Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Kompromis i dijalog kamen su temeljac svakog društva

Priprema li se štafeta za Aliju!?

 

Sve je bliže dan kada će i nebošnjačka školska djeca sa svojim učiteljima, nastavnicima i profesorima, radnici i svi beha nebošnjaci uz Bošnjake morati zaustavljati sve aktivnosti, zaustaviti cijeli život kako bi na taj dan otišli na grob Alije Izetbegovića, položili cvijeće i poklonili se najvećem izdajniku beha zajednice. No za Hrvate u beha zajednici i najveći ratni zločinac, ravan svim onim osmanlijskim iz perioda turskog danka u krvi. Još uvijek bez Hrvata pusta i spaljena, sa mudžahedinima i vehabijama naseljena Lašvanska dolina pokazatelj je Alijinih ratnih zločina. Vrše se pripreme za nošenje posmrtne štafete, djeca u školama uče nove pjesme velikom vođi, začetniku krvavog vjerskog beha rata. Narode, nebošnjake, prisiljava se i na sve moguće načine ucjenjuje da se klanjaju svome ubojici i progonitelju.

Bošnjački članovi beha Predsjedništva, vojnik Alijine zloglasne armije, mudžahedina i vehabija, generala ratnih zločinaca, Željko Komšić i obavještajac sudionik i suodgovornik strašnih muslimansko-mudžahedinskih zločina nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini Šefik Džaferović, svaki mjesec, pa i češće posjećuju grob, mezar, svoga vrhovnog zapovjednika Alije Izetbegovića. Taj svoj običaj klanjanja čovjeku kojeg je samo smrt spasila od odgovornosti za strašne ratne zločine nad Hrvatima katolicima, uz pomoć bošnjačkih medija koji ih u stopu prate, nastoje prenijeti, i pokazati nebošnjacima da ih slijede, u toj provokativnoj igri bez granica. Kao što se Iranci ponašaju prema svom vjerskom lideru, vođi Islamske revolucije kojom je narod i zemlja dovedeni na rub gladi i izolaciju, to isto na putu izgradnje Muslimanske Republike Bosne i Hercegovine rade Bošnjaci kroz jednu malo drugačiju no u sadžaju istu Islamsku revoluciju, kroz Islamsku deklaraciju vjerskog bošnjačkog ajatole Alije Izetbegovića.

U današnjem najmlađem entitetu u Europi, na njenom federalnom dijelu koji je suvremeni rezervat za autohtoni hrvatski narod, čiji položaj izgleda kao svojevremeno američki taoci u Iranu, izrasle muslimanske ajatole, u radikalizmu iz vremena vjerskog beha rata i muslimanske agresije na Hrvate, njihovu zemlju i identitet, dokazani čuvari Alijine “Islamske deklaracije” kojom je zamotao iransku “Islamsku revoluciju”, Komšić i Džaferović gotovo svakodnevno posjećuju Šehidsko mezarje “Kovači” i na mezaru svog lidera Alije polažu cvijeće. Naravno novcima hrvatskih poreznih obveznika kojima je nametnut toliki harač, ispod kojeg se mogu osloboditi samo odlaskom iz tog poluotvorenog zatvora. A što je to nego nastavak etničkog čišćenja, i finaliziranje muslimanske agresije iz vremena nacionalno vjerskog beha sukoba za teritorij. Tim bošnjačkim hodočašćem na grob islamskog revolucionara hodočasnici pokazuju kakva i čija je Bosna i Hercegovina. Nema drugog puta za tu beha zajednicu od onoga koji vodi do Alijinog groba, a kad se stigne tu onda je na njemu vidljiva slika buduće beha zajednice, ispod koje piše, “Islamska Republika Bosna i Hercegovina”. Pod tim nazivom kojega bošnjački dvojac u beha Predsjedništvu kad se klanjaju Aliji, i tim činom poručuju da i školska djeca moraju dolaziti klanjati mu se, Šefik i Željko bratstveno podebljavaju slova budućeg muslimanskog entiteta na europskom pragu. Kao i u zemlji im uzoru Iranu zapjenjeno pod vođinim nogama prijeteći uzvikuju, pobjednički demonstrirajući vladavinu nad hrvatskim narodom “Ne možemo pristati ni na kakve dodatne etničke podjele”.

No, uz to što time priznaju ono što im je vođa prvi priznao, etničku podjelu beha zajednice, oni pokazuju da priznaju samo silu i zakon jačeg kojim se i podijelila Bosna i Hercegovina i bez da ih je bilo tko i pitao. Nitko ni njih, kao što nije ni Aliju, ne će pitati za dovršetak podjele Bosne i Hercegovine, budući da jedino u konačnoj podjeli zemlja ima neku budućnost u Međunarodno priznatim granicama.

Svijet uviđa povijesnu grješku što u Daytonu nije odmah finalizirao podjelu beha zajednice, i da muslimanski radikalizam, vidljiv dijelom kroz isključivosti dvojice bošnjačkih članova beha Predsjedništva, ne može amortizirati hrvatska federalna strana, koja je silom ugurana u federalne okvire da bude neki vid edukatora u europeiziranju i deradikaliziranju muslimana Bošnjaka. I možda bi Hrvati, kao i u prošlosti i uspjeli u toj zadatoj im zadaći da je svijet Bosnu i Hercegovinu odmah po Daytonu oslobodio od vehabija, mudžahedina i talibana, dokinuo njihove entitete, te da tadašnjim Muslimanima a kasnijim Bošnjacima nije prešutno priznao nacionalnu odrednicu da su oni “Potomci Osmanlija” i da im je Turska mati. I to je danas glavni razlog zbog kojeg beha zajednica nestaje pod pritiskom islamskog radikalizma dinastije Izetbegović, i velikim brojem nekažnjenih muslimanski ratnih, i poratnih zločinaca.

Ne čudi stoga što danas sa bilo koje strane i sa bilo koje udaljenosti,  se vidi teško bolesna Bosna i Hercegovina, koja  uistinu izgleda jadno, izmučeno, bolno, nemoćno, i sažaljivo budući da se stječe dojam da je pitanje samo dana kada će preminuti. Za tako tešku bolest, bošnjački virus centralizma i unitarizma, kakva je zahvatila, zapravo kakvom su je zatrovali bošnjački radikalisti, ne da nema lijeka u svijetu i da nije primijenjen kod tako sličnih pacijenata, već ga nitko ne želi dati tom živo raspadajućem bolesniku.

U njenoj patnji i muci, u nepomičnosti i mučnom umiranju svijet uživa, pretvarajući je u arenu za kršćane XXI. stoljeća. Čovječanstvo svakog perioda kršćanske povijesti ne može bez arena, bez katakombi, bez progona i stradanja kršćana. Pored tolikih bolesti koje su svijet i bošnjački radikalizam ubacili u bosanskohercegovački organizam, vidljivih u demografskoj opustošenosti, odlasku mladi a za njima i stari, širi se i bolest bošnjačke isključivosti koja odbacuje svaki pokušaj dijaloga i kompromisa.

Iako su kompromis i dijalog kamen temeljac svakog društva, napose heterogeni i slojevitih kakvo je bosanskohercegovačko, bošnjački lideri, gotovo svakog predznaka, čine sve i u tomu uspijevaju da taj kamen iz dana u dan melju u pijesak, na kojem se ne može graditi nacionalno vjerska zajednica različitih naroda.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Uhićenja protiv hrvatskih interesa

HF

Komšić ima potporu međunarodne zajednice

HF

Dr. Ante Šercer i dr. Ibrahim Ruždić stigli u Sarajevo

hrvatski-fokus

Ugašen hrvatski obrambeni nacionalizam

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više