Izložba Nikoline Kuzmić u splitskoj galeriji Studio-21
Izložba „Kratka povijest raspadanja“ akademske slikarice Nikoline Kuzmić otvorena je u srijedu, 19. siječnja 2022. u splitskoj galeriji Studio-21. Kustosica Ivana Vukušić: u katalogu izložbe piše: „Kao što je to već prepoznatljivo u stvaralaštvu umjetnice Nikoline Kuzmić, pomalo morbidan i zastrašujući naslov rada uvodi nas u njen čaroban svijet mašte koji je sve doli odbojan, dapače veoma je zadivljujući i privlačan. Nikolina poput alkemičara gradi snovite i poetične svjetove na granici zbilje i imaginacije. Krećući se među vrlo vješto i detaljno oblikovanim artefaktima uranjamo u potpuno nadrealan i bajkovit scenarij koji se bavi pitanjima povijesti, memorije, sjećanja, ali i granicama znanosti i umjetnosti, znanja i informacije, karakterističnim temama koje možemo pronaći u Nikolininom opusu. Međutim, iako je prožet prvenstveno njezinim osobnim preokupacijama, istovremeno poziva gledatelje na stvaranje vlastitih naracija.
Cjelinu izložbe tvore tri tematski povezana rada. Prvi rad koji ujedno nosi istoimeni naziv izložbe ‘Kratka povijest raspadanja’, vrsta je mekane skulpture, tzv. umjetnička knjiga. Dakle, riječ je o knjizi čije su stranice napravljene od tkanine žutice (industrijskog pamuka), formata približnih dimenzija B2 (50x70cm), a motive koje pronalazimo unutar stranica autorica je ručno oslikala ili izvezla. Radi se o ilustracijama raznoraznih fosiliziranih životinja i biljaka direktno transkribiranih ili slikarskom obradom modificiranih iz znanstvenog priručnika naziva Istorijska geologija, doktora Koste Petkovića iz 1954. godine. Upravo je pronalazak ovog priručnika na sajmu antikviteta Nikolinu inspirirao za izradu artbooka. Uz ilustracije jukstapozirani su i razni citati iz filmova i ostalih izvora koje je autorica prikupljala tokom godina, također izrađeni u tehnici veza, a tiču se odnosa sjećanja, memorije i umjetnosti. I sam naslov knjige, odnosno izložbe, posuđen je od istoimenog filma iz 2005. godine iako se rad ni u kom smislu ne referira na njega. Ono što je bitno istaknuti jest to da je cijeli rad nastavak već prethodno nastalog artbooka naslovljenog ‘Ladičari (Armarii): kratki pregled i taksonomija vrsta’ koji se bavi, kako Nikolina navodi: granicama u kojima kolektivna memorija i osobno sjećanje postaju jedno, te odnosom ‘nesvjesnog očuvanja’ (priroda) i ‘svjesnog čuvanja’ (kultura); arhiviranjem, bilježenjem, pitanjima kada znanje postaje zastarjelo te još jedna informacija u moru drugih, te konačno ulogom umjetnosti kao nečega što objedinjuje sve ove procese te ih propituje.
Drugi u nizu rad ‘Kabinet (ne)kurioziteta’ imaginaran je svijet koji napučuju dijelom stvarna, dijelom nestvarna bića nastala po uzoru na priručnike izmišljenih botanika i zoologija. Rad je nastao kao direktna reinterpretacija osobnih zbirki raznoraznih prirodnih kurioziteta, genetskih anomalija, fosiliziranih ili medicinskih specimena, taksidermije, kostiju, stare medicinske opreme, ilustracija itd., sadržaja polica/kredenci/ormara/displeja. Radi se zapravo o nekoliko kvadratnih bijelih polica unutar kojih su poslagane malene skulpture raznih figura nalik onima iz Vrta zemaljskih užitaka Hieronymusa Boscha. Ove skulpture, svojevrsni ready- madeovi, bilo da su asistirani, čisti ili pak popravljeni, preuzete su iz prirodnog svijeta pa dorađene ili su artificijelno izrađene i nalikuju na već prisutne, ali davno izumrle, vanzemaljske ili pak mutirane organizme. Osim već navedenih tema, autorica ovim radom dodatno propituje i istražuje genetske anomalije i mutacije, a pogotovo ju privlači devijantnost i začudnost istih te ljudska fascinacija i potreba za njihovim kolekcionarstvom.
Treći i posljednji u nizu rad ‘Bez naziva’ sačinjava šest vezova unutar okruglog okvira promjera 40 cm. Prikazi su to malih fosiliziranih organizama koje se može pronaći na vapnenačkim stijenama duž cijele Dalmacije. Nikolinu ti motivi privlače još od djetinjstva kada ih je počela zamjećivati na stijenama čiovske obale. Kao predložak za vezove koristila je zumiranu fotografiju dijela stijene na kojoj se nalaze fosili, te je prikaze izvezla bijelim koncem na transparentnu podlogu od tila i oslikane žutice. Osim na fosile, među ostalim, Nikolinu okrugli format i prirodna apstraktna kompozicija vezova asocira i na uzgojene biokulture unutar Petrijevih zdjelica.
Ova izložba predstavlja nastavak istraživanja tema i motiva koje Nikolina već godinama pronalazi intrigirajućima, a svojim karakterističnim stilom u odabiru medija, tehnike i materijala, te scenografskim pristupom, vječno inspirirana prirodom i svim njenim bogatstvima, pretvara svoje ideje i zapažanja u prava mala, ali velika umjetnička djela.
Nikolina Kuzmić rođena je 1994. godine u Splitu. Magistrirala je 2019. godine pri Odsjeku za slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi redovite profesorice Nine Ivančić. Realizirala je četiri samostalne izložbe od kojih ističemo izložbu „Tijelo bez organa“ u Salonu Galić u Splitu, 2021. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi od kojih se ističe grupna izložba u organizaciji studenata zajedno s mentorima Rad, tekst, kontekst: oblici kolaborativnih praksi u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, 2017. godine te izložba HT nagrada za suvremenu umjetnost u MSU Zagreb 2019. godine. Djeluje i kao asistentica scenografa. Član je HULU-a od 2019. Živi i radi u Splitu.
Izložba se može pogledati do 31. siječnja 2022.
