Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Kada zeleno dozrije, postaje li crveno?

Nije mi jasno kako ružne i skupe vjetroelektrane mogu pomoći ribarima u moru u kojem je riba sve manje

 

Naravno da sam uvijek bio raspoložen prema očuvanju šuma, rijeka, mora, živih bića, tradicionalnoga načina života i stavljao rad i odgovornost iznad pohlepe, kratkoročnih interesa i (građevinskih) spekulacija. Ipak ovi “zeleni” su danas postali sekta koja gura npr. vjetroelektrane iako su vrlo skupe, elektromobile iako njihova proizvodnja zagađuje više nego što okoliš onečišćuju klasični benzinci.

Neke stvari pozdravljam poput korištenja otpada kao sirovine, zbrinjavanja plastike, novije konvencije o pomorskom prometu MARPOL (2019.) koje ograničavaju korištenje nekvalitetnih goriva zbog kojih je Dubrovnik trpio strahovito zagađenje i dr. Ipak danas su zeleni stvorili cijelu New age religiju Majke Zemlje, i doživljavam ih kao čudnovate osobe koje reagiraju češće emocijom nego razumom. Protive se (često s pravom) pokusima nad životinjama i vegetarijanci su (o štetnosti soje, posebno GMO soje dalo bi se napisati knjigu), a istodobno podržavaju pobačaj, promjenu spola, lake droge, eutanaziju, dolazak migranata, a poneki i komunizam kao najkrvaviju ideologiju 20. stoljeća. Mnogi od tih ljudi žive u velikim betonskim gradovima, sa psima i mačkama kao društvom u kućanstvu, dane provode uz visoku tehnologiju koristeći sve udobnosti civilizacije.

Problem Europe je dublji, ona se odriče svojih kršćanskih korijena, odriče se demografskoga rasta postajući staračka populacija, dopušta sebi da je SAD dominira, podupire liberalno tržište u kojemu su nimalo liberalne zemlje Azije svojom niskom cijenom rada dovele u bananu radničku klasu Europe i SAD-a, ukoliko uopće u svijetu strojeva i kompjutora ima više mjesta za NKV radnika. Razmišljanja jednoga eurozastupnika imaju dijelom istinitu osnovu, osobno sam također protiv parazitizma, betonizacije obale, monokulture turizma, te podupirem obnovu sela, obrtništva i proizvodnje nečega konkretnoga. Ipak europarlamentarac Bas Eickhout daleko je od stvarnosti, puno dalje negoli su bili čak i graditelji Obrovca i druge šporke i nefunkcionalne socijalističke industrije.

Za kraj jedan njegov citat o ribarstvu i vjetroelektranama, te poveznica adrese Eickhoutova eseja. Iako mi nije jasno kako ružne i skupe vjetroelektrane mogu pomoći ribarima u moru u kojemu ribe u odnosu na 1945. nema ni 20 posto o čemu je vrlo stručno i hrabro izvještavao naš nedovoljno politički iskorišteni genijalac Tonči Tadić. Korištenje vjetra kao obnovljivog izvora energije može u priobalju pružiti dodatnu zaštitu ribarstvu, smatra nizozemski zastupnik, koji se zalaže za „održivo ribarstvo“. https://priznajem.hr/novosti/hrvatska-ostaje-bez-turizma-nizozemski-eurozastupnik-otkrio-kako-ce-europski-zeleni-plan-utjecati-na-nasu-obalu/151969/

Teo Trostmann

Povezane objave

Otvaranje tržišta plina. Da ili ne?

HF

Plin – najsvestranije gorivo

HF

Državni proračun u cilju pokrivanja gubitaka raznim muljažama

hrvatski-fokus

Kako pohraniti Sunce pod zemlju?

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više