Ja ovo ne govorim da bih nekoga uvrijedio, niti sam ukrajinski neprijatelj niti ruski prijatelj
Gost RTL-a Danas 28. siječnja 2022. bio je hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Predsjednik je zbog svojih izjava o Ukrajini završio na ukrajinskoj ekstremističkoj stranici “Mirotvorac”. Iz Kremlja su poručili da mu je moguće ugrožena i sigurnost, a na Pantovčaku će s njim o tomu i ostalim aktualnim temama razgovarati Adrian de Vrgna.
- Lavinu reakcija izazvale su vaše izjave o Ukrajini, našli ste se na crnoj listi stanice “Mirotvorac”. Bojite li se za svoju sigurnost?
– Završila je i Vlada Republike na toj stranici jer navodno Vlada ima prebliske odnose s Rusijom. Neki dan je tamo bio i Grlić Radman, čovjek koji se okolo predstavlja kao ministar vanjskih poslova. I govori da ja ne predstavljam državu, nego on, dakle, sitni Plenkovićev sluga. Bio je u Moskvi kod Lavrova i čovjek je stvarno pozvao Putina u Hrvatsku prije dva dana.
- Nije vas strah?
– Ne, ne. Čega da me bude strah? Pa doći će oni na moj popis. Ja očekujem od ukrajinske Vlade da se s takvim tipovima obračuna. Da ih naprosto dovede u red. Ukrajina je već osam godina u jednom groznom statusu prema EU-u koja se prema Ukrajini ponaša neodgovorno. Nisu dobili ništa od EU-a, a obećavali su im milijarde i milijarde stvari. Ja ovo ne govorim da bih nekoga u vrijedio, niti sam ukrajinski neprijatelj niti ruski prijatelj.
- Jeste li pretjerali u izjavama oko Ukrajine? Rekli ste da je korumpirana zemlja.
– Nisam pretjerao. U reportima Europske unije piše da je to korumpirana zemlja. Hvala Bogu da postoje oni jer mi nismo najgori. Mi smo drugi najgori. Ukrajina ima problem i mora ga početi rješavati i sa separatistima, koje ni Rusija nije priznala. Dakle, nastaviti razgovore i ne ignorirati činjenicu da postoje pregovarači koji nisu dobri dečki, ali i s njima treba razgovarati, a ne ići stalno na put konfrontacije s termonuklearnom i hipersoničnim silom, Rusijom. To nije Srbija. Tko god ih na to potiče je opasan šarlatan, a takvih u Europi ima dosta. Tu nema prijateljstva.
- Kako gledate na činjenicu da se Vlada ograđuje od vaših izjava, da se premijer Plenković ispričava?
– Nek se ispričava. On se ponaša kao ukrajinski agent, a ja kao hrvatski predsjednik. To je ogromna razlika. Dakle, ja nisam slizan s Rusima. Ja tamo nikada nisam bio službeno. Ja nisam nikad popio kavu s ruskim veleposlanikom. Ovaj tjedan se zalažem za Rusiju, a prošli tjedan sam prozvan da sam za Ameriku kada sam natjerao Vladu da uzme poklon, 80 i nešto Bradleyja. Ja situaciju u Ukrajini pratim godinama. Znam taj prostor i nisam kao Plenković tamo otišao dva puta i pokupio dnevnice jer me poslao Europski parlament. Ja sam u tom prostoru i mislima i znanjem već godinama. Vladam i ruskim jezikom dosta dobro i nema nikakvu ljubav niti mržnju. Dakle, Ukrajina slavi heroje iz Drugog svjetskog rata koji su masovni ubojice Poljaka i Židova. Tim ljudima se dižu spomenici po zapadnoj Ukrajini.
- Je li vam na pameti onda drugi mandat?
– Ja nakon ovoga što radim više ne ću raditi ni jedan drugi posao koji će biti imalo važan i u kojem ću imati imalo utjecaja kao što imam sada. Ovo što govorim se barem čuje i vjerujem da radim dobro za svoju zemlju i za svoj narod.
- Ne mislite da ste u svojoj izjavi pretjerali i da se trebate ispričati?
– Komu da se ispričam. Ni govora! Ja mislim da je predsjednik Vlade jedan običan poltron. Koji ide tamo gdje mu nije mjesto. To je inače radio za vrijeme Kolinde Grabar-Kitarović, no tenzije su bile manje. Ukrajinska vlast nije bila tako militantna. To ponašanje je militantno. Ono je nerazumno, ja to moram reći, to nije Srbija, nego je Rusija. Kolinda Grabar-Kitarović je pokušavala nekim diplomatskim tonovima izgraditi nešto s Rusijom, a Plenković sve kontra i to je bila bipolarna politika. To je jedno ponašanje koje je meni teško objasniti. Sve što mene zanima je hrvatski interes. I kad vidim jednu naslovnicu u jednim novinama da Hrvatska šalje 1500 vojnika u Ukrajinu s upitnikom i onda me to pitaju. Što je moja dužnost da kažem da bih smirio hrvatsku javnost.
- Jeste li vi znali u tom trenutku da su se hrvatski vojnici vratili iz Poljske?
– Da znao sam pa ja potpisujem naredbe. To je još jedna stvar koju Radman i Plenković lažu po svijetu.
- Jeste li uopće s tim razgovarali s Plenkovićem?
– Ne, nisam jer nemamo nikakvu komunikaciju zato što čovjek živi u balonu. Živi u svom svijetu. Zgrčen je i pokušava obraniti svoje korumpirane i bezobrazne ministre i šefove kabinete.
- Je li normalno da predsjednik i premijer nemaju komunikaciju?
– Recite vi meni je li normalno da šef kabineta premijera, najbliži suradnik i prijatelj diplomacije iz vremena kada su ispijali kave u Parizu, da lažno ispuni prijavu o prebivalištu u policiji pod materijalnom i kaznenom odgovornošću i da ga premijer brani.
- U Kijevu je naša veleposlanica pozvana na razgovor. Je li vas tko zvao? Netko iz Kremlja?
– Kakve to veze ima je li me itko zvao? I kave, to veze ima je li naša veleposlanica pozvana? Pa normalno da je pozvana i normalno da ju je tamo neki činovnik zvao i rekao da se s tim ne slaže. To je potpuno normalno. Ali kakve to veze ima i utjecaja na Hrvatsku?
- Grlić Radman govori da se Tuđman okreće u grobu, što vi kažete na to?
– Ja se mogu ovako usput obračunavati s Plenkovićevim pudlicama i instalacijama. Grlić Radman je sramota i ne zna posao koji radi, ali nije biran direktno jer to je Plenkovićev izbor, kao i Banožić. Ne zna govoriti hrvatski ni engleski. Ne zna braniti hrvatske interese. Kada treba stati u obranu hrvatskih interesa naših nesretnih i zlostavljanih sunarodnjaka Hrvata u Bosni i Hercegovini onda se ponaša kao zadnja kukavica.
Povlači se s položaja i to ne tamo gdje bi trebao pucati u nekoga, nego samo puca u zrak. Treba reći, čekajte, pa mi postojimo i dajte nas saslušajte. Toliko o toj solidarnosti EU-a prema Hrvatskoj i hrvatskim potrebama u BiH, kada govorimo o ovoj Vladi, ali zato trebamo biti solidarni s Ukrajinom. Ja protiv Ukrajine nemam ništa, ali Ukrajina nije članica NATO-a. Mrcvare ju europski birokrati, oni isti koji su mrcvarili druge države i prodaju im maglu. Obećavaju im određeni status. Zemlja je prema nalazima EU-a u vrlo lošem stanju. Nekada su bili razvijeni sada imaju per capita na razini Kosova. Je li to uspjeh europske politike?
- To mnogi u Europi i misle, ali se boje izgovoriti?
– Ja se ne bojim huligana niti bilo čega što bi se moglo dogoditi Hrvatskoj jer Hrvatska je sigurna. Da bismo svojim mjestom za stolom mogli promicati glasno i svoje interese. Ova vlast to ne radi. Zašto? Jer se svi gledaju na nekim pozicijama. Nakon mene, nakon mog posla, moje dužnosti kao predsjednika Republike, za mene više nam pozicije. Ja plešem svoj zadnji ples i ne mora se to svakom svidjeti. U mojoj karijeri više nema dalje. Ja u svojoj karijeri ne ću raditi ništa ovakvo. I dok to radim još neko vrijeme, ja želim učiniti sve za doprinos naše države.
- U Neumu traju pregovori oko izmjene izbornog zakonodavstva. Je li Neum novi Dayton?
– Ne vjerujem jer ja to pratim detaljno. U kontaktu sam stalno s ljudima, ali ako im mi ne pomognemo i ako se mi za njih ne izborimo u EU-u protiv hladnih i ciničnih punkera sa Zapada, oni će biti doslovno svedeni na status nacionalne manjine jer u Hrvatskoj manjine imaju dobar status, nego na status otirača. Ne će ih biti. Za to su krivi oni koji to dopuštaju i koji ne poduzimaju ono što bi mogli, a to je naša Vlada, na čelu s Plenkovićem. Ne rade ništa i kada trebaju napraviti nešto oni pobjegnu.
Prije svega sarajevske unitarističke elite, Izetbegović, Džaferović, dakle, ljudi koji rade sve da opstruiraju pregovore. Ja znam što se događa. Kupuju i kradu vrijeme. To su pregovori s velikom figom u džepu.
- Zašto mislite da Milorad Dodik nije problem za Bosnu i Hercegovinu?
– Nije problem i dobro jutro da konačno osvijestimo to. Ja na te stvari gledam iz perspektive hrvatskog interesa i njegovog ostvarenja kako ga ja razumijem nakon određenog broja godina i kilometraže, ali mogu pogriješiti. Prvo ja sam jedini hrvatski političar koji je kada je BiH u svom radu i djelovanju bio na obje obale. Ja sam bio dosta blizak sa sarajevskom ekipom, a sad sam vrlo blizak i surađujem s predstavnicima hrvatskog naroda, ne HDZ-a. Ja znam i jedno i drugo i vidim što im se radi. Pokušava ih se pokrast i uzeti zaštita bilo kojeg njihovog interesa u Federaciji. Republika srpska je činjenica i ne će nikad otići iz BiH jer nemaju dva pištolja na vodu. Dakle, to plašenje RS-om i njezinom separacijom u biti podsjeća na neki način na rusku invaziju Ukrajine. Bez Hrvata nema BiH. Hrvatski status se uređuje unutar Federacije u kojoj su zajedno s Bošnjacima, jedan od dva naroda i ima ih četiri puta manje. Dom naroda Federacije je dom konstitutivnih naroda, to nije dom raje, to je dom naroda Bošnjaka, Srba i Hrvata. S obzirom da Srba u Federaciji praktički više ni nema i da su Dom u Federaciji preuzeli Bošnjaci i da im oni biraju predstavnike i jedina linija obrane nacionalnih interesa je hrvatska većina u Domu naroda.
- Od svih ovih stvari građane više muči kako preživjeti. Cijene energenata su enormne, poskupio je plin, cijene hrane rastu. Što Vlada treba napraviti?
– Ja sam bio premijer u puno težoj ekonomskoj situaciji. Ja sam bio premijer koji je naslijedio ogromne deficite i vrlo neprijateljsko tržište kapitala s ogromnim kamatnim stopama. U ovoj situaciji bih nešto napravio, a ova Vlada ne radi ništa. U ovom trenutku vam ne mogu reći što bih napravio jer nisam predsjednik Vlade niti ga zbog tog previše ne prozivam. Ja preko dosta stvari prelazim i mislim da i ne treba ne reći sve što mislim. Što na umu to na drumu, je l’ da? Kao to je problem. Prvo da bi tako funkcionirao moraš imati um, i drugo, ako si na drumu borme si na glavnoj cesti, a ne na kozjoj stazi. Ova Vlada ne poduzima ništa. Ne bih rekao da je situacija katastrofalna. Stopa inflacije je viša nego zadnjih godina, ali je daleko niža nego kako smo nekada živjeli. Ima više objašnjenja za to. Plenković štiti i stavlja u hlad i zaštitu kategorički ljude koji su korumpirani. Nekoga tko svjesno i lažno prijavi prebivalište s potpunom sviješću o protupravnosti i kažnjivosti. Mislim na Frku Petešića. Kako može biti omaška kada netko nakon sedam godina prebaci prebivalište na Dugi otok. - Ali dužnosnici imaju pravo dobiti stan ili nekretninu za vrijeme mandata.
– Ali ajde mi dajte jednog dužnosnika koji je to pravo iskoristio u mojoj Vladi, u Sanaderovoj Vladi, u Vladi Jadranke Kosor. Frka Petrešić je iz Zagreba. Čovjek je prevario, dakle, svjesno je vidio što piše u dokumentu. Opisano je što je prebivalište. On nema veze s Dugim otokom, osim što mu je od tamo baba. Namjerno je promijenio prebivalište koje je bilo u Zagrebu nekoliko godina prijavljeno. Ima li netko drugi da je iz Zagreba tko je iskoristio to pravo? To je kazneno djelo.
- Treba li Državno odvjetništvo reagirati?
– Pitate me je li treba Državno odvjetništvo reagirati na kažnjivo djelo? Bože sačuvaj, da reagira. To Državno odvjetništvo ne postoji nakon skandala sa Žalac, još jedna bravura Plenkovića. Mi nismo nikada imali korumpiraniju Vladu. U vrijeme Jadranke Kosor je bila ta stigma Sanadera.
- Tražite transparentnost od drugih, a onda kada vas mediji pitaju o vašim putovanjima, odlascima, korištenju helikoptera, ne odgovarate na pitanja. Jeste li spremni ukloniti oznaku tajnosti s putovanja kako vam to predlaže ministar obrane?
– Ja sam vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske. Ja sam štićena osoba, 24 sata dnevno i sedam dana tjedno. Tamo gdje me voze i kada me voze nije podatak koji javnost smije znati, to je zaštićeno. Izjava ministra Banožića da će on trgovati sa mnom. Prvo mi nismo ista razina i nikada ne ćemo biti. On je Plenkovićev potrčko, a mene su izabrali hrvatski ljudi. A to da će on skinuti klasifikaciju “ograničeno” s nalaza inspekcije ako ja napravim ovo. Čovjek trguje. Zašto bi netko morao znati kuda ja idem. Zašto bi imao tu mapu i plan kuda ja idem. Ja putujem tamo gdje me dužnost zove. Moja je zadnja, ali osiguranje predlaže gdje se i kako ide. Čovjek je podigao hajku na načelnika glavnog stožera, tražio je njegovu ostavku u javnosti i sistemski ga maltretirao. To sam napisao u pismu koje sam poslao Plenkoviću. Došao je nalaz inspekcije, meni na stol, u tom nalazu, koji je ograničen, ja ću odlučiti što ću s tim. Ja kao vrhovni zapovjednik ću reći treba li biti ograničeno ili ne, jer se tiče vojske. Garantiram vam da ću razmisliti još nekoliko dana. Sam nalaz u kojem piše da nije prekršen ni jedan zakon to ću nalijepiti na zgradu Vlade, kao zelenu naljepnicu. Da narod vidi svu kriminogenost ove vlasti. Htio je uništiti jednog čovjeka, poveo je hajku na njega, politički je zlorabio inspekciju. Što je s dnevnicama koje nije isplatio vojnicima koji su me pratili? To je kazneno djelo. Neka ga tuže.
- Jeste li vi u Hrvatskoj lider oporbe?
– Nisam. Ne samo da nisam nego se i loše osjećam u ovoj poziciji. Sve što govorim mi pada kao teret. To nije primarno moj posao i ne bih trebao biti moj posao. Ja bih radije imao normalnije odnose s ovim ljudima, kakvi god da jesu. Međutim, ja ne mogu ljude natjerati da nastupaju po nekim mojim standardima. Ovdje se radi o nekim predmetima i sporovima koji se tiču mojih najizravnijih nadležnosti. To je vojska. Ja sam nakon dva mjeseca uspio te neradnike, tu sramotu od administracije, da uzmu američki poklon. S tim ministrom je nemoguće raditi, a dokle će Plenković uništavati Hrvatsku vojsku, ja to ne znam. Šef opozicije – to ne smatram ni komplimentom ni čašću to je naprosto jedna loša situacija, a sve je krenulo od izjave da me čeka tvrda kohabitacija.
