Ministar obrane je čak obukao i vojnu uniformu, kako bi izgledao što važnije i odgovornije…
Prije dva tjedna, nešto prije ponoći dron (raketa) veličine MIG-a, zabila se u travnjak pokraj studenskog doma na Savi u Zagrebu. O toj raketi se svakodnevno priča, govori i piše. U te priče su uključeni stručnjaci, političari, novinari, vojni komentatori i analitičari… i svi ostali, do kafića i placa, odrasli, stari, mladi i djeca. Ne događa se to baš svaki dan. Ruska agresija na Ukrajinz je u punom zamah. Kako god se čini daleko, nije daleko, posebice za razne i različite brze letjelice i projektile, koji nesmetano krstare nebom pod kišobranom NATO-a.
Brojna pitanja su nastala i još uvijek se postavljaju u vezi letjelice koja se sama od sebe srušila u Jarunu. Zabila se u zemlju i napravila poveći krater (rupu). Kraj te rupe i nad tom rupom slikali su se državni dužnosnici danima. Ministar obrane je čak obukao i vojnu uniformu, kako bi izgledao što važnije i odgovornije i kako bi cijelom događaju dao veću pozornost, u smislu opasnosti, dok građane uvjerava kako su sigurni i nikakve opasnosti nema, sve je pod kontrolom. Pod kontrolom nije ništa, posebice nagađanja, kakva je to letjelica bila, tko ju je poslao, namjerno ili je slučajno zalutala, otela se kontroli, pokvarila se i srušila kad joj je ponestalo goriva ili je to nekakvo upozorenje onima koji se previše involviraju u rat u Ukrajini, na strani Ukrajine. Pritom smo imali velike sreće. Da je letjelica pala samo nekoliko metara dalje, bilo bi ljudskih žrtava.
Zna se da je letjelica doletjela iz Ukrajine. Zna se da je ruske proizvodnje. Zna se da je to napravljeno u SSSR-u, da ima izviđačku namjenu i da se gotovo više ne koristi. Pretpostavlja se da se letjelica mogla prepraviti. O tomu govore tragovi eksploziva nađeni u unutrašnjosti rakete. Stručnjaci imaju podvojena mišljenja o tomu zašto je tu bio eksploziv. Jedni govore da se time letjelica samo uništila, kako snimljeni materijali ne bi došli u krive ruke, drugi misle kako je u letjelici bila bomba namijenjena razaranju i ubijanju. Ta bomba je navodno, po nekima težila 120 kg i imala 40 kg eksploziva. Tome baš ne odgovara onaj krater na Jarunu.
Bilo kako bilo, u toj priči oko srušene rakete na Jarunu, do izražaja je došla sva sposobnost i nesposobnost Ministarstva obrane, odnosno ministra Marija Banožića, kako u komunikaciji, tako i u nastupu. Tvrdnjom kako je u letjelici bila bomba, želi valjda da reagira NATO, prema članku 5 – kad se napadne jedna članica, mora se adekvatno reagirati. Kaj god! NATO, odnosno glavni tajnik Jens Stoltenberg je rekao kako u letjelici nije bio eksploziv, nije bila naoružana i kako je pala izvan Zagreba. On valjda smatra da je Zagreb samo oko Jelačić placa.
Ne znam kako je glavni tajnik NATO-a to znao, kad još nisu završene sve ekspertize oko letjelice i njenog sadržaja. Bila ili ne bila bomba u letjelici, ona nije mogla i trebao preletjeti oko 1000 km, od Ukrajine, preko Rumunjske, Mađarske i dijela Hrvatske, bez djelovanja NATO-a. Oni su tu letjelicu navodno imali na radaru i pratili ju. Što to znači. Pustili su vidjeti gdje će pasti i što će napraviti. Čemu i kome služi taj eksperiment? S kime se to Orbán poigrao i zašto. Nad njegovim teritorijem letjelica je krstarila dobrih 40 minuta. Zašto ju nije srušio ili preusmjerio? To i mnoga druga pitanja izviru sama od sebe? Je li se htjelo pokazati kako Hrvatska nema adekvatnu protuzračnu obranu i nužno se za to mora obratiti prvim susjedima koji takvu obranu imaju i članice su NATO-a. To se napravilo. Isto tako se napravilo da dođu Rafali iz Frncuske i F-16 zrakoplovi iz SAD-a, kako bi se pokazalo da Hrvatska ima prijatelje, koji je štite. Kaj god! Treba se držati one. Uzdaj se u se i u svoje kljuse!
Naši MIG-ovi noću spavaju, jer nemaju potrebnu navigaciju i osposobljene pilote za let noću. Druge protuzračne obrane očito nema. Znalci kažu, kako se unatoč toga sporna letjelica mogla srušiti od naših snaga prije negoli je sama pala. Kako bilo da bilo, letjelica je pala, gdje je pala. Taj je događaj pokazao da je NATO tigar od papira, dinosaur koji se ne snalazi u vremenu i prostoru. Za nekoliko mjeseci mora se izabrati novi glavni tajnik NATO-a. Predlaže se da to bude žena, s područja jugoistočne Europe (?). Izborom glavnog tajnika će se lako moći predvidjeti značaj i smjernice NATO-a. Ogromni novac je uložen i ulaže se u taj mastodont, da bi bio nekakva protuteža Rusiji i garant sigurnosti Europe i SAD-a. Time se zapravo želi stvoriti određeni duopol u svijetu, gdje se stvara sve više multipola. Zaboravlja se pritom Kinu, koja ima odlučujuću ulogu u ovoj ruskoj agresiji, specijalnoj vojnoj akciji oslobađanja, kako Putin govori. Sve je to jako složeno, isprepleteno i podložno mnogim interesima, posebice onih velikih i moćnih. Ukrajina je ovdje žrtveno janje. Strada narod i sirotinja. Tisuće mrtvih, deseci tisuća ranjenih, milijuni prognanih…, to je slika stanja, koju vidimo i o čemu slušamo. Bez obzira kako ovo završilo Ukrajina će biti spaljena zemlja. Možda je to bio obostrani cilj političkog duopola.
Što je bio cilj srušene rakete na Jarunu? To se nikad sa potpunom sigurnošću ne će moći reći i ne će se znati. Što je cilj naših vlasti, vlade i predsjednika Vlade u vezi te letjelice, to se može reći, barem za unutarnje potrebe. To je skretanje pozornosti s tekućih problema vladajućih, od kojih je najveći bavljenje USKOK-a ministrima u vladi, koji su osumnjičeni i sumnjiče se za pogodovanje, mito i korupciju. To je skretanje problema s velikim kašnjenjem obnove od potresa u Zagrebu i na Banovini, to je skretanje pozornosti od činjenice da u HDZ-u nema potrebnih stručnih i sposobnih kadrova…
Osim toga to je posebna mogućnost aktualnog predsjednika Vlade da se promovira u EU-u, do čega mu je jako stalo. U svemu tomu postaje ponekad jako neuvjerljiv i pomalo smiješan, kao onomad kad je pokazivao slike dijelova bombe iz srušene letjelice. Čovjek se zapita komu je to i zašto nužno potrebno da je u toj nesretnoj letjelici bila bomba?
