Hrvatski Fokus
Kultura

Kaleidoskop Ksenije Turčić

Izložba grafičke mape u Galeriji umjetnina u Splitu

 

Izložbom grafičke mape „Kaleidoskop“ postavljenoj u Galeriji umjetnina u Splitu, medijska umjetnica Ksenije Turčić problematizira dinamičan odnos digitalnih medija s analognim, tradicionalnim likovnim medijima. Grafička mapa sadrži četrnaest grafičkih listova izvedenih u dvije grafičke tehnike, offset i sitotisak na formatu B1 (707 x 1000 mm). Motivi grafika su gradske vedute, odnosno, okruženje Umjetničkog paviljona u Zagrebu prethodno snimljeno za potrebe video instalacije koja je u Umjetničkom paviljonu predstavljena tijekom lipnja 2018. Iz četrnaest tada predstavljenih video projekcija izdvojeni su kadrovi koji su upotrijebljeni kao skice za grafike. Isti motivi koji su korišteni i obrađeni u mediju videa sada su transformirani u statične slike i podlogu za izvedbu u tradicionalnom grafičkom mediju. Sadržaj je ostao isti, ali je prijelaz iz digitalnog u analogni umjetnički medij uvjetovao i promjenu poetike kojom umjetnica osmišljava, interpretira i obogaćuje likovni žanr gradske vedute.

„U obje inačice projekta njegova se autorica bavi interpretacijom sraza prostora našeg okruženja s najčešće nesvjesnim subjektivnim doživljajem kojeg o njemu oblikuje naš spoznajni aparat i svijest u kontekstu duhovnih kategorija simptomatičnih za našu kulturu. Ksenija Turčić polazi od činjenica. Javni prostor koji je u gradovima određenim poviješću arhitekture i urbanizma, produkt je intelekta njegovih autora formiranog duhom vremena manifestiranog u koncepciji i strategiji urbanizma, te stilu gradnje. Uzimajući Umjetnički paviljon kao polazišnu točku i prostor izlaganja, umjetnica je snimila četrnaest video radova koji predstavljaju njegovo okruženje, arhitekturu i hortikulturu, te vanjske arhitektonske detalje paviljona. Sve to snimljeno je u različita doba dana kroz četiri godišnja doba. Ove prostorno-vremenske zabilješke izabrane po umjetničinom nahođenju na izložbi su u formatu prostorno specifične instalacije projicirane u unutrašnjosti paviljona tako da se projekcije poklapaju sa prostornim položajem motiva. Projekcije su sugerirale svojevrsne prozore kroz koje bismo mogli vidjeti motiv koji se projicira. Cjelina je, poput kaleidoskopa pokrenutog kretanjem publike kroz paviljon, od svih segmenata u njegovoj unutrašnjosti predstavljala kompozitni doživljaj vanjskog prostora, onako kako ga je za doživljaj publike zabilježila umjetnica. Pažnja i percepcija usmjerene su na sadržaj kojeg u neobveznom prolasku pored ili oko paviljona inače ne zamjećujemo. Sadašnja ambicija umjetnice je ovu složenu prostorno-vremensku strukturu predstaviti u dvije dimenzije statične slike, dakle bez dimenzije prostora i vremena, budući da je statična slika u odnosu na percepciju video projekcije praktično trenutni doživljaj. S obzirom da je četrnaest motiva grafičke mape zasnovano na kadrovima iz četrnaest videa, umjetnica je vremensku dimenziju videa zamijenila uslojavanjem planova kompozicije. Preklapanje tehnika i likovnog materijala karakteristično je za grafički medij što joj je omogućilo da nadoknadi redukciju vremenske komponente izvornog rada u fiksiran trenutak dvodimenzionalne statične slike. Osnovni vizualni materijal je kadar video zapisa koji za potrebe tiska funkcionira kao fotografija, pa je adekvatno otisnut offset postupkom. Na njega je u parafrazi kaleidoskopskog uslojavanja prikaza stvarnosti, sitotiskom otisnut kolorirani sloj u lokalnoj boji izabranih detalja. Uparivanjem grafičkih tehnika umjetnica je ostvarila otvaranje kompozicije unutar prostora slike, ali i u percepciji promatrača, jer se grafika tehnološki i likovno razlikuje od onog što bi trebala biti dokumentarno objektivna slika stvarnosti. Ovaj dojam Turčić potencira i distorziranim rubovima koji razbijaju jasan i uvriježen pravokutni format tehnološkog posredovanja slike stvarnosti kojoj konvencionalno pridajemo obilježje objektivnosti. Konačno, kretanje galerijom pri razgledu izložbe, kao i narativ četiri godišnja doba, ostali su u svojoj funkciji stvaranja uslojenog doživljaja identični prvoj varijanti „Kaleidoskopa“. (iz teksta Branka Franceschija)

Ksenija Turčić rođena je 1963. u Zagrebu. Nakon Grafičkog odsjeka Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, 1987. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti sveučilišta u Zagrebu, u klasi prof. Ferdinanada Kulmera,. Završila je specijalizaciju iz vizualnih umjetnosti Corso Superiore di Arte Visiva, 1995. u Comu, Italija, u organizaciji Fondazione Antonio Ratti, voditelj specijalizacije Joseph Kosuth. Od 2010. radi na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te radi kao mentorica na Slikarskom odsjeku. U zvanju je redovite profesorice i članice Vijeća poslijediplomskog studija od 2011. Višestruko nagrađivana, izlagala je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i svijetu. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba ostaje otvorena do 27. ožujka 2022.

Nives Matijević

Povezane objave

Od suhoga cvijeta do čuđenja svijeta

hrvatski-fokus

Kutija od vrimena iliti vječni Split

HF

“Između redaka” Ivane Rod

HF

Dvije obljetnice Jakše Fiamenga

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više