Na rubovima brevijara zapisano je “to pisa pop Mavar iz Vrbnika kada stojaše v Konavli poli Dubrovnika”
Godine 1460. svećenik Blaž Baromić pisao je tzv. Mavrov brevijar za vrbničkoga svećenika Mavra koji je službovao u Konavlima 1471.? – 1483.? (sv. Mavro je zaštitnik grada Poreča, postoji crkvica sv Maura na dubrovačkom Lopudu, često je ime Mavro u renesansnom i baroknom Dubrovniku). Prvi podatak o Blažu Baromiću nalazi se u tom brevijaru koji je kao đakon počeo prepisivati “let gospodnih 1460. meseca pervara… i poče ga Blaž žakan dominu Mavru za nega pinezi.” (za njegov novac). “Breviarun hoc scriptum est anno 1460. vurbenice Grece et Illyrice (slavenski, Ilirik označava Hrvatsku i BiH) ac Latine. Na rubovima brevijara zapisano je “to pisa pop Mavar z Vrbnika kada stojaše v Konavli poli Dubrovnika.” Brevijar je ukraden iz Vrbnika vjerojatno koncem 18 stoljeća; otkupila ga je Hrvatska banska vlada 1892.g. od Umberta Pezzolija iz Rima za vrlo veliki iznos; danas je rukopis u NSK.
Smatra se da ovaj rukopis predstavlja najstariji sačuvani oblik glagoljske službe na hrvatskom tlu. Preciziraju se molitve, recitacije, pjesme, blagdani za biskupije, i dr. Dok autor teksta iz vikipedije smatra da je kult sv Ilije došao preko Francuske u Zagreb, pa se tako širio hrvatskim zemljama ipak mislim da je raširenost kulta sv Ilije među južnim Slavenima bio zamjena za drevnoga Peruna gromovnika i dr. poganske bogove. Intervencijom popa Mavra (njegov rukopisni umetak) praktična pitanja poput astronomije radi utvrđivanja točnog datuma Uskrsa, ali i poljoprivrednih radova nalaze mjesta u Mavrovu brevijaru.
Blaž Baromić rođen je oko 1450 na Vrbniku, Krk, jednom od središta glagoljaške pismenosti (zanimljivo je da je baš Blaž, tj. sv. Vlaho zaštitnik Dubrovnika). Blaž kao talentirani pisac i iluminator je zapravo trebao glagoljicu za učvršćivanje katoličanstva u predjelima Dubrovačke Republike i Hercegovine, te možda i Crne Gore koji su pogranična zona katoličanstva i pravoslavlja. Zapravo je to već uobičajena praksa Republike valjda i prije 14. stoljeća. (tzv. slavenski presbiteri)
Praktično se nametalo širenje knjiga tiskarstvom, te se Baromić upućuje u Veneciji u tiskarski zanat, gdje pomaže A. Terresaniju u tiskanju svoga prvoga brevijara 15. ožujka 1493.g. Već u rujnu iste godine će Turci gotovo uništiti hrvatsku feudalnu vojsku na Krbavskom polju. Tada je Blaž Baromić senjski kanonik. Profesor Paro ističe da je Bromićev tipografski set iz Venecije donešen u Senj najpotpuniji i najljepši domet hrvatskoga glagoljskoga tiskarstva.
Baromićeva tehnika lomljenih ligatura jedinstvena su pojava u tiskarstvu inkunabula (inkunabule su mehanički prvotiskane knjige) u Europi. On je naime lijevao polovice slova kao posebne grafičke znakove što mu je omogućavalo kombinirajući ih sa punim slovima slaganje mnogobrojnih ligatura (spajanje dvaju ili više slova u jedno).
Sedmoga kolovoza 1494. tiska Senjski glagoljski misal. Blaž Baromić bio je i ugledni pravnik, spominje se u unutarcrkvenim sudskim sporovima na Krku, Senju i Jablancu. Misli se da je umro oko 1507.-1508. (https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=view&id=16161)
Knjiga ima 417 listova pergamene. Napisan je u dvama stupcima po 30 redaka ustavnom glagoljicom i ukrašen lijepim crvenim i zelenim inicijalima. Ima velik broj spojenica, njih oko 270. Knjiga rabi hrvatski naziv za glagoljsko pismo. Ona potvrđuje i neuniformiranost hrvatskih liturgijskih knjiga. Smatra se da je u Mavrovu brevijaru sačuvana najstarija varijanta nacionalnoga lokalnog oficija (službe), redigirana na hrvatskom tlu. Brevijar donosi treću, dotada nepoznatu, inačicu službe sv. Ćirila i Metoda. Vrlo je zanimljiv kult sv. Ilije kakav se nalazi u latinskim knjigama zagrebačke crkve, pa se naslućuje da je taj kult hrvatskim glagoljašima stigao iz francuskih obrednih knjiga preko Zagreba.
Za povijest hrvatske astronomije važni su komputistički krugovi i njihovo tumačenje koje je Mavrovu brevijaru dodao pop Jure iz Baške 1471. Na jednoj je stranici dan krug zlatnih slova i epakta, a na drugoj krug nedjeljnih slova. U krugovima su upisana slova koja odgovaraju pojedinim brojevima. Nedjeljna slova služila su za određivanje dana u mjesecu. Epakti su brojevi koji su jednaki broju dana od mlađaka do željenoga dana, obično proljetnog ekvinocija ili ravnodnevice, a služili su za određivanje datuma Uskrsa. Strogo određenim postupcima koji su dani ispod donesenih krugova, određivani su željeni dani u godini. Bilo je potrebno mnogo truda i vremena da se izradi kalendar, da se odredi uskrsna nedjelja, a također da se pritom kalendar prilagodi i mjesnim običajima i slavljenjima svetaca.
Rukopis ukazuje na važnost pridavanu astronomiji u obrazovanim društvenim krugovima hrvatskoga srednjovjekovlja, kao i povezanosti zakonitosti gibanja nebeskih tijela i događaja u crkvenoj godini.
Vrlo je dobar rad Marije Pantelić čiju poveznicu navodim (https://hrcak.srce.hr/file/21216)
