Hrvatski Fokus
Povijest

Životni put Renéa Marčića

Radio je kao savjetnik za tisak i kulturu u generalnom konzulatu Nezavisne Države Hrvatske u Beču

 

René Marčić živio je u Sloveniji od 1920. godine, a kasnije i u Hrvatskoj, u to vrijeme dijelu Kraljevine Jugoslavije. Osnovnu školu pohađao je na otoku Koločepu (Dalmacija). Potom je pohađao franjevačke gimnazije na otoku Badiji i Širokom Brijegu (Hercegovina), gdje je položio maturu 1937. godine. Iste godine započinje studij na Pravnom i političkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (doktorat 14. veljače 1942). Radio je kao savjetnik za tisak i kulturu u generalnom konzulatu Nezavisne Države Hrvatske u Beču. Postao je član redakcije Salzburger Nachrichten 1946. godine i radio kao sudski izvjestitelj, a od 1953. i kao sudski urednik. Nakon smrti Gustava Canavala, osnivača novina, bio je njegov nasljednik na mjestu glavnog urednika od 1959. do 1964. godine. Istodobno s tim, René Marčić dovršio je habilitaciju 1959. godine iz pravne filozofije i opće političke teorije tekstom „Od ustavne države do sudbene države“. Njegov široki znanstveni rad obuhvaća 17 monografija i preko 300 članaka u zbornicima i stručnim časopisima iz područja pravne i državne filozofije, prirodnog prava, politologije i ustavnog prava. Marčić je postao središnji protagonist ponovnog uspostavljanja Sveučilišta u Salzburgu i bio je odgovoran za osnivanje Pravnog fakulteta i političkih znanosti te uspostavljanje međufakultetskog instituta za političke znanosti u Salzburgu i studij političkih znanosti u Austriji. Od 1963. do 1971. bio je sveučilišni profesor pravne i državne filozofije. Od 1965. bio je odgovoran i za opću politologiju i ustavno pravo, kao i za politologiju.

Osobitost međufakultetskog instituta koji je osnovao Marčić ilustrirala je pluralistički, interdisciplinarni pristup Renéa Marčića. Kolektivni odbor ovog instituta činili su sljedeći profesori: René Marcic, Franz-Martin Schmölz (društveni studiji i politička teorija na teološkom fakultetu) i Günter Kieslich (novinarstvo i teorija komunikacije na humanističkom fakultetu); Nadalje, na inicijativu Renéa Marčića Norbert Leser dobio je prvu katedru za političke znanosti (Filozofski fakultet) u Austriji. Marčić je smrtno stradao zajedno sa suprugom Blankom u zrakoplovnoj nesreći iznad Belgije kad se želio vratiti kući u Sydney nakon jednogodišnjeg istraživačkog boravka s pravnim filozofom Juliusom Stoneom (1907.-1985.).

Marčić je zastupao kritičku doktrinu prirodnog prava, koju je shvaćao kao ontološku teoriju onoga što je nazvao “pravom biti”. Ukratko, to se može opisati na sljedeći način: iz bića čovjeka i njegovog životnog svijeta, kaže, može se izvesti ljudsko dostojanstvo iz kojeg se može izvesti ne samo pravda kao najvažnija osnovna ideja zakona (kao poredak odnosa među ljudima) neka, ali i ljudska prava u njihovoj diverzifikaciji, pri čemu bi se ljudska prava trebala primjenjivati ​​kao osnova pravnog poretka svih država. Suvremeni marksistički filozof Wilhelm Raimund Beyer, osnivač i predsjednik Međunarodnog društva Hegel, opisao ga je kao jedinog filozofa nakon 1945., osim Jean-Paula Sartrea koji je (sa svojim ontološkim nacrtom pravne teorije) poduzeo sveobuhvatan pokušaj nove ontologije. René Marcic osvrnuo se na tako raznolike pozicije kao Aristotel, Toma Akvinski, Martin Heidegger, Ernst Jünger, Hegel i Julius Stone. Kao i rijetko koji drugi filozof, znao je tekstove starogrčke i rimske filozofije na izvornom jeziku i citirao ih je ne samo u svojim prilozima, već i iz pamćenja na predavanjima. Organizirao je niz rasprava s Hansom Kelsenom, kojemu je Sveučilište u Salzburgu dodijelilo počasni doktorat na njegovu inicijativu i s kojim je bio prijatelj. Prvenstveno se radilo o pitanju prirodnog prava i potrazi za prepozitivnim pravnim normama. Marčić je želio stvoriti filozofsku osnovu za kritički odgovornu kulturu prava, ali i medija, politike i znanosti, kako bi se demokracija i vladavina prava mogli dalje razvijati odozdo („zadruga“).Kao upozorenje citirao je drevnu izreku: „Oboedientia facit tyrannum.” (Tiranin čini poslušnost.) Stoga se zalagao za autonomno zagovaranje građana za interese šire javnosti definirane odozdo, jer samo pravni sustav koji je nastao kao zadruga može uistinu pravdu dati demokraciji, ali to pretpostavlja slobodne i neovisno misleće ljude. Marčić je odbacio svako nasilje, osim kao iznimku, otpor protiv tirana poput Adolfa Hitlera. Pritom se osvrnuo na tradiciju europske misli, koju svakako treba zadržati: „Svatko tko ubije vladare nasiljem i samovoljom radi oslobađanja otadžbine treba biti pohvaljen, podučava Cicerona i Akvinskog!“ Kao u nacističko doba da biste opravdali slijepu poslušnost, molimo vas da se obratite Rimljanima, pogl. 13, naglasio je, naglasio je da bi Pavla ispravno razumjeli samo kad bi se znalo da je implicitno opomenuo negdje drugdje: “Ne prihvaćajte sve kao Božju volju koja vam se prikazuje kao Božja volja!” Svaki U osnovi je odbacio veličanje države i zajednice na štetu individualne slobode i to potkrepio filozofijom Tome Akvinskog, koji je državi i zajednici dodijelio relacijsku stvarnost, ali konkretnu ljude samo značajnu stvarnost. Stoga je uvijek pogrešno tvrditi da se ljudi jednostavno moraju pokoriti vlastima bez kritike. „Gdje god se spomene riječ„ pravilo “, čuje se kako gospodar zamahuje bičem i praskom koji najavljuje pad roba.” Pa govori kako bi stav ljevice učinio razumljivim: „To je to što iritira Novu ljevicu!” Ali morao je proturječiti ljevičarskom prosvjedu protiv vlasti, što je bilo dijelom i razumljivo, u temeljnim točkama, kada se kritički prisjetio opasne rečenice Leona Trockog: “Ako netko život smatra svetim, treba se odreći revolucije”.Pod “publicistom” Marčić je, za razliku od izraza “novinar”, shvatio one suradnike u kvalitetnim časopisima koji ne samo da reproduciraju trenutne događaje, već i procjenjuju i komentiraju cjelokupnu društvenu situaciju na znanstvenoj osnovi, pri čemu presjek objavljenih članaka odražava javno mnijenje ili intelektualnu Predstavljaju život i javne rasprave u društvu. Dok je bio zadužen za Salzburger Nachrichten, ali i u kasnijim godinama, Marčić je prepoznat kao komentator tekućih poslova širom njemačkog govornog područja. Uveo je koncept medija kao “četvrti stalež” u državi – aludirajući na doktrinu triju moći prema Montesquieuu. Također je vodio kampanju za dodjelu visoke austrijske književne nagrade 1967. godine tada malo poznatom, ali kontroverznom Thomasu Bernhardu.Godine 1979., u znak posebne zahvalnosti za Renéa Marčića, država Salzburg pokrenula je nagradu René Marcic nazvanu po njemu, nagradu za posebna postignuća na polju novinarstva. Bio je član KÖHV Rheno-Juvavia Salzburg u ÖCV i počasni član katoličkog austrijskog Landsmannschaft Austria zu Salzburg.Djela Marčića    Od ustavne države do sudbene države (1957)    Martin Heidegger i egzistencijalna filozofija (1949)    Ustav i Ustavni sud (1963)    Čovjek, zakon, kozmos (1965)    Položaj političkih stranaka u ustavu (1965)    Knjiga i njezin upravitelj (1966)    Državnik u demokraciji (1966)    Koalicijska demokracija (1966)    Ustavna pravda i čista pravna doktrina (1966)    [Ur.] Budućnost koalicije (1966)    Prijedlog zakona o svjetskoj državi Ernsta Jüngera (1966)    Filozofija prava (1969)    Demokracija – arhitektonski stil promjene (1970)    Hegel i pravna misao na njemačkom govornom području (1970)    Pravo – Država – Ustav (1970)    Povijest pravne filozofije (1971)    Prirodno pravo i pravda (1989.)Marčić i “afera de Mendelssohn”Marčić je 1949. godine, kao sudski izvjestitelj u božićnom izdanju Salzburger Nachrichten, oštro kritizirao njemačkog novinara Petera de Mendelssohna zbog kritike koja se odnosi na Ernsta Jüngera. Upotrijebljena je sljedeća rečenica: “Vrijednost čovjeka raste ili pada, ovisno o tome je li bit ljudskog bića postavljena više ili niže. Svatko tko se ruga Bogu i molitvi ili tko doživljava najviše identitet u Bogu, ali ni osoba, a ni ti, ne treba se iznenaditi ako osjeti obezvrijeđenost svog bića na svom tijelu i jednog dana u plinskoj komori je priključen. Mendelssohn i njegova vrsta sami su dočarali svijet iz kojeg su potom progonjeni.” (t.t.) 

Povezane objave

Zemunski klubovi ogorčeni su radom Beogradskoga loptačkog saveza

hrvatski-fokus

Hrvatska Krajina

hrvatski-fokus

Diva Grabovčeva

HF

Predstavljen Leksikon hrvatskoga srednjovjekovlja

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više