Dugogodišnja profesorica Muzičke akademije Sveučilišta u Sarajevu
Kompozitorica Anđelka Bego Šimunić, dugogodišnja profesorica Muzičke akademije Sveučilišta u Sarajevu, preminula je 9. veljače u Sarajevu, priopćila je ta akademija.
Komemoracija na Muzičkoj akademiji je održana u ponedjeljak, 14. veljače 2022., a istoga dana bila je sahrana na Gradskom groblju „Sv. Josip“ u Sarajevu.
Anđelka Bego Šimunić rođena je 23. listopada 1941. godine u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završene gimnazije i Srednje muzičke škole (smjer klavir), 1960. godine upisuje studij kompozicije na Odsjeku za kompoziciju i dirigiranje Muzičke akademije u Sarajevu u klasi redovnog profesora Ivana Brkanovića. Studij drugog stupnja s glavnim predmetom Kompozicija završava 1967. godine u klasi redovnog profesora Miroslava Špilera, a studij trećeg stupnja, također s glavnim predmetom Kompozicija, završava 1973. godine u istoj klasi.
Djelovala je kao profesorica teorijskih predmeta (Harmonija, Kontrapunkt, Solfeggio i Teorija muzike) na Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu od 1969. do 1975. godine, kada preuzima mjesto asistentice u stalnom radnom odnosu na sarajevskoj Muzičkoj akademiji u okviru predmeta Kompozicija, Orkestracija i Osnovi kompozicije i orkestracije.
Godine 1985. izabrana je u zvanje docentice, 1994. u zvanje izvanredne profesorice, a 2001. godine, redovne profesorice za iste predmete. Obavljala je dužnost prodekana za nastavu u razdoblju od 1987. do 1991. godine, a šefa Odsjeka za kompoziciju od 2006. do 2008. godine.
Nakon odlaska u mirovinu 2009. godine, ostaje angažirana na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Sarajevu do 2011. godine.
Od 1978. do 1987. godine bila je članica uredništva časopisa Zvuk. Od 1986. do 1992., bila je članica Udruženja skladatelja Bosne i Hercegovine te predsjednica Udruženja od 1986. do 1992 i jedna od glavnih organizatora festivala Dani muzičkog stvaralaštva BiH.
Povodom 50 godina rada Muzičke akademije u Sarajevu dobila je Zlatnu plaketu za izuzetan doprinos razvoju Muzičke akademije, muzičke umjetnosti, nauke i pedagogije u Bosni i Hercegovini.
Prvi put se publici predstavila 1964. godine djelom Allegretto Scherzoso (1963.) u izvedbi Simfonijskog orkestra Radio Sarajeva. Iste godine izvedeno joj je i djelo Sonatina in Es, a 1971. i Koncert za klavir i orkestar u izvedbi pijanistice Milice Šnajder, Simfonijskog orkestra RTV Sarajevo s dirigentom Radivojem Spasićem.
Anđelka Bego Šimunić iza sebe je ostavila bogat i raznovrstan umjetnički opus predstavljan u BiH, Hrvatskoj, Makedoniji, Rusiji, Nizozemskoj, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj i Vatikanu. Više od 50 djela za različite sastave, među njima 14 kompozicija za solističke instrumente, 20 kompozicija za kamerne sastave, 9 simfonijskih djela i djela za solo instrumente ili glas i orkestar, svjedoče o njezinom rafiniranom kompozicionom jeziku koji karakteriziraju neoklasicistički, neoromantički i ranoekspresionistički kompozitorski maniri.
U njezinom opusu posebno mjesto ima visoko ocijenjeni ciklus Premeditacije (br. 1 i br. 2 za gudački orkestar (1977.), br. 3 za violu, violončelo i klavir (1978.), br. 4 za simfonijski orkestar (1979.), br. 5 za violu i klavir (1982.), br. 6 za violu, violončelo i klavir, br. 7 i 8 za gudački orkestar (1988., 1998.)). Među kompozicijama za solo instrumente dominiraju djela za klavir, Sonatina in Es (1963.), ciklus preludija Ad Perpetuam Memoriam (1976.), Preludij i adagio (1980.), Ex improviso (1981.), Sonanse (1985.), Mozaik (1986.), Improvizacije (1987.), Preludij (1989.), Cornus (1989.), Koncertno predstavljanje u tri dijela (2000.), uz Largo con Allegro za trubu (1990.), te Capriccio (1976.) i Stavak za violončelo solo (2000.). U opusu njenih kamernih djela su tri gudačka kvarteta (1964., 1980.), Sonatni stav za fagot i klavir (1978.), Intermezzo za violinu i klavir (1981.), Trio za violinu flautu i klavir (1983.), Uzmorje za violinu i violu (2006.), Movimento za flautu, klarinet, čembalo i gudački kvartet (1984.), In tempore za dvije violine i klavir, Duo za dva klarineta (1981.), Zov za klarinet i klavir (2001.), Muzičke slike inspirirane djelima Edvarda Muncha za flautu, obou i fagot, Jednostavna kompozicija za četiri trube in B i udaraljke (2001.), Impresije za violončelo, klavir, ksilofon, vibrafon i četiri timpana (2005.).
Među njezinim djelima za glas su ciklus pjesama Vjetar noću za sopran i klavir (1994.), Balada o pjesniku za mezzosopran i klavir (1997.), ciklus pjesama za bariton i klavir Čarobna frula (1964.), te Minijature za ženski hor (1987.).
Pored kompozicije Intermezzo za gudački orkestar (1985.), napisala je i niz djela za simfonijski orkestar među kojima su Simfonija br. 1 (1966.), Koncertni stavak (1971.), Koncert za klavir i orkestar (1970.), Ponoćne pjesme za mezzo-sopran i orkestar (1989.), Epizode za veliki simfonijski orkestar te Concerto cantico za violinu i orkestar (1994.).
