Izložba „Zašto ne reći NE“ Emila Bobanovića Ćolića na splitskom Peristilu
Izložba „Zašto ne reći NE“ akademskog slikara i kipara Emila Bobanovića Ćolića otvorena je u ponedjeljak, 15. studenog 2021. u prostorima udruge Prokultura – Kući jezika i kulture na splitskom Peristilu. Tonko Maroević, prijatelj i autor monografije, kojemu ovaj doajen hrvatskog slikarstva posvećuje splitsku izložbu, ističe kako nije pretjerano kazati da je uvijek ostao vjeran mediteranskim korijenima, a sa svakim novim dijelom sve je više uranjao u neposredno doživljeni južno dalmatinski, pelješki, zavičajni kunovski krajolik i odgovarajuću pomorsku ili primorsku motiviku. Kao slikar i kao kipar težio je jasnoći i prvotnosti kakve mu je dala intenzivna atmosfera juga i osjećanje organske povezanosti s prirodom, a jedno i drugo je primio čim je otvorio oči prema svjetlosti rodnoga kraja.
Nad njegovom je kolijevkom, osim toga, takoreći bdjela dobra vila slikarstva (kad već ne postoji pripadna Muza), jer je rođen u obitelji koja je već – s majčine strane – dala iznimno značajnog likovnog umjetnika, Matu Celestina Medovića. Utoliko je put inkubacije bio dijelom olakšan, ojačali su poticaji da se iskuša vlastita darovitost i krene u neizvjesnu avanturu umjetničke afirmacije. Značajnom pretku dakako ne duguje nikakve morfološke posudbe, jer kao što je taj bio usidren u izraz svoje epohe, naš je stvaralac tražio svoje orijentire u širokom registru dvadesetostoljetnih poetika.
Sintagmom „duh djetinjstva“ možemo također obuhvatiti sposobnost umjetnika da i u poodmakloj dobi ne odustane od lakoće i svježine izraza. Možemo se također podsjetiti kako je Bobanović Ćolić proveo radni vijek kao likovni pedagog, dakle radeći s djecom (a i utječući na neke od njih da se profesionalno okrenu likovnom izražavanju).
Slikar Emil Bobanović Ćolić ostvario je mnogo radova u svome bogatom likovnom opusu. Njegove su mijene skokovite, ali cjelovite, navođene snažnom osobnošću i južnjačkim impulsima. Svako razdoblje donosilo je novu temu i potrebu za drugačijim načinom izražavanja, ali na svim je njegovim radovima moguće iščitati jedinstveni autorski rukopis kojemu je svojstveno korištenje čistih boja s velikim udjelom crne.
Iako ga godine sustižu, sigurnost njegove ruke, svježina palete i stvaralački žar, neprijeporno je, nimalo ne posustaju. Ne predaje se on tako lako. Upravo suprotno. Što je stariji, to je slobodniji i hrabriji. I zadovoljniji, jer ga nataloženo, dugim i upornim radom stečeno iskustvo, radost življenja, sloboda izbora te užitak i lakoća stvaranja ispunjuju zadovoljstvom, vitalnošću i snagom što rezultira djelom, koje je svojim umjetničkim, emotivnim i estetskim vrijednostima domašilo temeljne istine i emotivna polazišta, sam iskon njegova vlastitog imaginativnog svijeta.
Platna Emila Bobanovića-Čolića pokazuju da su mjesta stalnih metamorfoza. Mjesta otkrivanja i prepoznavanja; odgonetavanja i osluškivanja. Ali prije svega mjesta estetskog uživanja, jer bez obzira na način i vrstu likovnog istraživanja, on svoje slikanje uvijek započinje dijalogom s kistom i s bojom; s rafiniranim koloritom i s profinjenim osjećajem za materiju. Međutim, počinje ga i nekim nama možda tajnim dijalogom s motivom. S morem s kojim ima stalni, nepromijenjeni odnos cijeloga života. Odnos u kojem oni, jedno pred drugim, nemaju tajni.
Emil Bobanović Ćolić rođen je 1926. u Kuni na Pelješcu 1926. godine. Gimnaziju je pohađao u Krku, a Školu primijenjene umjetnosti u klasi Ante Kaštelančića završio je u Splitu. Jedno je vrijeme radio kao nastavnik u Mostaru, a onda se zaputio u Zagreb gdje je diplomirao slikarstvo kod Mladena Veže i književnost kod dr. Marina Franičevića. Kao likovni pedagog najduže radi u Labinu, 31 godinu, do mirovine. Izlagao je u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Poljskoj, SSSR-u, Francuskoj, Južnoafričkoj Republici, Bugarskoj, Austriji i Danskoj. Na svjetskoj izložbi Biennale Internazionale d` Arte Contemporanea u Firenci 2001. godine nagrađen je medaljom Lorenzo il Magnifico i diplomom u selekciji skulptura. Dobitnik je i mnogih drugih nagrada i priznanja. Član je HDLU-a Rijeka, HDLU-a Zagreb i A.I.A.M. (Accademia Internazionale d`Arte Moderna) u Rimu. Živi i radi na relaciji Kuna, Trstenik na Pelješcu, Zagreb, Labin i Monza (Italija).
Izložba se može razgledati do 30. studenog 2021.
