Buzdovetina Dursać, naš slavni heroj
(Priča tiskana u knjizi “Uvrnute priče”, Književni klub HKUPD “Stanislav Peprek”, Novi Sad, 2018.)
Sala je imala tako raspoređena velika zrcala da su se u njima mogli identificirati svi potencijalni likovi iz svih kutova. Kada sam ja došao na red da uđem u nju pred posljednju provjeru da li odgovaram liku za koji sam ovom prilikom bio određen vladala je posebna napetost. Radilo se o tome da, sa jedne strane, ako moj lik odgovara, ja ću onda poginuti i biti slavan, a sa druge strane, ako ne odgovara te tako meni na ovaj današnji dan ne bude dodijeljena uloga za koju sam bio određen, značit će i da nisam ni moralno ni politički podoban da u tvrtki budem postavljen na bilo koje rukovodeće radno mjesto.
Bio sam obučen u našu slavnu pocijepanu uniformu sa mnogo prefinjeno odabranih detalja od kojih je svaki označavao našu nepokolebljivu istrajnost da se konačno obračunamo sa svima onima koji ne misle kao mi, a bez čega naše društvo danas ne bi bilo tako idealno uređeno i prosperitetno. Sva obuća, odjeća i naoružanje na meni nedvojbeno su odavali pripadnost našim slavnim jedinicama, a na glavi sam imao kačket, kao simbol proletera svih zemalja koji su se definitivno ujedinili. Na kačketu je bilo sedam rupa od metaka koje su dokazivale da sam prošao sve ofanzive, bez potrebe za angažiranjem dva svjedoka.
Ušao sam u salu sa zrcalima i umalo nisam poskočio od sreće, ali sam se u posljednjem trenutku sjetio da bi mi pokazivanje bilo kakvih emocija moglo samo smetati kao neprihvatljivo u našem ozbiljnom revolucionarnom društvu. A iz koje god poze sam se pogledao, zrcala su govorila da sam isti Buzdovetina Dursać, naš slavni heroj, koji je još slavnije poginuo na Kršu, u najslavnijem pružanju otpora stostruko nadmoćnijem neprijatelju. Porazom u toj bici potpuno smo paralisali belosvjetskog hohštaplera da dalje nadire preko naše zemlje u željenom pravcu, tako da su mu naša braća mogla bez problema zadati završni udarac. Ta bitka, koja nije ušla u ničiju povijest osim naše, na što smo posebno ponosni, dogodila se upravo na današnji dan i naše najviše državno rukovodstvo dodijelilo je našoj tvrtki, koja je uspješno proizvodila spajalice kao simbol povezivanja naših naroda i narodnosti i, uopće, svih naprednih elemenata u svijetu, i nosila ime ovog našeg slavnog heroja, da na današnju obljetnicu rekonstruira taj slavni događaj. A kao veliku čast, sve elemente, kao i odgovarajući teren, bilo je povjereno da obezbijedi isključivo naša tvrtka. Jedino smo salu sa krivim zrcalima za odabir podobnih likova dobili od državnog vrha, i ona je bila precizno naštelovana u duhu naših ideja, da ne bi bilo zabune pri odabiru uloga, odnosno da se u obljetnicu ne ubaci kakav strani plaćenik ili domaći izdajnik.
Ja sam, kako sam već rekao, iz bilo koje poze i u bilo kojem zrcalu, bilo kako da su postavljena i koliko god da su bila iskrivljena, odavao željeni lik i nitko od mojih konkurenata nije mogao to negirati. Konačno se prolomio i urnebesni aplauz, jer sam uz sebe imao većinu radnika iz naše tvrtke, a što je značilo da ću danas sigurno umrijeti kao rekonstruirani slavni pokojni lik naše povijesti.
Budući da je ovo ravničarski kraj, a tražila se vjerna rekonstrukcija događaja, prenijet je u krug naše tvrtke jedan autentičan kvadratni kilometar Krša, sa mjesta gdje se bitka odigrala. Kamen po kamen, sa svom florom i faunom, uz revolucionarne pjesme, bacanje kamena s ramena i kozaračkim kolom. Ovo je, kao i cijela zamisao oko ove obljetnice, bila ideja našeg sadašnjeg ravnatelja, inače kurira za vrijeme te bitke, a posebice je inzistirao na tome da događaj bude rekonstruiran do tančina, savršenstva i potpune autentičnosti, što je uključivalo i da glavni lik pogine. Ideja je bezrezervno prihvaćena i u najvišim državnim krugovima, što je našem ravnatelju bila garancija za dalje napredovanje i na političkoj, a ne samo gospodarstvenoj ljestvici. Međutim, kako je ravnatelj u bici imao beznačajnu ulogu i nije poginuo, nije sada mogao ni sudjelovati u vjernoj rekonstrukciji, već je bio glavni savjetnik, nadzornik i nosilac projekta. Zato je dobio visoke honorare u projektu, dok su svi radnici tvrtke bili na nagradnom neplaćenom odmoru, odnosno dobrovoljno su, osim prijetnje da neće biti vraćeni na posao, sudjelovali u fizičkim radovima oko ostvarenja projekta, kao i pri samoj rekonstrukciji događaja u masovnim scenama, tako da će i njih na kraju biti dosta mrtvih, i to striktno prema popisu koji je načinio ravnatelj kao kurir.
Ja sam u tvrtki bio najbolji inženjer i radnici su tražili da budem bar pomoćnik ravnatelja, ako već nikako ne mogu biti ravnatelj, a imao sam i više naučnih radova i preporuka od stručnih institucija nego ravnatelj. Hendikep je bio što su te preporuke bile uglavnom od poznatih stranih firmi iz zemalja koje nam nisu naklonjene. Najkorisniji moj patent, preko čije proizvodnje bi naše poduzeće prodrlo i u svijet, bio je prototip spajalice koja može i razdvajati. Ali ja nisam sudjelovao ni kao kurir u slavnim povjesnim događajima, a ravnatelj moje kvalitete i preporuke nikada nije iznio na važnim skupovima, iako me je unutar kruga tvrtke hvalio na sva usta.
Zato mi je sada teatralno pred svima dodijelio ulogu Buzdovetine u rekonstrukciji slavne bitke na Kršu. To je bila tako velika čast za mene, da dugo nisam mogao vjerovati da je tako nešto moguće u mome životu. Kada poginem, moja mala slika stajat će vječno pored velike slike velikog Buzdovetine, a možda mi podignu i isto tako mali spomenik pored njegovog velikog.
Cijelim tijekom bitke vjerno sam demonstrirao natčovječanske patnje, natčovječansku hrabrost i natčovječanski karakter ovog našeg heroja, a i moja smrt je bila tako vjerna da je naš ravnatelj dobio najviše državno odlikovanje za organizaciju obljetnice i to za hrabrost, za inventivnost i za gospodarske uspjehe, a automatski mu je dodjeljen i sedmi mandat ravnatelja.
Mene su sahranili uz najviše državne, vojne, policijske, vatrogasne, poštanske i ribolovačke počasti, što mi je predstavljalo do sada najveće zadovoljstvo u životu.
