Godine 1934. od 102.133 stanovnika Subotice bilo je 44.892 Bunjevaca, 10.054 Srba, 39.108 Mađara i 900 Hrvata!
Već više godina govorim i pišem da hrvatska nacionalna zajednica u Republici Srbiji ne može normalno funkcionirati dok se, u toj državi u kojoj kao Hrvati danas živimo, ne riješi bunjevačko pitanje. Štetno po ovdašnje Hrvate ovo pitanje se kao rak rana, na još uvijek živom organizmu, širi sa prostora krajnjeg sjevera današnje Vojvodine, a metastazira 1918. godine, praktično od Odluke o prisajedinjenju Vojvodine Kraljevini Srbiji u kojoj su Bunjevci odigrali ključnu ulogu kao predstavnici jednog od slavenskih naroda.
Službeni podaci, koji se ne mogu mijenjati ili negirati pokazuju činjenicu da je na Velikoj Narodnoj Skupštini u Novom Sadu 25. 11. 1918. godine ovu Odluku donijelo 578 Srba, 84 Bunjevca, 62 Slovaka, 21 Rusin, 6 Nijemaca, 3 Šokca, 2 Hrvata i 1 Mađar, pri čemu je jedan delegat biran na tisuću stanovnika! Još karakterističniji je podatak iz Historijskog arhiva Subotice da je 1934. godine od 102.133 stanovnika Subotice (uključujući pripadajuća salaška naselja) bilo 44.892 Bunjevca, 10.054 Srba, 39.108 Mađara i 900 Hrvata!
I koliko god pisali o genezi Bunjevaca na ovim prostorima i okolnostima zašto je sve baš tako, jasno je da se jedan ogroman broj vojvođanskih Bunjevaca nikada nije osjećao Hrvatima i to je nesporna činjenica koja je uzrok stalnog “nesporazuma” između Hrvata i Bunjevaca, ali i između samih Hrvata!
Danas ta geneza rezultira u to da se skoro 17.000 Bunjevaca u Srbiji, po zvaničnom popisu, izjašnjava kao poseban narod koji niječe bilo kakvu vezu s Hrvatima i 25. 11. (dan prisajedinjenja) slavi kao svoj nacionalni praznik. Oni na to imaju pravo, kao i izjašnjavati se da nisu Hrvati, i to pravo je još jedan “nesporazum” između Hrvata i Bunjevaca, ali i između samih Hrvata.
Negiranje tog prava i filozofiranje kako je do toga došlo je gubljene vremena, energije i kohezije upravo unutar hrvatskog nacionalnog korpusa u Republici Srbiji, kojeg ovi “nesporazumi” razaraju do pretnje nestanka, pa je jedinstvo Hrvata na ovim prostorima neophodno kao biljci voda.
Treba reći da su Bunjevci nesporno dio hrvatskog naroda, ali da se tako ne osjećaju svi Bunjevci na današnjem prostoru Srbije, a činjenica da Hrvati, posebno u Republici Hrvatskoj, vjeruju da su svi ovdašnji Bunjevci “automatski veliki Hrvati” je još jedan od uzroka “nesporazuma” između Hrvata i Bunjevaca, ali i između samih Hrvata. A nikakvih nesporazuma ne smije biti!
Napravila ih je šačica takozvanih “bunjevačkih Hrvata” na čelu s najvećim manipulantom i prevarantom među Bunjevcima, Tomislavom Žigmanovim, a koja je kao parazit zasjela na sve grane krovnih hrvatskih institucija u Subotici i tako se uvukla u sve pore života 57.900 Hrvata u Srbiji, koristeći gore opisano stanje da iz njega izvuče osobnu, prije svega materijalnu korist.
Neki “bunjevački Hrvati” u Republici Srbiji se osjećaju kao Hrvati, ali su i oni izmanipulirani od Žigmanova i njegovih ljigavaca i poltrona! Prije svega ne znamo broj “bunjevačkih Hrvata” jer su nepostojeća skupina pri nacionalnom izjašnjavanju, što stvara još jedan “nesporazum” između Hrvata i Bunjevaca, ali i između samih Hrvata!
Tako ovi paraziti danas svađaju, prije svega, ovdašnje Hrvate među sobom, ali i s najbrojnijim stanovništvom (posebno u Subotici) i vladajućim strukturama te s Mađarima, Bunjevcima i svima drugima. Samo zahvaljujući novcu poreskih obveznika iz Republike Srbije i Republike Hrvatske opstaju na svojim plaćenim, a uzurpiranim funkcijama, jer ih na njih nisu birali Hrvati. Taj novac (u vrijednosti preko milijun eura godišnje) namjenjen je boljitku cijele ovdašnje hrvatske nacionalne zajednice, ali ga oni trpaju u svoje džepove i džepove svojih najbližih rođaka i prijatelja, “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice i okolice, te svojom politikom propagiranja bunjevštine među Hrvatima, uz već postojeću bunjevačku nacionalnu zjednicu, praktično razaraju hrvatsku zajednicu!
Ove parazite apsolutno ne interesiraju Hrvati i njihovi problemi, pa je za njihovog mandata (Žigmanov je bio godinama čak i zastupnik u Narodnoj Skupštini Republike Srbije) došlo do toga da je danas ovdje upitan i sam hrvatski jezik, dok bunjevački postaje zvaničan jezik! Farsično je da oni sada traže da taj problem riješi ombudsman (?!) dok primaju ogromne plaće i imaju plaćene ljude u velikom broju tijela za riješavnje pitanja jezika te plaćenog “međunarodnog tajnika” i predsjednika Povjerenstva za praćenje povrjeda manjinskih prava u Republici Srbiji!!!
A rješenje je jednostavno – sa svih rukovodećih mjesta u krovnim hrvatskim institucijama u Subotici treba smjeniti lažnog Hrvata Tomislava Žigmanova i njegove poltrone i omogućiti da Hrvati vode svoju ovdašnju zajednicu!
Svim Hrvatima u Srbiji potrebno je jedinstvo i to tako da se izjašnjavaju samo kao Hrvati te govore i pišu isključivo standardnim hrvatskim jezikom, a ne da se dijele na vojvođanske Hrvate, Bunjevce, Šokce, “bunjevačke Hrvate”, srijemske Hrvate, “ostale Hrvate” (Beograd i uža Srbija) i sl.
Za slijedeće izbore Hrvatskog nacionalnog vijeće to jedinstvo treba pokazati masovnim upisom ovdašnjih Hrvata u poseban birački spisak!
