Hrvatski Fokus
Kultura

Zaklada HAZU-a dodijelila nagradu ‘Dragutin Tadijanović’ pjesnikinji Marijani Radmilović

U njezinim pjesmama nema rodne ideologije

 

Hrvatska pjesnikinja Marijana Radmilović dobitnica je ovogodišnje Nagrade „Dragutin Tadijanović“ koju dodjeljuje Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nagrada joj je dodijeljena za zbirku pjesama Putovanje oko tijela (Zagreb: MeandarMedia, 2019.). Svečanost dodjele Nagrade bit će u četvrtak 4. studenog u 12 sati u Slavonskom Brodu u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića  u sklopu manifestacije Tadijine jeseni, na 116. rođendan ovog istaknutog hrvatskog pjesnika.

Akademik Dragutin Tadijanović (1905. – 2007.) bio je jedan od donatora Zaklade HAZU i prema njegovoj želji od 2008. svake se godine iz posebnog fonda dodjeljuje jedna pjesnička nagrada te stipendije ponajboljim studentima književnosti iz Brodsko-posavske i Ličko-senjske županije.

Marijana Radmilović rođena je 1971. u Vinkovcima. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Pjesme i priče objavljivala je u Quorumu, Književnoj reviji, Plimi, Zarezu, Temi i Riječima. Za debitantsku zbirku poezije Portreti nepoznatih žena 1999. je dobila nagradu Ivan i Josip Kozarac. Na prvim Danima Dobriše Cesarića u Požegi 2003. dobila je nagradu Dobriša Cesarić za najbolju neobjavljenu knjigu poezije Bolest je sve uljepšala, a nešto kasnije za istu zbirku nagradu Kvirin za mlade pjesnike. Za zbirku pjesama Putovanje oko tijela 2020. je dobila nagradu Duhovno hrašće.

Kako je u obrazloženju dodjele Nagrade „Dragutin Tadijanović“ navela akademkinja Dubravka Oraić Tolić, u suvremenoj hrvatskoj lirici pjesništvo Marijane Radmilović prepoznaje se po trima osobinama, a to su originalan autorski glas, ženska pjesnička tematika i izvanserijska stilska ostvarenja. „Sve tri osobine doživjele su bujnu raznolikost upravo u zbirci Putovanje oko tijela sastavljanoj od trideset sedam duljih tekstova pisanih u narativnom molitvenom tonu. Marijanin pjesnički glas karakterizira dijalogičnost, višeglasje i polifoničnost. Ta je polifoničnost autorskoga glasa  pronašla svoju temu u ženskoj subjektivnosti i ženskom identitetu koji autorica razigrava u različitim ulogama sebe i drugih žena, kao  djevojke i sestre, kao majke, starice, usnule ljepotice. Središnji je postupak igra poznatim stereotipima, slikama i predodžbama kojima se žena u zapadnoj kulturi predočuje kao tijelo, tjelesnost, konkretno, osjećajnost, nizina, za razliku od muškoga subjekta koji se zamišlja kao duh, apstrakcija, ratio, visina. Tu osnovnu sliku ženskoga identiteta kao tijela i pjesničkoga postupka kao putovanja oko tijela iz naslovne sintagme autorica razlistava u raskošnim slikama i igri tradicionalnim stereotipima i predodžbama. Pri tome dominiraju ravničarski motivi: ženski se identiteti predočuju kao zemlja, voda, biblijski prah, mulj, blato, glib, biljka, „vlažno i teško korijenje, ali i metaforama dna, zdjele nedovršene tkanine, prešućenih riječi i bijela boja kao simbola života i smrti.  Autorica se služi začudnim genitivnim metaforama, tako omiljenim u suvremenome pjesništvu, jakim slikama, oksimoronima i otvorenim, semantički uskovitlanim poentama. U knjizi nema slavonskih niti bilo kojih drugih stvarnih lokaliteta, no ravničarska metaforika zemlje, praha, gliba, mulja, kukuruznoga zrnja daje naslutiti da je upravo slavonski krajolik bio pogodan za biblijsku i univerzalnu slikovnost žene i ženskih identiteta.  Premda autorica dotiče društvene aspekte ženske povijesti, u pjesmama Marijane Radmilović nema rodne ideologije ni eksplicitnoga angažmana. Pjesnikinja  nije feministička aktivistica. Tu je riječ o postmodernističkoj dijaloškoj lirici koja u metaforičkim eskapadama i poetici igre kulturnim stereotipima razlistava pitanje ženskih, ali i bilo kojih drugih identiteta i općih pitanja života, ljubavi, rada, prijateljstva, ljepote, zdravlja, bolesti,  smrti. Nimalo laka, ali višestruko dojmljiva, tematski originalna  i jezično izbrušena, lirika Marijane Radmilović izrasla je na tragu najboljih tradicija modernoga hrvatskog pjesništva, od Mihalića i Dragojevića do Slamniga i Anke Žagar. Po svojemu dijaloškom glasu i višeglasju, po igri ženskim stereotipima na podlozi ravničarskih motiva, po originalnim pjesničkim slikama i narativnome molitvenom stihu pjesnička knjiga Putovanje oko tijela Marijane Radmilović zaslužila je ponijeti nagradu naslovljenu imenom slavonsko, hrvatskoga i univerzalnog barda Dragutina Tadijanovića“, napisala je u obrazloženju dodjele ove nagrade Zaklade HAZU akademkinja Dubravka Oraić Tolić.

Marijan Lipovac

Povezane objave

Neven Tudić izlagao u splitskoj Prokulturi

hrvatski-fokus

Da smo čekali…

HF

Četrnaesti Festival 25 FPS

HF

Kažu ljudi…

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više