Hrvatski Fokus
Religija

Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi

Slomljen zvonik Stepinčeve katedrale i urušen svod crkve iznad Merčevog groba

 

“Bogu nije do smrti grješnikove, nego da se obrati i živi.” (usp. Ez 33,11).

Vjerujem da dobri Otac u silnoj ljubavi rado opominje svoju djecu. Nadam se da još nismo zaboravili ovo: https://youtu.XX/Pq0iGvSTcCY (umjesto XX treba utipkati be)

Slomljen zvonik Stepinčeve katedrale i urušen svod crkve iznad Merčevog groba. Kao da su naši sveci zagovorili dragog Boga da nama i ne samo nama, pošalje znak, savjet, urbi et orbi, Zagrebu i svijetu, u trenutku kad nas je sva mudrost i hrabrost napustila. Potrudimo se taj znak ispravno razumjeti.

Nadbiskup Alojzije Stepinac u propovijedi 1944.: Nije tragika naših dana u tome, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i države strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu promatraju čisto naravnim očima, umjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice gleda samo svemoguću desnicu Božju. A ta desnica nije zatajila nikad do sada, pa neće ni u buduće. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u njega, Stvoritelja neba i zemlje. Ali ima razloga strahovanju za bogohulnike i psovače, za narode koji podnose one, što povlače po blatu sveto Ime njegovo. Svi dakle, na posao, koji ljubite ovu našu ispaćenu domovinu. Psovka mora biti iskorijenjena iz naše sredine. Onda ćete vidjeti što znače riječi prorokove: “Blago narodu, koji ima Gospodina za Boga!’<<

Hrvatska duša žudi život, žeđa onoga koji “živi”, živoga Boga, “kao zemlja suha, žedna, bezvodna”.U molitvi za zagovor isto mole Dušan Žanko blaženog Ivana Merza (“da se bez ičijega poniženja i kod nas udomi pravda, mir i jedinstven duh”) i nadbiskup Stepinac Presvetu Djevicu Mariju (“da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života, da slavimo ondje Trojedinoga Boga u vijeke”).

Mi Hrvati trebamo konačno početi intenzivnu duhovnu obnovu. Više nam je zla nanijela samo naša bogopsovka, nego svi četnički i komunistički krvoloci zajedno.

Na početku velikog rata, krajem 1914. godine, boraveći u Vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu, sedamnaestogodišnji Ivan Merz je u svoj dnevnik unio sljedeću znakovitu zabilješku:

Bečko Novo Mjesto, 15. X. 1914.

U najuzvišenijim časovima najbolje izbija niskost ljudi. Bio je “Ausmusterung” (polaganje prisege). Oficiri se zakleli da će sve svoje žrtvovati Bogu, caru i domovini, a svi se kolege napiše kao životinje. Tu se psuje Bog na hrvatskom, govore se svinjarije, bljuje se i pljuje po podovima. Nekoliko ih sjedi na podu i iz boce loču šampanjac. Da, to su oni isti, koji su mi se jučer rugali što latinski učim, što težim za nematerijalnim. No kako je ovdje, ne mogu sve opisati. Da sam mogao redovito voditi dnevnik, vidjelo bi se kako sam u početku trpio i plakao zbog ove pokvarenosti.

Mi moramo pročistiti naše domoljublje i onda nam nitko neće moći ništa: mi ili ćemo se okaniti naših najvećih mana, bogopsovke i namjernog pobačaja, ili nas neće biti. Ne zaboravimo:”Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi.”

Želimir Marić, https://narod.hr/hrvatska/mijo-ivurek-cudesan-uzlet-hrvatskoga-laickog-pokreta

Povezane objave

Uzor svim kršćanima

HF

SOLUS CATHOLICUS – “In odium fidei”

HF

Božje trostruko prokletstvo nad pseudopapom Franjom Bergoglijom

hrvatski-fokus

Smisao Uskrsa

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više