaturi i vlastitom iskustvu.
A kad bi nastupili praznici, on bi ih provodio u ekskurzijama. Ili bi pošao u Italiju, ili u arhive, ili kuterom na Kornate i zadarske i šibenske otoke, tamo opažati i bilježiti. Bio je dobar pomorac, te je istinski volio more i cijelo naše primorje. U Mediteranu je vidio snagu Hrvatske i cijele naše državne zajednice. U moru je gledao vrijednost ništa manju nego u kopnu.
Sve ono što je osjećao, znao i htio dati, nije dospio, jer je nažalost umro mlad, u 49 godini života, kad je mogao i htio još mnogo raditi. Tako je nestao jedan naš dragi i sposobni suradnik kojega su se rasprave s velikim interesom čitale. Bog nek’ dade pokoj njegovoj plemenitoj duši, a njegovoj obitelji izražavamo svoje duboko saučešće.“ (Dir, † Lucijan Marčić, Jadranska straža, god. XIX., br. 2, Split, 1941., str. 79.).
