Hrvatski Fokus
Feljtoni

Hrvatski jezikoslovci (6)

Deklaracija o zajedničkom jeziku

 

U Sarajevu je 30. ožujka 2017. godine potpisana Deklaracija o zajedničkom jeziku u kojoj se navodi da narodi u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori govore jednim jezikom policentričnog tipa, različitim varijantama.

Do sada je svoj potpis na Deklaraciju stavilo više od 8.000 osoba iz regije i svijeta. Statistički izrazito mali broj potpisa s obzirom na broj stanovnika. Potpisali su je jugofili i jugonostalgičari, koji se nikako ne mogu pomiriti sa osamostaljenjem nacionalnih država, jer za sve jugoslavene, nacionalizam je bio smrtni grijeh kojim se poništavala njihova Jugoslavija. Pa kada je već Jugoslavija nestala kao država, Snježana Kordić je nastoji barem jezično održati što njene riječi upravo potvrđuju. „Deklaracija širi svijest da se narod i jezik ne podudaraju, što je za mnoge, prije svega nacionaliste neprihvatljivo, jer oni ne prihvaćaju bilo što, što bi moglo biti zajedničko s drugim narodom“, poručila je u intervjuu za Radio Slobodna Europa (RSE)  Snježana Kordić, autorica Deklaracije o zajedničkom jeziku u četiri zemlje Zapadnog Balkana.

„Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost“, rekla je ona. Upravo ta štokavica koju Snježana Kordić uzima kao nit koja povezuje, je u povijesnom kontekstu nametnuta hrvatskom jeziku i to Bečkim književnim dogovorom  1850, godine.

Hrvatskom jeziku koji je izvorno čakavski, Vuk Karadžić nametnuo je na ideji južnoslavenstva Ilirskog pokreta štokavsko narječje. Čakavicu nema nitko osim Hrvata, a ona je bila prvi izričaj hrvatskog jezika. Čakavica ruši teze Snježane Kordić, što je vidljivo iz povijesnog prikaza razvoja hrvatskog jezika u ovom tekstu. Navest ću samo neka imena potpisnika iz Hrvatske ,među kojima su oni koji Hrvatsku kao samostalnu državu ne prihvaćaju i ne mogu je smisliti. Dakle pored Snježane Kordić potpisali su: Boris Dežulović, Dubravka Ugrešić, Slobodan Šnajder, Vedrana Rudan, Rajko Grlić, Ante Tomić, Dejan Jović (koji čak ne priznaje ni valjanost referenduma o samostalnosti RH), Dragan Markovina, Drago Pilsel, Heni Erceg, Rade Šerbedžija, Boris Pavelić, Vesna Teršelić, Jasmina Žbanić (poznata po tome da je uzela za financiranje filma hrvatske kune, ali joj je zasmetao tadašnji hrvatski premijer Milanović, kojem je rekla MARŠ iz Bosne), Nikola Bajto, novinar izrazito protuhrvatskog tjednika Novosti SNV-a, koji se narugao hrvatskoj himni sa „Lijepa naša haubico“. Svi potpisnici koji su hrvatski građani trebali bi kazneno odgovarati ,jer svojim potpisom krše Ustav RH, zato što je  hrvatski jezik, kao što sam u samom teksta napisala u Ustavu RH članak 12 Temeljnih odredbi Ustava.

(Svršetak)

Lili Benčik

Povezane objave

Pravo značenje Bellarmineovog ipso facto gubitka papinstva (2)

hrvatski-fokus

Maske na licu su nedjelotvorne, štetne i beskorisne (4)

hrvatski-fokus

Andrićevi Znakovi pored puta (2)

HF

Maske na licu su nedjelotvorne, štetne i beskorisne (8)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više