Hrvatski Fokus
Gledišta

Slavlje bez Hrvata

Balašević, moleraj…

 

Dan rođenja bana Jelačića, 16. listopada, jedan od četiri praznika Hrvata u Republici Srbiji, ove godine je proslavljen praktično bez Hrvata. Kada to kažem mislim na hrvatski narod, običan puk, kojem ovaj praznik i treba da pripada.

Naime, u Republici Srbiji ima 57.900 Hrvata i umjesto da dan rođenja bana Jelačića bude fješta hrvatskog puka u svim mjestima gdje ima Hrvata, ona to nije bila niti u Petrovaradinu, rodnom mjestu bana Jelačića, gdje je, sada već legendarni IV. saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice, organizirao „centralnu proslavu“ samo sebi u slavu.

Tako je i ovaj najveći praznik svih Hrvata u Srbiji, potpuno otuđen od hrvatsog puka, došao na razinu „najveće gospodarske manifestacije Hrvata u Srbiji“ (seoskog vašara u Donjem Tavankutu), „najveće književne manifestacije Hrvata u Srbiji“ (neprepoznate čak i u gradovima u kojima se održavala, u Novom Sadu i „najhrvatskijem“ gradu u Srbiji, Subotici),  te na razinu prekrivanja lažnog natpisa na spomeniku Ivanu Antunoviću u Subotici pred sam čin otkrivanaja spomenika!

Da puk nema veze s ovom proslavom pokazala je već i sv. misa u crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu, koja je bila sat prije „centralne proslave“, jer je crkva bila prazna kao nikada do sada tom prigodom. No, pored toga ona je jedina nosila ozbiljnost i važnost samog događaja te pijeteta prema Banu.

Ostalo je bila usiljena i strogo kontrolirana parada visokopozicioniranih likova u, kako je i najavljeno u “hrvatskim” medijima u Srbiji i nigdje više, “pružanju ruke između srpskoga i hrvatskoga naroda”, uz njihovo strogo kontrolirane kurtoazne govore, koji su zajedno s „prigodnim programom“ trajali četrdsetak minuta u hermetički zatvorenoj rodnoj kući bana Jelačića.

Pri tom treba svakako pohvaliti tamburašku izvedbu himni Republike Srbije i Republike Hrvatske djece, koja su, međutim,  morala doći čak iz Subotice, jer je u HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina rasturen tamburaški orkestar, a Ruma je za Subotičane predaleko, iako tamošnja hrvatska udruga ima najbolji tamburaški orkestar u regiji. 

No, i to je sve režija IV. saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća koja se uklapa u osnovno pitanje: Tko je ove godine uopće slavio dan rođenja bana Jelačića?!

Pred vratima rodne kuće bana Jelačića stajala su dva bodygarda sa spiskom zvanica koje ni u gužvi u jednoj nevelikoj prostoriji rodne Banove kuće, gdje se odvijao „centralni program“, ne mogu dobiti koronu!

Ja, kao pripadnik najrizičnije skupine Hrvata, nisam na tom spisku pa sam „centralnu proslavu“ najvećeg praznika svih Hrvata u Srbiji proslavio ispred vrata rodne kuće bana Jelačića. No, i tu privilegiju je imalo samo desetak od 57.900 Hrvata u Srbiji! Ogromna većina i ne zna da je proslave uopće bilo.

Na spisku onih koji ovom prigodom ne mogu nikako dobiti koronu uglavnom su bili premundureni radikali u naprednjake i premundureni Bunjevci iz Subotice u Hrvate, tako da spornih pitanja uopće nije bilo, kao, primjerice, kako to da postoji bunjevački jezik, a da hrvatski jezik ne postoji!

Pompezna najava na portalu HNV-a da će (citat) predstavnici hrvatskog i srpskog naroda tom prigodom oslikati siluetu Bana na zidu ovog znamenitog objekta ispod koje će stajati pločica s natpisom: „Na ovome mjestu, 16. listopada 2021. godine, Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji, krovna institucija hrvatskoga naroda na ovim prostorima, obojilo je lik bana Josipa Jelačića kao simbolični početak radova na obnovi njegove rodne kuće” (završen citat), bila je nada za nas nekoliko na ulici da ćemo na uličnoj fasadi rodne kuće bana Jelačića vidjeti spektakularnu iluminaciju lika Bana, kao kada je Novi Sad preko cijelog Dunava projicirao Balaševićev lik povodom njegove smrti na zidine Petrovaradinske tvrđave.

Ali što je Ban spram Balaševića, a i umro je tako davno! Zato je izveden samo jeftin trik s molerajem, kakvog su izvodile naše bake na zidovima naših soba! Samo što je za ovu unikatnu šaru „šablon“ očito dizajnirao jedini hrvatski dizajner u Srbiji, a po ideji jedinog hrvatskog arhitekte u Srbiji i ravnatelja još neobnovljene rodne kuće bana Jelačića (tako da šteta nije velika, može se prekrečiti)! Radove su izvele, kao doprinos punini lika Bana (izraz koji također stoji na portalu HNV-a, što god to značilo), nekada desna ruka prvog radikala i sada desna ruka posljednjeg (doživotnog) „predsjednika jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji“! Sve to spada u genijalnu režiju povijesno najuspješnijeg saziva HNV-a!

O lusteru bana Jelačića na struju, kao još jednom farbanju (moleraju) hrvatskog puka od strane IV. saziva HNV-a, neću ovog puta. Interesira me jedino kada i gdje će ga obesiti (mislim luster, ne IV. saziv). Na kraju svi ovdašnji Hrvati moraju biti presrećni činjenicom da su konačno, tek u ovom slavnom IV. sazivu HNV-a, započeli, makar i simbolično, radovi na obnovi rodne kuće bana Jelačića i više nije važno kada će i da li će ona ikada postati kulturni i administrativni centar svih Hrvata u Republici Srbiji, jer je pitanje da li će tada uopće biti Hrvata u Republici Srbiji! Ovo je definitivno kraj i tako je svaka daljna priča oko rodne kuće bana Jelačića.

Branimir Miroslav Tomlekin 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezane objave

Ostavili su te tvoji naredbodavci

HF

Narodni poslanik Cincara Alkibijada Nuše

hrvatski-fokus

Povijesne obmane

hrvatski-fokus

Abolicija Srba – velika nepravda

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više