Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

UKRADENA KUNA – Nova nepotrebna blamaža

Zar mi baš sve uvijek i svugdje moramo upropastiti? Zar se moramo sramotiti doma i vani?

 

Ovo s dizajnom kune na našoj kovanici od 1 eura, je nacionalna sramota, koja poprima europske konture i značaj. Što bi bilo da se na vrijeme nije otkrila drska krađa fotografije kune na grani škotskog fotografa od prije nekoliko godina, što resi njegovu web stranicu? Morali bi sve te kovanice povući iz opticaja. Ovako je samo “nestašni” autor spornog dizajna povukao svoju ponudu na natječaju za kovanice s motivom kune, koja je po svemu sudeći čisti plagijat, vješto ukomponiran u hrvatski povijesni grb. Sramota nad sramotama, ne samo autora tog spornog dizajna, nego HNB-a, Vlade, nekih ministarstava, predsjednika Vlade i cijele države. Sve to se odradilo nekako šlampavo i olako, uz svekoliku politiku, bez nedovoljno struke i stručnjaka.

Sama ideja kune na kovanici nije baš sasvim jasna i dovoljno eksplicitna. Zar nema drugih motiva koji bi implicirali i podsjećali na našu povijest i državnost? Znam, nekad se roba plaćala kunovinom (krznom kune). Međutim to nije bilo tako samo u nas. Kune se bile platežno sredstvo u hrvatskoj povijesti, pa tako i tijekom postojanja NDH. Neki žele da je vrijeme da kuna postane dio naše povijesti? Mi jesmo članica EU-a, gdje je euro platežno sredstvo, ali…

Gospodarstvenici i bankari govore kako je uvođenje eura u nas, poželjno, dobro i biti će djelotvorno. Mnogi od nas boje se velikog skoka cijena nastalog uvođenjem eura. Za to se očito već svi pripremaju, naročito u trgovini na malo. Danima, tjednima i mjesecima sve poskupljuje, od hrane, odjeće, obuće, prijevoza…, do energenata, onako tobože neosjetno, kunu po kunu, svaki tjedan. Za to ne trebaju nikakva istraživanja i numerički podaci. To se eksplicite vidi u svakoj trgovini i na kiosku. Takvim poskupljenjem “na sitno” pojedini artikli su poskupjeli 5, 10, 20, 30, 50 i više kuna.

Kruh i mlijeko stoje u prosjeku 20 kuna. Nije to malo, pogotovo za one s malim mirovinama i minimalnom plaćom. Tim i takvima je sasvim svejedno kakav će biti dizajn na eurima. Međutim, to nije mala stvar i to se nije smjelo i trebalo olako provoditi i obaviti. Prema svim pokazateljima tome se prišlo s više strana, stručno, profesionalno i politički. Dogodio se velik promašaj i propust. Autor spornog dizajna je povukao svoj uradak iz natječaja, “zbog pritiska i loše atmosfere u društvu” i ispričao se pritom. “Pojeo vuk magare!”. Smije li to stati samo na tomu? Očito smije i može. Raspisuje se novi natječaj za kovanicu kune od 1 eura s motivom kune. Problem je riješen. Ostaje velika ljaga i puno neodgovorenih pitanja.

Zar mi baš sve uvijek i svugdje moramo upropastiti? Zar se moramo sramotiti doma i vani? Nakon pompozne prezentacije kovanica eura, uslijedio je hladan tuš. Zlobnici se smiju i likuju. Nas prosječne i normalne građane je sram. Zar smo mi nacija s posebnim potrebama. Lažemo i krademo gdje god što stignemo. Kad je već ta kuna na grani bila toliko upečatljiva i spretno ukomponirana u hrvatski povijesni grb, zar se nije autora fotografije moglo upitati za korištenje slike kao motiva na našoj kovanici? To je grijeh autora dizajna, koji je  podvalio komisiji za provedbu  natječaja i ocjenjivanje radova.

Grijeh komisije je što je slijepo povjerovala autoru. Uz današnju IT tehnologiju i modernu tehniku sve se moglo brzo i lako provjeriti, na više medija i društvenih mreža. To nikome nije palo napamet. Uradak je dobio prvu nagradu 70.000 kuna. Što na to kažu udruge umjetnika, poznati umjetnici i stručnjaci? Što kažu povjesničari? Je li ih itko išta pitao? Zadatak je bio na hrvatskom povijesnom grbu prikazati (nacrtati) kunu. Tko je postavio taj i takav zadatak? Što se je rješenjem htjelo dobiti? Bilo bi dobro da nam netko odgovoran, stručan i pametan to objasni.

Sad jedni na druge prebacuju odgovornost. Odgovorni su svi. Neki manje, neki više, a oni na vrhu najviše. Nije dovoljna samo ideja o nečemu ili nečega, treba razraditi metode kojima doći do realizacije. To je već malo veći problem. Zbog neimanja razrađenih planova, programa, strategije i taktike, kako kratkoročnih, tako i dugoročnih, ne povlačimo dovoljno sredstava iz EU. Osim toga i ono što bespovratno dobijemo ne znamo i ne možemo na vrijeme namjenski realizirati. To najbolje vidimo na primjeru dobivenih sredstava za sanaciju i izgradnju nakon potresa u Zagrebu i na Banovini. Po svoj prilici ta će se sredstva morati vratiti.

Ili smo totalni idioti ili se ne upuštamo u nešto gdje su i kad su EU novci u pitanju, znajući kako se u tom slučaju svaki peni mora opravdati, čemu mi baš nismo skloni, nema niti provizija, od kojih su se mnogi na vlasti i oko vlasti netransparentno obogatili.

Naša najveća mlada i perspektivna nada u tom poslu koja je “bila sjajna”, kako onomad reče aktualni predsjednik Vlade, je gadno podbacila koristeći EU novac. Nakon toga se oni koji nisu sjajni, stručni i sposobni boje dirnuti u donirani europski novac. Bave se papirima i stalno nam napominju kako oni rade po zakonu. Očito je da ne znaju i nesposobni su. Mogli bi se educirati i osposobiti putem facebooka i ostalih društvenih mreža, poput autora dizajna sporne kovanice od 1 eura. Valjda ih nitko ne bi tužio ako ukradu njegove ideje, barem ne dok se to objavi u medijima, prokaže i dokaže.

Imajući u vidu naš mentalitet, sklonost mitu, korupciji, nepotizmu, klijentelizmu, za upita se: Tko je taj mladi čovjek koji nam je htio uvaliti kunu na grani na kovanici eura? Ima li on nekoga u nekoj komisiji ili odboru vezanih uz natječaj za kovanice eura? Zar je stvarno taj plagirani uradak bio najbolji? Nije li to možda neka nova hajka i haranga, na Vladu i Plenkovića? Autor dizajna je samo eksponent onih koji žele demontirati vlast i državu? Kaj god! To je samo još jedan pokušaj prijevare i krađe na nacionalnom i europskom nivou. Zviždač je ovaj put napravio dobar posao. Nije kažnjen, marginaliziran, proglašen nenormalnim ludim i opasnim.

Guverner će se možda malo posramiti kad pogleda fotografiju na kojoj čestita autoru spornog dizajna na uratku i predaje mu nagradu. Predsjednik Vlade i njegovi ministri nadležni i zaduženi u ovom procesu oko našeg dizajna eura, će se čudom čuditi, kako se nešto takvo moglo dogoditi i kako je otkriveno. Sreća njihova da je na vrijeme otkriveno, dok je manja šteta. O sramoti ionako nitko ne vodi nikakvog računa, ne razmišlja i ne opterećuje se time. To je u nas potpuno apstraktan pojam.

Ankica Benček

Povezane objave

Marljiv i uspješan, u čemu?

HF

Hrvatska u mreži globalnoga imperija

HF

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

HF

Mi smo tu od navek!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više