U Otvorenome spominju se svi referendumi ali ne i onaj o promjeni izbornog zakona u Hrvatskoj, koji je pokraden
Koliko smo puta čuli da Hrvati ne uče povijest. Drugim riječima, da Hrvate uvijek netko prevari. Uvijek jedan te isti. U 20. stoljeću, uvijek Beograd. Beograd, pri promjeni (osamostaljenju) država, u 20. stoljeću tri puta opljačkao Hrvatsku 1918., 1945. i 1990. Pa prodaja zlata? Hrvatska, opet bez rezervi zlata!
Jesu li Hrvati glup narod, ili je u pitanju ona „opet se okliznuo na koru od banane“ („sam se ubo na svoj nož, nekoliko puta“). To pitam one koji govore da ne postoje velike urote (protiv Hrvata). Kao i još mnogo toga.
U nastavku „Kanadske postrojbe redovito obilježavaju izmišljenu bitku vojnim paradama. Kanađani su Srbe smatrali žrtvom probuđenog hrvatskog nacionalizma i ugroženom manjinom koju su Hrvati nasilno protjerali sa svog teritorija. U Kanadi je pokrenut portal, kako oni navode, za istinu o ratovima u bivšoj Jugoslaviji, dakle o Domovinskom ratu. Portal je namijenjen kanadskoj javnosti kako ističu, s ciljem rasvjetljavanja 1990-ih. Kada su deseci tisuća kanadskih vojnika služili u ovdašnjim UN-ovim i NATO misijama. Tekstovi na portalu su podijeljeni u tri sekcije: „Srbija-Kosovo“, „Bosna i Hercegovina“ te „Hrvatska“. Od desetak izloženih tekstova iz Hrvatske sekcije, većina ih je posvećena zbivanjima u Medačkom džepu iz rujna 1993. godine, kada su se kanadske mirovne snage oružano sukobile sa Hrvatskom vojskom. Glavna tema tih članaka je da su kanadski vojnici uspjeli zaustaviti i spriječiti Hrvatsku vojsku u etničkom čišćenju Srba tijekom bitke u Medačkom džepu. Dva teksta se odnose na težak poslijeratni položaj Srba u Hrvatskoj—članak „građani drugog reda“ – hrvatski Srbi, te onaj s naslovnicom „Hrvatska nije zaštitila srpske izbjeglice: Etnička diskriminacija usporava povratak izbjeglica“. U oba slučaja su posrijedi izvještaji Human Rights Watcha, izvorno objavljeni još 1999. i 2003. godine. O toj lažnoj bitki u Medačkom džepu, Kanađani snimaju igrani film, prenosi portal Dragovoljac.
Što je ovo? Srpska laž? Kako može biti srpska, kada je nastala u Hrvatskoj, od Hrvata (HHO)? I zašto Hrvatska to tolerira? Za laž se psuje, vrijeđa, razbija nos, i na koncu, ide na sud! Ako je u pitanju laž. Ili se podnosi A što ako se podnosi? Onda je to istina. Dakle, šutnja Hrvatske na ovu laž je priznavanje toga. Umjesto saborske rasprave i diplomatske note, imamo prihvaćanje laži! A je li, i koliko je to važno? Koliko je za jedan narod (jednu državu) važan igrani film, ako je u pitanju politika, povijest, rat sa drugim narodom (drugom državom)?
Pazite, američki glumac Marlon Brando, odbio je filmsku nagradu Oscar. Zašto? Zato jer se u američkom igranom filmu opravdava genocid nad američkim domorocima, u kojemu je, i sam glumio. A, u kanadskom igranom filmu o izmišljenoj bitki u Medačkom džepu, Hrvati kao američki domoroci u američkom igranom filmu? Kanadski igrani film o izmišljenoj bitki u Medačkom džepu, kao američko-engleski igrani film Četnik iz Drugog svjetskog rata? Kao drama
Obitelj Zec, Kao hrvatski igrani film „15 minuta do Dvora na Uni“? Kao Dara iz Jasenovca? Dakle, pored periodičnog pljačkanja Hrvata prilikom promjena (osamostaljenja) država, u kulturi (filmu) se Hrvate prikazuje kao zločinački i divlji narod. Plus toga, Hrvatima se sudi, iza zatvorenih vrata sa tajnim agentima (zaštićenim svjedocima), i na UN-u, na sudu UN-a. Sve to, uz velike laži o NDH i o Domovinskom ratu, držeći državotvornu stranku HDZ, stalno na sudu kako NDH.
Stoga, pođimo redom, od „Malaparteove zdjele očiju na poglavnikovu stolu“, nakon toga: američko-engleski film Četnik iz Drugog svjetskog rata, Neretva, Sutjeska, Okupacija u 26 slika, Brešanovi svjedoci, Dnevnik Dijane Budisvljević, drama Obitelj Zec, Dara iz Jasenovca, Metastaze, „dokumentarni film“ Oluja nad Krajinom, „komedija“ Kako je počeo rat na mome otoku, „15 minuta do Dvora na Uni“, kao i mnogo toga još.
Pa suđenja (Hrvatskoj), na suđenjima zatvorenim za javnost, sa tajnim agentima (svjedocima). Najprije, suđenje nadbiskupu Stepincu 1946., Andriji Artukoviću 1986. poslije Dinku Šakiću, Mirku Norcu, Đuri Brodarcu, Branimiru Glavašu, Miši Hrastovu, suđenje za LORU i Tomislavu Merčepu, u Hrvatskoj. Suđenje Herceg Bosni, te tajno svjedočenje Stjepana Mesića u Haagu. Pa laži o NDH (Jasenovcu), ploča u Jasenovcu! na kojoj piše Za dom spremni i svastike na Poljudu i u Livornu. Ovo su za mene, sve velike urote protiv Hrvata, gdje se Hrvate redovito plačka, prikazuje kao divlji zločinački narod, te sudi na montiranim političkim pravosudnim procesima. U Hrvatskoj, i izvan Hrvatske.
Stoga ja od negatora postojanja velikih urota (protiv Hrvata) tražim stručno (znanstveno) objašnjenje za tajno svjedočenje Stjepana Mesića u Haagu. Što je bilo Mesićevo tajno svjedočenje u Haagu? Pravosudni proces? Suđenje? Tko je tužitelj? Gdje je uhitbeni nalog? Gdje je branitelj? Kakav je karakter? O komu? O čemu? O oružanom ratu dviju država? Zašto je tajno? I na kraju, je li to standard, običaj i praksa UN-a? Ili je to laboratorijska političko-strateška preambula
za jedan prostor? Mini Versailles? Mini Jalta? Tko je zaštićeni svjedok Stjepan Mesić? Je li Mesić imao mentora? Ima li Stjepan Mesić prijatelja, i tko mu je prijatelj? I na kraju, je li Stjepan Mesić postao predsjednik Hrvatske, zato što je bio zaštićeni svjedok u Haagu? Od negatora postojanja velikih urota (protiv Hrvata), tražim precizno objašnjenje prodaje INA-e – ugovori i financijske transakcije, Za Fimi mediju – izvlačenje novca iz državnih firmi? Kako? Tko je sve u tome morao sudjelovati? Kako negator postojanja velikih urota (protiv Hrvata) gleda na ovo moje povezivanje ovog kanadskog filma (koji se snima) o izmišljenoj bitki u Medačkom džepu sa filmom Dara iz Jasenovca, dramom Obitelj Zec i sa filmom Dnevnik Diane Budisavljević? Kako gleda na to što ja kažem da se slučaj HDZ-ovca Frke Petešića koristi kao rampa otvaranju arhiva UDBA-e KOS-a, što traži Vijeće Europe? Kako gleda na moju primjedbu: U Hrvatskoj problem stan (prebivalište) jednog HDZ-ovca, ne stan u Londonu (Ante Nobila)?
A kako Francuzi, Nijemci i Englezi gledaju jedni na druge, nakon stoljeća rata? Očito, poanta ovog pitanja je ona poznata „kada Nijemci i Francuzi žive zajedno u miru, mogu i Hrvati i Srbi“. Da ne parafraziram Dina Rađu (boli me…), ja kažem da me nije briga kako Nijemci i Francuzi gledaju jedni na druge, te kakve zdravstvene probleme ima Dino Rađa. Znam da Francuzi ne svojataju Hegela, znam da Nijemci ne svojataju Isaaca Newtona i znam da Englezi ne svojataju Julesa Vernea.
Još me nešto interesira. I na kraju, 24. 1. u emisiji OTVORENO, tema su referendumi u Hrvatskoj. Spominju se svi referendumi u Hrvatskoj. Ali nitko ne spominje onaj referendum o promjeni izbornog zakona u Hrvatskoj, koji je pokraden? Stoga ja negatora postojanja velikih urota protiv Hrvata pitam, zašto u tom OTVORENOM nije bilo onoga koji bi o tom referendumu?
