Proročke riječi Vojislava Sekelja
Prije dvije i pol godine, točnije 14. rujna 2019., napisao sam tekst koji je 20. rujna objavio Tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja „Hrvatski fokus“ iz Zagreba (br. 485 u rubrici „Iseljeništvo“) pod naslovom Proročke riječi Vojislava Sekelja, a koji je tiskan i na str. 200 moje knjige Otvorena pisma I (HKUPD „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2020.).
Tekst u cijelosti glasi: »Umjesto otkupa cijele rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu, koja bi trebala da bude kulturni i administrativni centar svih Hrvata u Republici Srbiji, čitamo u „Hrvatskoj riječi“ br. 856 od 13. rujna 2019. godine da će u Subotici biti izgrađena Hrvatska kuća, a Jasna Vojnić, predsjednica HNV-a, za “Jutarnji/Vijesti” u Hrvatskoj izjavljuje da će to biti „jezgro i stjecište svih Hrvata u Srbiji”! Ovo je samo jedna u nizu velikih manipulacija i prijevara Bunjevaca u odnosu na sve Hrvate! Naime, Bunjevci se u Vojvodini nikada nisu izjašnjavali samo kao Hrvati i u tom svom laviranju su u stoljetnom periodu izveli niz prijevara i manipulacija u odnosu na vojvođanske Hrvate, a danas i u odnosu na sve Hrvate u Srbiji (pa tako i u odnosu na sve Hrvate u cijelom svijetu), od kojih su nekoliko velikih i pogubnih za Hrvate na ovom prostoru. Prva velika prijevara Bunjevaca u odnosu na Hrvate u Vojvodini dogodila se kada su Bunjevci na čelu sa Blaškom Rajićem na Velikoj narodnoj skupštini 25. studenoga 1918. godine u Novom Sadu glasovali o prisajedinjenju Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji. Blaško Rajić je prije toga na Narodnom vijeću Države Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) u Zagrebu obećao drugačiji stav Bunjevaca ali je na samoj skupštini održao vatreni govor sasvim suprotan tom obećanju! Ovakav stav Bunjevaca, sa najviše zastupnika poslije Srba (578 Srba, 84 Bunjevca, 62 Slovaka, 21 Rusin, 6 Njemaca, 3 Šokca, 2 Hrvata i 1 Mađar) značajno se negativno odrazio na daljnji položaj svih Hrvata u Vojvodini. Danas su Bunjevci poseban narod u Republici Srbiji, imaju svoje Nacionalno vijeće, svoj jezik i svoje udžbenike i govore da sa Hrvatima nemaju nikakve veze.
Druga velika prijevara Bunjevaca u odnosu na Hrvate u Vojvodini se odigrala prije petnaestak godina kada su se neki potomci Bunjevaca koji su glasovali za prisajedinjenje Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji proglasili „bunjevačkim Hrvatima“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom opredjeljenju) i preuzeli sve ovdašnje hrvatske institucije u svoje ruke i locirali ih u Subotici.
U zadnjih desetak godina za Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV) kupljena je polovica vile u Subotici, a na njegovom čelu je dugo bio „bunjevački Hrvat“ Slaven Bačić, a od nedavno „bunjevačka Hrvatica“ Jasna Vojnić; za Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (ZKVH) kupljena je druga polovica iste vile u Subotici, a na njegovom čelu je sve vrijeme „bunjevački Hrvat“ Tomislav Žigmanov; za NIU „Hrvatska riječ“ kupljen je plac u Subotici i planira se izgradanja poslovne zgrade, a na njenom čelu je „bunjevački Hrvat“ Ivan Ušumović*, glavna urednica sve vreme je „bunjevačka Hrvatica“ Jasminka Dulić**, dok je za glavnu urednicu Programa RTV na hrvatskom jeziku u Novi Sad iz Subotice dovedena „bunjevačka Hrvatica“ Jelena Tumbas itd.
I sve drugo je tako, a skoro svi djelatnici u ovim institucijana su „bunjevački Hrvati“, plaćeni novcem poreznih obvezika iz Republike Srbije i Republike Hrvatske namjenjenim svim Hrvatima u Republici Srbiji. U ovom je suština ove prijevare jer se radi o grabljenu hrvatskog novca, a ne o želji za zaštitom Hrvata u Srbiji!!!
Fondovi HNV-a, ZKVH-a, NIU „Hrvatska riječ“ i dr. se mjere desetinama milijuna dinara, nitko ozbiljno ne kontrolira njihovo trošenje, a u rukama su malog broja „bunjevačkih Hrvata“***.
Ove institucije su inače zatvorene u odnosu na ogromnu većinu Hrvata u Vojvodini, da ne govorim za ostale Hrvate u Srbiji (dio Srbije južno od Save i Dunava, gdje spada i Beograd sa dijelom Vojvodine koji mu administrativno pripada, a u kojem ima skoro 11.000 Hrvata)!
Od pedesetak kulturnih i drugih hrvatskih udruga u Republici Srbiji više od polovice je u malom donjotavankutskom trokutu (Subotica i okolica) te se i na taj način sredstva nesrazmjerno prelivaju u odnosu na disperziju Hrvata na teritoriji cijele Srbije.
Samo jedan pogled na tabelu koju je objavila „Hrvatska riječ“ 6. rujna 2019. (br. 855) pokazuje kolike su danas razmjere bunjevačkih prijevara i kolika je njihova perfidnost.
Naime, skoro svi Bunjevci u Vojvodini (i Bunjevci i „bunjevački Hrvati“) žive u Subotici, no, u tabeli nema „bunjevačkih Hrvata“, jer nisu narod, i oni se kriju u 47.033 Hrvata u Vojvodini, ali im se nikako i nikada ne zna broj! Međutim, ako prema ovoj tabeli u Subotici, Novom Sadu i Somboru živi 26.556 Hrvata, a znamo da ih je u Vojvodini još najmanje 20.000 (Apatin 3.766, Srijemska Mitrovica 2.547, Šid 2.086, Ruma 1987, Inđija 1904, Stara Pazova 1.615, Bač 1.389…), to je već 46.000 Hrvata. Ako se u tom broju krije još i nepoznati broj Šokaca (slična je priča kao i sa “bunjevačkim Hrvatima”) onda “bunjevačkih Hrvata” ne može nikako biti više od 3 do 4 tisuće!
A tih nekoliko tisuća „bunjevačkih Hrvata“ sa krajnjeg sjevera Bačke u svemu predstavlja 57.900 Hrvata u Republici Srbiji, nameće bunjevačke salašarske običaje (dužijanca, debo četvrtak, priskakanje vatre, pucanje bičevima i sl.) kao najznačajnije kulturne manifestacije svih Hrvata u Vojvodini, odnosno Srbiji, a niti jedna nema hrvatska obilježja!!! Forsira se bunjevačka nošnja, bunjevačke pisme, bunjevačka ikavica i uopće bunjevština kao najznačajnija komponenta kulture i povijesti Hrvata u Vojvodini, odnosno Srbiji! Na taj način Hrvati u Republici Srbiji, ne samo da se osjećaju prevareni, već znaju da iza njihovih interesa ne stoji nitko i osjećaju se nezaštićeni te „nisu zainteresirani da nastupe u prostoru javnosti“, kako to „stručno“ kaže Tomislav Žigmanov. To se posebice odnosi na Hrvate poštene intelektualce, najkvalitetniji dio hrvatskog življa, jer je prijevara očita i ne treba imati puno „soli“ u glavi da bi se to vidjelo. Ona se odražava i na planu upošljavanja gdje su ispred Hrvata favorizirani Bunjevci i „bunjevački Hrvati“ te Šokci.
Treća velika prijevara Bunjevaca u odnosu na Hrvate u Vojvodini je posebna priča o „jedinoj relevantnoj ovdašnjoj hrvatskoj političkoj stranci“ Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). U početku je okupljala Hrvate u Vojvodini i bila apsolutno pozitivni čimbenik u životu ovdašnjih Hrvata, ali dolaskom na njeno čelo „bunjevačkog Hrvata“ Petra Kuntića, ona je krajnje unazađena, a sasvim dokrajčena od njegovog naslijednika „bunjevačkog Hrvata“ Tomislava Žigmanova.
Tomislav Žigmanov je kao predsjednik DSHV-a i zastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije, uz prvog čovjeka u oblasti kulture, postao i prvi čovjek u oblasti politike ovdašnjih Hrvata i njegova izjava kao izvođača završnih radova na stoljetnoj prijevari Bunjevaca u odnosu na Hrvate u Srbiji da „Hrvati ovdje nikada institucionalno nisu bili homogeniji“ je istinita jer su sve ovdašnje hrvatske institucije inkarnirane u njemu!!!
Spoj kulture i politike, pa još samo u jednom jedinom čovjeku je tragedija koju su doživjeli u svijetu samo ovdašnji Hrvati kao nacionalna manjina i rezultat toga je negativna selekcija na svim poljima, jer zajednicu predstavljaju mediokriteti, odnosno poltroni Tomislava Žigmanova, a iza svega je opet u krajnjoj liniji novac i osobni interes, nikakva briga o 57.900 Hrvata u Republici Srbiji!
Tako je za sve Hrvate u Srbiji čista farsa, apsurd, lakrdija i sramota da ih predstavlja Tomislav Žigmanov, a, što je najgore, to je pogubno za njih!!!
Etnobiznismeni su veliki prijatelji, a vidi se da je Milorad Tomin idol
Budući da Žigmanov i njegovi poltroni ne dozvoljavaju da se igdje pojavi pisana (ili usmjena) riječ neistomišljenika, ja pišem unazad više godina otvorena pisma na preko sto relevantnih email adresa hrvatskih institucija, udruga i pojedinaca o stanju u ovdašnjoj hrvatskoj zajdnici.
U detalje sam opisao sve posljedice gore navedenih prijevara Bunjevaca i „bunjevačkih Hrvata“ u odnosu na Hrvate u Vojvodini, a da nitko argumentirano nikada nije negirao ono što sam napisao, jer sam sve podatke uzimao i navodio iz onoga što su sami naveli ili tiskali oni koje kritiziram.
Izgradanja „Hrvatske kuće“ u Subotici je posljednja podvala Bunjevaca u odnosu na Hrvate u Vojvodini (pa tako i u odnosu na sve Hrvate u cijelom svijetu) i prijetnja da potpuno nestanu na ovom prostoru. Ostati će samo par tisuća takozvanih „bunjevačkih Hrvata“ u donjotavankutskom trokutu i par tisuća Šokaca u somborskom trokutu („Šokac“ je inače među većinskim stanovništvom u Vojvodini pežorativno ime za „labavog“ Hvata: „Od volje mu kao Šokcu post“), a Hrvati ispod Dunava su već odavno pušteni niz Dunav i Savu i pridružujem se izjavi Vojislava Sekelja, koji je u untervjuu za „Hrvatsku riječ“ (br. 716 od 6. siječnja 2017.) na pitanje o budućnosti hrvatske zajednice u Vojvodini rekao Vojvodina je već odavno gurnuta u stranu. Muči se kao što se muče i njeni građani. Što se hrvatske zajednice tiče mislim da je živi mrtvac. Ne vidim ja tu nikakvog zajedništva…«
* Danas je ravnatelj NIU „Hrvatska riječ“ Ladislav Suknović, „bunjevački Hrvat“ iz Donjeg Tavankuta, suprug rođene seste Tomislava Žigmanova.
** Danas je glavna urednica „Hrvatske riječi“ Zlata Vasiljević, „bunjevačka Hrvatica“ iz Sombora.
*** Danas su na čelu sve četiri krovne hrvatske institucije (sve su u Subotici: HNV, ZKVH, NIU „Hrvatska riječ“ i DSHV) tri međusobno bliske i srodstvom povezane osobe: Jasna Vojnić, Tomislav Žigmanov i Ladislav Suknović!
No kraja bunjevačkim prijevarama nad svim Hrvatima nema ni pet godina poslije Sekeljeve izjave! Ovih dana je izvršena još jedna, možda i najveća u odnosu na Hrvate u Republici Srbiji!
I o tome sam pisao prije par dana ali umijesto mojih riječi najbolje o čemu se radi govri priopćenje Demokratske zajednice Hrvata (DZH) od 22. veljače 2022. godine: »Hrvatice i Hrvati na predstojećim izborima, za narodne poslanike u Skupštini Republike Srbije, nemaju svoje autentične predstavnike, stoga ih pozivamo da se opredijele za one liste i pojedince za koje vjeruju da će im život učiniti boljim u mjestu u kojem žive, cijeneći ne samo što i kako govore, već i hoće li uopće biti u prilici ostvariti to što obećavaju.
Poziv Demokratske zajednice Hrvata za formiranje Hrvatske manjinske izborne liste DSHV je prešutno odbio.
Odabirom koalicijskih partnera i načinom izlaska na ove izbore Tomislav Žigmanov se kandidira za ulogu “Željka Komšića”, a Hrvatima u Srbiji se sprema Bosanski scenarij.
Dio populacije većinskog naroda, okupljen pod šinjelom Nenada Čanka, izabrat će svog omiljenog Hrvata – Tomislava Žigmanova. Stoga, čak i ako Tomislav Žigmanov bude izabran, neće imati nikakav legitimitet niti pravo da se naziva predstavnikom Hrvata.
Povijesna šansa da Hrvatice i Hrvati u Republici Srbiji dobiju svojega autentičnog predstavnika u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Srbije, slijedom nedavno usvojenih afirmativnih mjera za liste nacionalnih manjina ugrađenih u Zakon o izboru narodnih poslanika, odlukom je DSHV-a o načinu izlaska na ove izbore nepovratno izgubljena.«
Naime, manipulirajući Vijećem DSHV-a, gdje je njegov glas uz glasove Mladena Petreša, Mirka Ostrogonca, Zorana Čote, Renate Kuruc, Ankice Jukić Mandić, Gorana Krnčevića, Grgoa Horvackog i Vladislava Horvackog (Vijeće s predsjednikom Žigmanovim ima 17 članova!) donio “apsolutnu većinu”, te odlučio da će DSHV sudjelovati na izvanrednim izborima za narodne zastupnike Narodne skupštine Republike Srbije u okviru saveza manjinskih stranaka iz Vojvodine na izbornoj listi „Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani“, koju osim DSHV-a čini i Zajedno za Vojvodinu. Ova će koalicija nastupiti sa statusom stranke nacionalne manjine, što znači da joj je za osvajanje zastupničkog mandata potrebno prijeći tzv. prirodni prag, a Tomislav Žigmanov je dobio prvo mjesto na toj izbornoj listi!
“Zajedno za Vojvodinu” je nova (rusinska) manjinska stranka osnovana samo nekoliko dana prije gore donešene odluke Vijeća DSHV-a (!!!) i jasno je da je Tomislav Žigmanov jedino zbog svoje sujete i osobne koristi izmanipulirao i 14.000 Rusina u Republici Srbiji, a izdao (prodao) 57.900 Hrvata!!!
Tako Demokratski savez Hrvata u Vojvodini definitivno gubi svaku vezu s Hrvatima, sve gubi svaki smisao i samo pokazuje beskrajnu ljudsku glupost – pravu gargantuovštinu (ali i beskrajni bezobrazluk), pa je Tomislav Žigmanov u ovoj priči odavno groteskni „Kralj Ibi“, po naški „Car Žigi“ (ili „Žigi car“), a mi publika koja se samo može smijati ili plakati, kako tko vidi Ibija (Žigija)!
