GLOBALIZACIJSKI FAŠIZAM – Poziv na cijepljenje trudnica i male djece
- Svađa između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića se nastavlja. Ovaj puta umjesto predsjednika Vlade predsjednika države napao je njegov posilni – ministar obrane Mario Banožić. Kako je Banožić nesposoban, ovim se potezom Plenković osramotio, ali i stvorio mogućnost za ministrovu smjenu. To mu je najvjerojatnije i bio cilj.
- Ovdje se ne treba puno truditi i secirati uzroke i sâm povod svađe između Milanovića i Banožića (čitaj: Plenkovića); svrha svađe je pitanje ovlasti i Plenkovićev pokušaj omalovažavanja institucije predsjednika države. A kada netko od političara pokuša omalovažiti instituciju predsjednika države, tim činom svjesno i odgovorno omalovažava samu državu Hrvatsku i ruši njezine temelje. Upravo to čini Plenković, svjesno i proračunato. I zato je ovaj najnoviji i najsvježiji sukob između Milanovića i Banožića (Plenkovića) puno opasniji od običnoga verbalnog prepucavanja dvojice političara na visokim dužnostima. I zato je jadno slušati neukoga ministra Banožića kada predbacuje Milanoviću zato što se na početku srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku nije odazvao i uključio u obranu svoje države, jer je, isto tako, to učinio njegov naredbodavac i šaptač Plenković, koji se je također prvih godina Domovinskoga rata sakrivao po bruxelleskim restoranima i separeima. I što je još gore, Plenković je i u mirnodopskom razdoblju eskivirao i sam odlazak u JNA jer je bio – anemičan. Sada vidimo da nije… Lagao je!
- Najvažnije kod ovoga sukoba oko toga tko je vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, predsjednik države, kako je u Ustavu zapisano, ili ministar obrane odnosno predsjednik Vlade, koji to želi, prije svega je Milanovićevo pismo upućeno Plenkoviću još 28. listopada 2021., a koje je danima bilo prešućivano od strane Plenkovića i od njega kupljenih režimskih medija. Samo prijevremeno umirovljenje zapovjednika Počasne zaštitne bojne brigadira Elvisa Burčula samo je poslužilo Plenkoviću da oslabi obrambeni sustav Hrvatske vojske i ponovno pokuša omalovažiti one dužnosnike koji ga se ne boje i ne žele pristati na njegovo diktatorsko ponašanje i vladanje. Nakon što sam pozorno pročitao Milanovićevo pismo Plenkoviću stekao sam dojam kako između ove dvojice političara postoji nepremostivi jaz i kako nema šanse da se oni pomire i nastave djelovati u interesu Republike Hrvatske. Mene ovdje ni najmanje na zanima Milanovićeva drskost i nekonvencionalnost. Meni je puno opasnije Plenkovićevo izdajničko ponašanje prema hrvatskom narodu i poniznost prema globalizacijskim totalitarističkim institucijama Europske unije. Plenković čini sve ono što mu narede u Bruxellesu i suprotno od onoga što rade suverenističke vlasti u Poljskoj ili Mađarskoj. Umjesto da se solidarizira s aktualnim vlastima u Varšavi i Budimpešti, čime bi i njima povećao manevarski prostor, on šuti i čeka tko će na kraju pobijediti da mu se u pravom trenutku prikloni. Činjenica je da Milanović, bez obzira kolika je drznica i koliko je nepredvidljiv, ne bi to činio svojim podanicima poput Plenkovića koji nas iz dana u dan ponižava prešutnim prihvaćanjem svih protuhrvatskih, protukatoličkih, protukršćanskih i protuživotnih naputaka iz Bruxellesa. Netko će sada reći, pa Milanović je prije radio i govorio drukčije. Jest. Svašta je prije radio i govorio što nije bilo u hrvatskom interesu. Čak je podržavao i besprizornoga Željka Komšića koji više niti sam ne zna što je – Hrvat, jugoslaven, Bošnjak, musliman, katolik, Srbin, pravoslavac, balija, unitarist, komunist, titoist… Mene zanima samo to da danas Milanović ne podržava Komšića i da je priznao da je tada, 2010. godine, griješio. Od Plenkovića nikada ne ćete čuti da je pogriješio. Baš nikada. A griješi svakodnevno. Hrvatska je u zadnjih pet i pol godina uništena, osiromašena i osramoćena, upravo „zaslugom“ tzv. europejca Plenkovića. I zato je ipak donekle važno analizirati prešućeno Milanovićevo pismo Plenkoviću.
- Milanović se na početku pisma Plenkovića poziva na odredbe Ustava Republike Hrvatske i to čl. 94., čl. 99., st. 1. te čl. 100., st. 1., a vezano uz zloupotrebu ovlasti od strane ministra obrane prilikom prijevremenog umirovljenja zapovjednika Počasne zaštitne bojne. Nakon toga pojašnjenja Milanović je iznio podatke koji pokazuju da je ministar Banožić i nesposoban i osoba koja laže i koja je osvetoljubiva. Pri kraju pisma predsjednik države priprijetio je predsjedniku Vlade da, ukoliko njegova Vlada nastavi s ovakvim postupanjem, i ukoliko ministar obrane ustraje na politizaciji Oružanih snaga, da će on kao Vrhovni zapovjednik vojske »koristiti i odredbu stavka 5. članka 144. Ustava RH u dijelu obrane, a u svrhu zaštite interesa Republike Hrvatske«. Na pravnim ekspertima je da izanaliziraju što stoji iza ove Milanovićeve prijetnje.
- Kada mi netko spomene Borisa Dežulovića, odmah pomislim na Željka Ražnatovića Arkana. Dugo nisam znao zašto je to tako. S vremenom sam spoznao ovu moju mračnu prispodobu. Asocijaciju. Naime, i Dežulović i Ražnatović su Crnogorci, i obojica se oseća(li)ju Srbima. Obojica su proizvod jugo-režima. Onaj lošiji jugo-proizvod, škart. Škart koji mrzi Hrvate. Za Željka se još točno ne zna je li skončao u Zemunu – na povijesnom hrvatskom tlu – ili se negdje skriva po majčici Rusiji. Za Borisa se zna da luta od Beograda do Zagreba, i da pritom skokne i do Splita, ali najbolje je znati i stalno se podsjećati kako cijelo vrijeme otkad mrzi Hrvatsku živi od Hrvatske i troši hrvatske kune. I tako možemo reći kako svi mi imamo svoje zle duhove, pa tako i Boris mora trošiti mrske mu kune. Nakon što su propali neki jugo projekti, poput Ferala, Boris se obreo kod Milorada Pupovca i uz svesrdno pomoć hvarskoga orjunaškog sina na čelu Hrvatske vlade(!) iz dana u dan nemilice troši nemile mu kune. Sada protiv Hrvatske i Hrvata piše za srpske Novosti. Ali ne za dinare, već za ustaške kune.
- Mnogi ne čitaju Dežulovića, pa im treba pojasniti kako je svaki njegov novinarski uradak protuhrvatski. U Hrvatskoj mu ništa nije dobro, osim kuna. Kao naručen mu je došao događaj na Koranskom mostu do kojega su 1991. došli njegovi Crnogorci i njegovi crnogorski Srbi u osvajanju i pokoravanju Hrvata i Hrvatske. Na tom mjestu, Koranskom mostu, obranjena je Hrvatska u rujnu 1991. Na tom mjestu pobijeđeni su Srbi u odorama JNA i nekoliko godina kasnije protjerani do Srbije i Kosova. I to je ono što je Borisu jako teško selo u stomaku. A još teže mu je selo to što su Hrvati obilježili Koranski most nakon tri desetljeća s muralom i tako što su ga nazvali po postrojbi koja je obranila Karlovac, a time i Hrvatsku. Taj dan posvećenja karlovačkih Hrvata Koranskom mostu za jugoslavena Dežulovića je »duga i mračna noć«. Još je dodao »posljednjeg dana ljeta«, što je netočno, jer kalendarski jesen počinje 23. rujna, a ne 21. rujna 2021., kada je na mitskom Koranskom mostu bila velika svečanost. Nije Dežulović znalac, on je samo onaj koji mrzi Hrvate. Dežulović u svojoj tiradi nikako da prežali ubijene srpske agresore 21. rujna 1991. pa piše da uz ogradu mosta još uvijek teku »potoci krvi«, kada su »zarobljenici praktički strijeljani«, a ne priznaje da su rezervisti JNA napali hrvatske branitelje i hrabroga branitelja Mihajla Mišu Hrastova. Kako bi novinarski poentirao Dežulović protekla tri desetljeća obnovljene hrvatske državnosti naziva »službenim zločinom« i dodaje da je hrvatska država, samo zato što su se 1991. branitelji branili od barbara i agresora s istoka, »doslovno preko noći postala zločinačka«.
- Globalizacijski fašizam nastavlja svoj put. Režimski mediji danonoćno lažu puk i uvjeravaju da je nužno cijepiti se sa zaraznim cjepivima i da će tada svima biti lijepo i krasno. Tim strašenjem onih koji ne razmišljaju svojom glavom vladajuća izdajnička klika preko zloglasnoga Nacionalnog stožera civilne zaštite sada je otišla korak dalje i laže da je bezopasno cijepiti trudnice i tek novorođenu djecu. To je ponukalo Krunoslava Capak, člana zloglasnoga Nacionalnog stožera civilne zaštite da se pohvali: »Rekordne brojke novooboljelih i svijest da samo cijepljenje, i to prvenstveno odraslih, ali i djece, može zadržati našu djecu u školskim klupama, potaknula je građane na cijepljenje. Vijest o teškim slikama bolesti kod trudnica potaknule su mladu populaciju na cijepljenje jer je sada potpuno jasno da je najbolja priprema za trudnoću upravo cijepljenje«. Isto ili slično izjavila je Mirjana Kujundžić Tiljak, ravnateljica Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar”: »Bilo je dosta na cijepljenju osoba mlađe i srednje dobi. Neke je informacija o 41 preminuloj osobi u protekla 24 sata potaknula na cijepljenje a posebno činjenica da dvije najmlađe preminule osobe u dobi 30-50 godina nisu bile cijepljene«. Ovo je sumrak civilizacije. Kupljeni i ucijenjeni agitatori vrše otvoreni i javni zločin nad neukim pukom.
- Članovi Europskog parlamenta 30. listopada 2021. održali su tiskovnu konferenciju i objavili tajni, ‘neobjavljeni’ ugovor između farmaceutske industrije/proizvođača cjepiva protiv Covida s EU-om (https://www.youtube.com/watch?v=0TqVh0o6Bvs). Zloglasna Big Pharma (svjetska farmaceutska industrija) nametnula je “cjepivo” i “digitalni certifikat” ili “covid putovnicu” (propusnicu). Tajni dokument tko objavi, biva progonjen ili – ubijen. To se dogodilo i kolumbijskom odvjetniku Camilu Encisou, stručnjak za borbu protiv korupcije i zagovaratelju transparentnosti vladinih ugovora, i nakon što ih je napao dobio je prijetnje smrću. A zašto? Zato jer su “ugovori između država i farmaceutske industrije strogo povjerljivi i tajni”?!
- Poznati teksaški kardiolog dr. Peter McCullough, najpoznatiji i najglasniji zagovornik ranog ambulantnog liječenja COVID-a, razgovarao je s autorom Johnom Leakeom u Dallasu o opasnostima cjepiva protiv COVID-19. Bez dlake na jeziku, izjavio je da će primijenjene politike tijekom trajanja ove bolesti ostati zabilježene kao najveće malverzacije u povijesti medicine i javnog zdravstva. (https://www.bitchute.com/video/DgijL7vcjDBI/)
- Iz čitanja predstavke Zdravka Mustača, u kojoj Bugojansku skupinu pogrdno naziva “ustaškim bandama”, prepoznajemo “rukopis” odvjetnika Ante Nobila. To nije Mustačev stil.
- Popisivanje stanovništva trebalo je već biti gotovo i otišlo je u – zaborav. Ali ne će dugo. Uskoro će se pojaviti neki rezultati popisa i tada će nastupiti „iznenađenja“. Tada će ponovno demografi i Glas Koncila optuživati vladajuće kako su višestruko pogriješili i zato što ćemo imati krive rezultate popisa. I Državni zavod za statistiku, iako ne javno, nezadovoljan je načinom popisa. U kuloarima optužuje Vladu i druge zato što popis stanovništva ne će dati točne podatke. Iz čitanja godišnjih Izvješća Državnog zavoda za statistiku vidljivo je da popis ne može proizvesti točne statističke podatke zbog lošeg Zakona o prebivalištu, koji je proizvela vlada SDP-ove koalicije i njezini kadrovi u MUP-u. SDP je Zakon o prebivalištu samo nakalemio na onaj stari jugoslavenski zakon o prebivalištu i boravištu. Glavni cilj toga zakona bio je izbrisati što više državljana za koje se pretpostavljalo da su birači HDZ-a. Sâm Arsen Bauk se hvalio da je izbrisao 350 tisuća birača!
- Klub Hrvata u gornjem, nacionalno koncipiranome Vijeću naroda entiteta Republike srpske pokrenuo je postupak osporavanja Zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma pred Ustavnim sudom toga entiteta budući tamošnje Hrvate dovodi u nejednakopravan položaj. Narodna skupština Republike srpske je simbolično 15. rujna, na Dan nacionalnog jedinstva, slobode i zastave Republike Srpske i Srbije, kojega su zajednički utvrdili vlasti u Beogradu i Banjoj Luci, donijela Zakon o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma. Reakciju Vlade Andreja Plenkovića niste nigdje čuli.
- Jutarnji list je pojasnio tko je kupac velikog paketa dionica Podravke koje su prodali Erste plavi mirovinski fondovi. Riječ je o Mesnoj industriji Braća Pivac (https://novac.jutarnji.hr/novac/aktualno/konacno-je-rijesena-enigma-tko-je-kupac-velikog-paketa-dionica-podravke-to-je-dobro-ulaganje-15104650). Iza skrbničkog računa u OTP banci od oko 98 milijuna kuna stoji Mesna industrija Braća Pivac. Taj skrbnički račun u OTP banci ima 194 dionice Podravke vrijedne oko 116 milijuna kuna, koje čime oko 2,9 posto kapitala Podravke. Mnoge je ovakav ulazak Mesne industrije Braća Pivac u vlasništvo Podravke podsjetio na ulazak u Kraš, ali se mora podsjetiti da su njihov ulazak u Kraš i kasnije preuzimanje više od polovice dionica Kraša (oko 54 posto) trajali godinama. Strpljivo. O PPD-u zasad ni riječi.
