Hrvatski Fokus
Uvodnik

Bruxellesko priznanje konstitutivnosti Hrvata u BiH

Zlatko Dalić ne zna da je Marko Livaja 2008. godine bio igrač Dinama

 

  • Kada je napokon, i pod pritiskom Zorana Milanovića, popustio Andrej Plenković i pritisnuo 26 članica Europske unije da prihvate odluke iz Daytonskoga sporazuma i u tekst o BiH ponove da su Hrvati konstitutivni narod, na zadnje noge digli su se razni desetljećima razbahaćeni bošnjački politički i drugi autoriteti. Dok bošnjačka kriminologinja Lada Sadiković bojažljivo zagovara načelo unitarne bošnjačke Federacije BiH, pa i cijele Bosne i Hercegovine, govoreći kako samo »ujedinjena i snažna država BiH može preuzeti svoj napredak u vlastite ruke kako bi bila punopravni partner u provođenju vanjske i sigurnosne politike EU-a ali i NATO-a«, drugi akteri su daleko grlatiji nadajući se da će sve i dalje ići po starome. Unitarnome. S preglasavanjem Hrvata.
  • Denis Čarkadžić, bošnjački novinar, istraživač i politički aktivist otvoreno kaže: »Pristanak na konstitutivnost Hrvata je etnički princip koji dijeli Federacije na dvije etničke izborne jedinice i direktan put u treći entitet, uzimajući u obzir elektorski model. Na to se apsolutno nije smjelo pristati, pogotovo i zbog onoga što nije bilo na stolu, odnosno ono o čemu Dragan Čović nije htio da razgovara uopće, a to je reduciranje ovlasti Doma naroda Federacije BiH. Kada uzmete to dvoje, kada sastavite, jasno je da se na to nije moglo pristati«.
  • Slično misli i bošnjački novinar i politički analitičar Alija Behram, koji ističe da je žalosno to što nije viđena aktivnost da se ozbiljan stručan ekspertni tim poput Venecijanske komisije obveže zajedno s domaćim ekspertnim timovima, kako bi se vidjelo što stoji u presudama Europskog suda za ljudska prava. »I da to onda svedemo na ono što to moramo staviti u Izborni zakon i u reformu Ustava, prije nego što se započne bilo kakva rasprava o ovome o čemu su sada ovi likovi debatirali u ime nekih političkih stranaka. Dakle, nije mi žao što je ovo propalo. Plasirani su enormno visoki ciljevi i naravno da se takva kula od karata morala srušiti«, ističe Behram.
  • Kada su Bošnjaci-muslimani izgubili u Bruxellesu u sarajevskom Oslobođenju, listu koji još nije shvatio da Jugoslavije nema više od tri desetljeća, za odgovor na pitanje kako dalje preglasavati Hrvate priupitali su raju u bošnjačkom glavnom gradu. Zanimljivo, Oslobođenje nije prenijelo ni riječi o konstitutivnosti Hrvata, nego samo floskule kako su svi političari pokvareni, nepismeni i budale, a birači još veće budale jer ima daju glas. Oslobođenje još gura tezu kako je dosadašnji izborni zakon dobar. Dobar je samo njima. Bošnjacima. Jasmin Emrić, bošnjački zastupnik i jedan od sudionika propalih pregovora o izmjeni Izbornog zakona između Hrvata i Bošnjaka nada se da se na štetu Bošnjaka i dalje ne će ništa dogoditi.
  • Reuf Bajrović, potpredsjednik Američko-europske alijanse iz Sarajeva, koji je oženjen Hrvaticom Ivanom Cvetković, nije daleko odmakao od vremena “hladnoga rata”. Optužuje i Srbe i Hrvate za “udruženi zločinački pothvat” i poručuje kako se ne boji ni Hrvatske, ni Srbije, a ni Rusije i Putina. Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, kada govori oko izbornog zakona na štetu Hrvata, ostao je i dalje na unitarnoj strani kao da se ništa u posljednje vrijeme nije dogodilo u Bruxellesu. On i dalje zastupa nastavak preglasavanja Hrvata i usput ih bezočno vrijeđa: »Pozivanje od strane pojedinih udruga da se oživi tzv. Herceg-Bosna je direktno kršenje Zakona o udruženjima i fondacijama FBiH, odnosno člana 3, stav 2 navedenog zakona te ovim putem pozivamo Tužiteljstvo da u skladu s navedenim zakonom pokrene postupak protiv udruga koje svjesno krše zakon i podrivaju ustavno-pravni poredak u BiH«, čime dodatno ujedinjuje Hrvate u nakani da ne odustanu od traženja svojih prava zagarantiranih u Daytonskom sporazumu.
  • Za razliku od nervoznih bošnjačkih političkih autoriteta raznih vrsta i profila, čelnik hercegbosanskih Hrvata Dragan Čović izričito poručuje: »Nema uvjeta za održavanje izbora«. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović podsjetio je na pokvarenu politiku SDA i Bakira Izetbegovića, koji odugovlačenjem pokušava prevariti Europsku uniju i Sjedinjene Države samo kako bi i dalje mogao manipulirati nepravednim izbornim zakonom na štetu konstitutivnih Hrvata. Zato Čović odrješiti kaže: »Ne može se rušiti BiH na način da se ključni obrisi Daytona sruše«. Čović je na kraju optužio Bošnjake zbog blokade dogovora oko izbornog zakona, jer cijeli problem može se sažeti u četiri točke, a to su: izmjene izbornog zakona, presude Ustavnog suda, integritet procesa te funkcioniranje Federacije BiH.
  • Ono što je najvažnije je činjenica, koju iz dana u dan Čović ponavlja, kako mu je žao što proces nije završen, nakon čega »nemamo predformalne uvjete za organiziranje izbora«, naglašava Čović. Spomenuo je i otvorene prijetnje Bakira Izetbegovića i nekih iz bošnjačkih krugova obavještajne zajednice. Naime, junior Izetbegović priprijetio je Čoviću »da Hrvati moraju platiti za ono što su naorali«. »Što se tiče fizičkih prijetnji ja ih doživljavam godinama. Ima ih barem 50, da ću biti uklonjen itd. Ali ja radim svoj posao, ne opterećujem se time. Izjava Izetbegovića, što god značila, rečena je na dan kada smo trebali završiti pregovore. Dok smo razgovarali Izetbegović je pokušao uzeti neke stvari. Njegova izjava, oko izbora člana Predsjedništva, da nije povrijedio osjećaje hrvatskog naroda i da to rade ljevičari – dobio je odgovor. Kazano mu je “Bakire, nije istina. Bakire, to radiš ti i Islamska zajednica. Vi ste birali drugog člana Predsjedništva i ja sam sudjelovao u tomu” – da ne citiram dalje«, rekao je Čović. Nije htio precizirati ima li HDZ/HNS u opciji blokadu ili bojkot izbora.
  • Već nekoliko godina govorim i pišem kako izbornik hrvatske nogometne vrste nema pojma. Ne govorim to napamet, nego na osnovi rezultata jer Zlatko Dalić je najneuspješniji hrvatski izbornik od 1940.-1945., te preko 1956. i utakmice protiv Indonezije (5:2), i sve od 1990. i pobjede nad SAD-om na Maksimiru (2:1), pa do SP-a u Rusiji 2018. godine. Mnogi će reći da nisam u pravu jer je Hrvatska igrala finale protiv Francuske i nesretno i nespretno izgubila jer su argentinski suci na čelu s pokvarenim Néstorom Pitanom Francuzima poklonili pobjedu. Da, to je točno. U Rusiji je bilo jako dobro, ali ne zaslugom Dalića, nego zaslugom velikih igrača koji su tada bili nositelji igre. Prije svih mislim na Marija Mandžukića, Ivana Rakitića i Luku Modriću. Oni su najzaslužniji. Izbornik je mogao biti bilo tko.
  • Vratimo se nesposobnom Daliću. Iz utakmice u utakmicu sramoti nas, i Hrvatska, zbog njega, gubi od daleko slabijih reprezentacija. To smo najbolje vidjeli na ovom nepotrebnom izletu u Katar i sramnoj i slaboj igri i protiv slabih Slovenaca i protiv slabih Bugara. Za obje slabe igre kriv je Dalić. Ne zna pozvati prave igrače, ne zna postaviti taktiku na terenu, ne zna tijekom igre mijenjati sustav igre, ne prilagođava se protivniku i situaciji na terenu… Ne zna… Sjedi na klupi kao paraliziran. Ivica Olić mu nešto govori, on niti ga čuje, niti razumije. I Hrvatska primi gol od Slovenaca u 47. minuti drugoga poluvremena. Hrvatska nikada ne će dobro igrati u obrani s trojicom srednjih obrambenih igrača. To igraju Talijani već desetljećima i zato dvaput za redom nisu na SP-u. S trojicom igrača u obrani manjka igrač u sredini ili u napadu. Nema ih više od 11. Da je to pametno, i drugi bi tako igrali. Francuski PSG igra u napadu s tri klasna napadača, Messijem, Neymarom i Mbappeom i gube utakmice i prvenstva. A Dalić misli zabetonirati obranu i da mu Luka Modrić s 37 godina trči za dvojicu. To ne ide ni u madridskom Realu, a još je gore u hrvatskoj reprezentaciji. Ovdje ne ću podastrijeti podatke kako Dalić boluje od dodvoravanja “biloj boji”, samo ću reći kako Marko Livaja nikomu dosad nije donio dobro, pa ne će ni Daliću. On je uvijek bio bomba u momčadi i otjerali su ga iz milanskog Intera, Lugana, Cesene. Atalante, Rubinja, Empolija, Las Palmasa, AEK-a… Svuda je činio probleme. I još nešto, za one zaboravljive, i lucidni Zdravko Mamić se prevario s Livajom 2008. godine kada ga je doveo u Dinamo. I zato poruka Daliću: pusti Livaju! Od njega nikada nitko ne će imati koristi.
  • A da o “svemircu” Livaji ovako loše ne govorim samo ja, poslušajmo što je nakon katarske sramote izjavio slavni hrvatski vratar i trener Tomislav Ivković: »Po meni u Hrvatskoj postoji samo jedan svemirac, a to je Luka Modrić. Sve ovo oko Livaje su napravili mediji i novinari. Uz Modrića, imamo još Kovačića, Brozovića i Perišića i oni su po meni nedodirljivi, a svi ostali prolaze kroz uspone i padove i nisu nezamjenjivi«. I zato treba poslušati Ivkovića, a ne Dalića, koji nakon dvije očajne utakmice protiv slabih Slovenaca i Bugara udara po starome: »Bilo je ovo lijepih sedam, osam dana. Lijepa atmosfera i zadovoljan sam sa svime. Na kraju se dogodila ova, stvarno teško ostvarena pobjeda, ali je pobjeda. I zato sam prezadovoljan. Vjerujem da se i dečki tako osjećaju. Sada nam slijedi analiza svega što smo ovdje napravili. Stvorili smo novo zajedništvo, lijepo smo se družili i sada kreće ona prava borba«. Ništa nije bilo lijepo. Bilo je očajno. I zato moja preporuka čelnicima HNS-a, kada su već djelomice sudjelovali u protjerivanju Z. Mamića, riješite se što prije Dalića. Što prije to bolje!
  • Nedim Sejdinović, novinar i pisac iz Novoga Sada, inače rođen u gradu Soli, u beogradskom Danasu (https://www.danas.rs/kolumna/nedim-sejdinovic/medlin-bihali-canak/) pisao je o aktualnoj predizbornoj situaciji u Srbiji. Pišući o srbijanskom političaru Pavlu Bihaljiju Gavrinu (Beograd, 29. I. 1982.) saznadosmo da je ovaj srbijanski aktivist-kameleon iz interesa postao Rus i kao takav pripomoći će ne samo lovcu na slonove po Africi, Nenadu Čanku, nego i Tomislavu Žigmanovu da uz pomoć »300 milijuna Rusa« prikupi potrebnih 11.000 glasova i tako ipak uđe u srbijansku skupštinu. Da ne prepričavam što je u Danasu napisano, najbolje je da to prenesemo: »Radioaktivni društveni radnik Pavel Bihali Gavrin dugo je tragao za svojim nacionalnim identitetom, i evo pred ove izbore napokon ga je pronašao. Ispostavilo se da je on – Rus. Našao to u starozavjetnim knjigama. Bihali je bog i batina „manjinskih“ lista za beogradske i republičke izbore pod nazivom „Ruski manjinski savez“ i kani da se – zahvaljujući ovdašnjoj popularnosti Putinovog „ebanja keve“ Ukrajini i mrskom Zapadu – ubuduće baviti politikom unutar institucija sistema. Upravni sud je proglasio rusku republičku listu, nakon RIK-ovog (Republička izborna komisija) prvotnog odbijanja pa Bihalijeve žalbe, konstatirajući otprilike da svatko može sebe proglasiti pripadnikom manjine, a da sama manjinska zajednica na listu može staviti osobe za koje smatra da mogu valjano da zastupaju njezine interese. Nejasno je kada su Rusi procijenili da će vrhunski intelektualac i ulični djelatnik Bihali najbolje promicati njihove komunalne i republičke interese, ali možda se takvo aklamativno glasanje i dogodilo na nekom skupu u Gazprom njeftu, tko će ga znati. Upravni sud se time nije bavio. A možda su se suci jednostavno uplašili da će, ako ne proglase listu, proći kao onaj momak koji je prije dvije godine brutalno pretučen nakon što je uvrijedio čelnika „Levijatana“. Na republičkim izborima, opet, nastupit će rusinsko-hrvatska manjinska grupacija pod nazivom „Zajedno za Vojvodinu“. Ona će se boriti, kako kažu, za interese Vojvodine. Da napokon Vojvodina ima svoje ljude u parlamentu koji će se zalagati za njezin status, prava, ekonomiju, i slično. Pored Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, iza ove liste – to znaju i golubovi po gradskim trgovima – stoji Liga socijaldemokrata Vojvodine, koja je svojevremeno registrirala manjinsku rusinsku stranku, za ne daj bože. Nakon što na prethodnim izborima, ujedinjen sa još nekim manjim strankama, manjinskim organizacijama i ministricom Gordanom Čomić u tzv. Ujedinjenu demokratsku Srbiju (UDS), LSV nije uspio ni da se približi cenzusu, odlučeno je da se pokuša u parlament ubaciti preko tzv. prirodnog manjinskog praga. Pretpostavlja se da će manjine jedno mjesto u parlamentu koštati oko 11.000 glasova. Iako se ne može baš usporediti sa „slučajem Bihali“, teško da ovaj Ligin marifetluk doprinosi boljem položaju nacionalnih manjina u Srbiji, i da ne predstavlja zloupotrebu statusa manjinskih stranaka, što je kao problem prepoznalo i Europsko vijeće. I teško da bi ova lista mogla biti proglašena da ne postoji dobra i višedimenzionalna suradnja LSV-a i Srpske napredne stranke. Lider LSV-a Nenad Čanak nije na listi, valjda ima pametnija posla: treba gostovati u režimskim medijima i kompromitirati ideje za koje se navodno zalaže. Ne postoji bolji način da neku politiku sjebete nego da odaberete pogrješnu (ili, pak, pravu, ovisno kako gledate) osobu da je zastupa. Zlobnici kažu da bi i vehementni i sveprožimajući srpski nacionalizam bio poražen ukoliko bi ga zastupali likovi poput vječitog lidera LSV-a. Liga je u vlasti i pri vlasti već desetljećima, a Vojvodina je skoro prestala postojati. S druge strane, čelnicima ove stranke ništa ne fali. Naprotiv. Naravno, sve ovo zadnje ima i jednu ozbiljnu političku dimenziju. Izborni sistem zaista umnogome otežava da regionalne stanke budu zastupljene u republičkom parlamentu. Možda će, međutim, izmjenu izbornog zakona Čanak izlobirati u izravnom razgovoru s Vučićem. Možda ranije nije imao vremena, jer je išao u Afriku da lovi slonove.« Nakon ovoga i meni je puno toga jasnije. Nakon godina ukazivanja na sve nepodopštine hrvatskog ego-etnobiznismena u Srbiji, koji svakoga ljeta tjedan dana provede u Golubiću sjeverno od Knina s Miloradom Pupovcem i drugim etno-biznismen-četnicima u Hrvatskoj u kojem su od 1991. do 1995. njegovi domaćini četnici, Srbi, pravoslavci i krajišnici u logoru držali hrvatske branitelje i civile. Sve do Oluje. Gdje je u to vrijeme “letovao” momak iz jednoga od dvaju Tavankuta nije mi poznato. Raduje me što će se i to saznati nešto kasnije.
  • Prema Hininoj vijesti hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova poslalo je priopćenje povodom izbora koji se 3. travnja održavaju u Srbiji i u njemu pozvalo Hrvate u Srbiji da glasaju za Tomislava Žigmanova. Koje li gluposti!? Koje li manipulacije!? Pa Žigmanov ne zastupa nikakve Hrvate u Srbiji. On zastupa samo sebe. Kao što je Milorad Pupovac srpski etnobiznismen u Hrvatskoj, Žigmanov je bunjevački, a ne hrvatski etnobiznismen u Srbiji. I točka, rekao bi diktatorskim rječnikom Andrej Plenković. Za one koji ne prate situaciju u Srbiji ne znaju da je upravo ovako Žigmanova okarakterizirao hrvatski veleposlanik u Srbiji Hidajet Biščević, koji je to ovih dana i ponovio: »Hrvati u Srbiji ne trebaju ‘ego-etnobiznis’, već aktivno i odgovorno vodstvo. Hrvatskoj zajednici treba vodstvo koje ne će zarađivati na zavadama s Beogradom. Treba vodstvo koje ne će s jedne strane javno hvaliti hrvatsku politiku spram ovdašnje manjine, a istodobno koketirati s dijelom hrvatske oporbe«. Biščević je javno optužio Žigmanova i njegovu privatnu bunjevačku partiju DSHV za financijsku korupciju, nesposobnost te postavio pitanje njihove legitimnosti kao predstavnika Hrvata s obzirom na skupljeni broj potpisa za izlazak na izbore.
  • A da je Biščević u pravu kada kritizira ego-etnobiznismena Žigmanova potvrđuje i istup besprizornoga Mire Bulja koji pokušava braniti ovoga Bunjevca. Naime, Bulj iz neznanja ovim “branjenjem” ego-etnobiznismena ustvari nanosi štetu svima onima koji su još uvijek na razne načine povezani sa Žiganovom i njegovom manjinskom bunjevačkom klikom koja nema nikakve veze s Hrvatima iz Banata, istočnoga Srijema i uže Srbije. Oni su odavno prepušteni na milost i nemilost, prije Slobodana Miloševića, a danas Aleksandra Vučića. To u Zrinjevcu ne znaju ili ne žele znati i ne zamjerati se voždovima u Beogradu. I zato izjava iz hrvatskoga MVP-a kako »u ovim izazovnim vremenima više no ikad, potrebno je jedinstvo kako bi Hrvati ostvarili što bolji izborni rezultat i tako ostvarili povoljniji politički status« je sramna i lažna izjava koja nema veze sa stvarnošću. Jer na Zrinjevcu bi napokon trebali znati da Žigmanov opet šuruje s pokvarenim Nenadom Čankom i Vučićevom Srpskom naprednom strankom (čitaj: četnici) i to, zaobilazno, preko fantomske rusinske manjine u Srbiji.
  • Umro Shane Warne (1969.), najbolji australski igrač kriketa u povijesti. Umro je od višestrukoga cijepljenja Pfizerom. Još jedna žrtva slijepoga vjerovanja u cijepljenje. Kada je obolio imao je srčane probleme i stavili su ga na respirator. Tom prilikom Warne je za The Herald Sun izjavio: »Bio sam dvostruko cijepljen i imao sam Covid, tako da mi je sada suđeno da budem apsolutno u redu« (https://www.hindustantimes.com/cricket/shane-warne-when-australian-great-revealed-that-he-was-put-on-ventilator-during-battle-with-covid19-101646405690379.html). Jadnik, vjerovao je u bajke globalizacijskih fašista. I umro.
  • Svijetom i Hrvatskom vladaju jezični eufemizmi. Prihvaćamo najobičnije laži i nelogičnosti s “truloga Zapada”. Ne govori se više o pobačaju, nego “Birt control = kontroli rađanja”. Sve nam je to dao ulazak u Europsku uniju, koja je najobičniji oblik organizacijskog povezivanja krupnog kapitala. I još nešto, taj isti EU podupire i širi marksistički totalitarizam XXI. stoljeća. Da, dobro ste pomislili, to je i globalizacijski fašizam koji su pune dvije godine provodili po svijetu, a kod nas Plenkovićevi puleni i danas putom Covid fašizma najgore vrste. Ostaje pitanje, ima li izlaza? Dakako da ima. Padom s vlasti Plenkovićeve crvene klike duginih boja on će završiti u Remetincu, a njegovi vili masnjaci, capasti hitleri i muško-ženski markotići će nestati kao da ih nikada nije ni bilo. Samo treba izdržati.
  • Nešto i o jeziku. Opasnostima po hrvatski jezik. Riječ obrazac je srbizam. Toliko se uvukla u hrvatski jezik da ljudi nemaju pojma da je pogrješno govoriti – obrazac. Umjesto riječi obrazac hrvatski se kaže ili list (ako se misli na formular) ili uzorak (ako se misli na model po kojem se što radi). I ne vjerujte onima koji govore da nam ne treba Zakon o jeziku. Za njih je svaki hrvatski jezik “ustaški jezik”, što je iz srbijanskih usta ispalo, a naivni Hrvati prihvatili tu nepostojeću kvalifikaciju. Budimo ponosni na svoj hrvatski jezik!
  • Umro je Taylor Hawkins, bubnjar američkog rock benda Foo Fighters. Ovaj 50-godišnji Amerikanac umro je predoziran od droge prije koncerta u Bogoti, glavnom gradu kokainske Kolumbije. Njegov bend prešućuje da je uz stalno drogiranje bio i cijepljen protiv COVID-a. Višekratno. Još jedna “moderna” smrt poznatih glazbenika.
  • Kada je mali francuski pederčić Emmanuel Macron boravio u Africi i održao govor u kojem je vrijeđao Afrikance da imaju puno djece i da zato im nitko ne može pomoći, odgovorio mu je gvinejski sociolog Amadou Douno, profesor na Sveučilištu Ahmadou-Dieng u Conakryju: »Afrikancima nije potrebna vaša civilizacija razvrata. Jer s vašom civilizacijom: čovjek može spavati s muškarcem; žena može spavati sa ženom; jedan predsjednik može imati dvije ljubavnice u isto vrijeme; žena može spavati sa svojim psom; dijete može bez problema vrijeđati oca i majku; dijete može imati svoje roditelje u zatvoru. Francuska je ništa bez Afrike! Onog dana kada će afričke zemlje okrenuti leđa Francuskoj, ova će zemlja uroniti u kaos! Sve dok se afričke zemlje ne oslobode ove dominacije bivše kolonijalne sile, preuzimajući vlastitu sudbinu, kao što su to učinile azijske zemlje, bit će im vrlo teško izaći iz ponora. Izazov Afrike je riješiti se Francuske. Jer ovo drugo nije rješenje za njegovu nerazvijenost, ono je u središtu problema!«
  • Jedan čovjek u knjizi Ernesta Hemingwaya “Sunce također izlazi” pita drugog kako je bankrotirao. Odgovor: “Postupno, a zatim iznenada”.

Marijan Majstorović

Povezane objave

Agonija u državi i na Iblerovu trgu

HF

Ubojstvo obitelji Zec bio je klasični kriminalno-mafijaški čin

hrvatski-fokus

Svjetska zdravstvena organizacija otvoreno prijeti novom “pandemijom” u 2025. godini

hrvatski-fokus

Vrijeme je da i Hrvati napokon počnu misliti svojom glavom

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više