Hrvatski Fokus
Kultura

“Jesenjarenje” u Galeriji Sikirica u Sinju

Program otvara izložba Davora Konjikušića, nagrađivanog hrvatskog autora

 

U Galeriji Sikirica u Sinju u petak, 5. studenog 2021. izložbom radova Davora Konjikušića otvoreno je drugo izdanje Jesenjarenja. Program je nastao u suradnji udruge Sinjski kulturni urbani pokret i Galerije Sikirica, s ciljem da se kroz različite forme – izložbe, filmske projekcije, stručna predavanja, razgovore s autorima – publici približe određene kompleksna pitanja i aktualna društvena problematika. Prvo izdanje Jesenjarenja, 2019. godine, proteklo je tako u znaku privatizacije, tranzicije i (post)socijalističkog naslijeđa, a program je ugostio brojna renomirana lica: Juricu Pavičića, Igora Devića, Igora Grubića, Andreu Matoševića i Nebojšu Lujanovića. Tema ovogodišnjeg izdanja jesu migracije, shvaćene i prihvaćene kao društvena realnost koju danas živimo te kao proces i izazov s kojim se europsko i hrvatsko društvo mora suočiti.

Program otvara izložba Davora Konjikušića, nagrađivanog hrvatskog autora koji se u svojoj umjetničkoj praksi služi fotografijom kao medijem propitivanja odnosa moći, relacija privatnog i javnog, intimnog i društveno-političkog. Izložba Sveti ljudi // Aura F37 // Gangal obuhvaća zapravo tri istoimena ciklusa u kojima Konjikušić u fokus svog umjetničkog interesa i istraživanja dovodi Druge – nevidljive i marginalizirane ljude koji svoju budućnost traže preko hrvatske granice (vanjske granice EU) do obećane (europske) zemlje.

Ciklus Sveti ljudi nastao je kao diplomski rad na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Antropometrijski portret je standardizirana metoda fotografiranja kojom se umanjuju pogreške pri mjerenju i opservacijama lica, koju je u 19. stoljeću izumio Alphonse Bertillon. Uz određene modifikacije, takav način fotografiranja koristi se i danas za portretiranje kriminalaca, ali su se s vremenom identifikacijske tehnike proširile na sve građane, kroz uporabu biometrijske fotografije.

Danas se ova vrsta fotografije primjenjuje i kako bi se provodila kontrola nad imigrantima, odnosno tražiteljima azila u zemljama Europske unije. Kao početnu točku svog rada autor koristi službenu šablonu za provjeru ispravnosti biometrijske fotografije koje je fotografima nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova. Tražitelje azila fotografira prema policijskim uputama, svjesno radeći grešku. Dopušta minimalne ekspresije lica koje pokazuju njihovu osobnost, odbijajući im oduzeti individualnost i svesti ih na arhivski podatak. Mijenjajući odnose moći propituje ulogu medija fotografije kao političkog instrumenta za kontrolu i nadzor. Izlaganjem fotografiranih lica tražitelja azila u javnom prostoru, koji smatra mjestom na kojem su najjasnije uočljivi društveni antagonizmi, odnosno odnosi moći, želi imigrante barem na simboličkoj razini učiniti vidljivima, pokušavajući otvoriti pitanje o njihovom statusu, položaju te uopće o imigrantskim politikama EU. Važnim dijelom rada smatra dokumentiranje propadanja fotografija u javnom prostoru, gdje su portreti  prepušteni različitim intervencijama koji prvenstveno pokazuju odnos građana prema ‘drugima. Rad je sastavljen iz tri dijela: portreta tražitelja azila, intervencija u javnom prostoru, odnosno fotografija na kojima se vidi suoodnos između fotografija, arhitekture i ljudi, te fotografija uništavanja, propadanja i tuđih intervencija. Projekt prati i video dokumentacija koja se odnosi na intervencije u javnom prostoru.

U radu Aura F37 Konjikušić koristi fotografije koje je snimio pomoću policijskih termovizijskih kamera koje se koriste prvenstveno za noćni nadzor vanjskih granica Europske unije. Kako ističe, u ovom radu kao fotograf zaobilazi ‘objektiviziranje’ subjekata koje snima, a činom prisvajanja skupocjene policijske tehnologije i naknadnom zvučnom intervencijom mijenja semantičko značenje slike čime razotkriva njen restriktivni i represivni potencijal. Zvuk je zapravo originalno snimljena naracija migranta prilikom prelaska granice. Dok su prognanik, odnosno izbjeglica u širem biopolitičkom kontekstu za policijski aparat samo tijela, homo sacer, kroz spajanje fotografije i zvuka prikazanim aurama daje jasan društveni identitet u trenutku kada od straha od ‘drugih’ i terorističkih prijetnji živimo u permanentnom izvanrednom stanju unutar kojeg se supranacionalna kontrola povjerava strojevima koji svoju funkciju ostvaruju kroz pogled. Rad je realiziran kao fotografsko – zvučna instalacija.

Ciklusom Gangal (džungla), autor se referira na ime koje migranti koriste za vanjski prostor na putu kroz Hrvatsku, Mađarsku, Srbiju, Francusku i Belgiju. „U vrijeme najvećega migracijskog vala koji je zahvatio Europu posljednjih  desetljeća važno je vizualno evidentirati i put kojim mnoštvo ljudi kreće u potragu za boljim i sigurnijim životom. Iako na našim prostorima džungla u pravom smislu ne postoji, ta riječ ima posebno značenje kada govorimo o ljudima koji migriraju. Nastala od riječi gangal, što na farsiju znači šuma, ‘džungla’ je prije svega prostor sigurnosti, ali također i jedino mjesto kretanja za one nepoželjne i bez papira. Od 2013. do 2015. promatrao sam taj široj javnosti uglavnom nevidljivi prostor šuma, mora, planina i zelenih granica te istraživao promjene u njima“, rekao je Konjikušić.

Izložba ostaje otvorena do 15. prosinca 2021.

Nives Matijević

Povezani članci

Sjeme zla

HF

Veliki formati Ranka Ajdinovića

hrvatski-fokus

Slikam i sviram

HF

Japanci se zanimanju za hrvatska narječja

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...