Bizarnost je da koalicijski partneri s jednim ili dva zastupnika ucjenjuju stranku na vlasti
Velika, možda najveća naša bizarnost je ona gdje je MOL “pojeo” INA-u. To je eklatantni primjer kako mala riba jede veliku ribu. Iznad svega je bizarno da izvozimo u Mađarsku plin i naftu, a onda uvozimo naftne prerađevine i plin iz te iste Mađarske po znatno višim cijenama, od onih po kojima smo to Mađarskoj dali. Velika bizarnost je demontiranje Agrokora, odnosno način kako nekome oduzeti vlasništvo i predati ga u ruke, određenih predatora i stranih ulagača.
Najveća je bizarnost što je državotvorna politička stranka osuđena i kažnjena za mito i korupciju. Unatoč toga i stalnim aferama i skandalima vezanim za HDZ, ta politička stranka dobiva oko 30 posto glasova birača i potpore. To pokazuje naš petrificirani pomalo primitivni i koruptivni balkanski mentalitet.
Poveća, dosad bez presedana je bizarnost uhićenje aktualnog ministra, navodno bez premijerova znanja. Uostalom, treba li i mora premijer za takvo nešto znati? Vjerojatno ne mora ukoliko su USKOK i državni tužitelj samostalni u svojem radu. Bizarnost je smjena nekoliko ministara zbog sumnje na pogodovanje i korupciju, pri čemu su se osobno materijalno bogatili. Bizarnost je da se aktualnoj ministrici prijeti više od godinu dana, uz napomenu kako će biti “krvi do koljena”, za što premijer dozna iz medija(?).
Pita li se itko zašto se prijetilo toj ministrici? Očito, zbog toga što je htjela uvesti red u svojem resoru i radila je po zakonu. Mlada je, neiskusna i pomalo naivna. Okoštale stranačke i lobističke strukture žele da se radi onako kako oni zamisle i planiraju. Zato su je i postavili i sada uvjetuju premijeru da je ne smijeni. Uostalom, zašto bi je smijenio? Ne laže, ne krade, ne pogoduje, To možda i jesu njezini grijesi. Ako nisi s njima, protiv njih si, misle interesne skupine, i moćni pojedinci, koji vedre i oblače, iz sjene, na ovim prostorima.
Bizarnost je da se ministar vanjskih poslova ne ponaša diplomatski, da oponaša i plagira Joea Bidena, da iskače iz protokola i da se javno sramoti, kao onomad kad je u Moskvi recitirao Sergeju Lavrovu, na ruskom jeziku, njegovu poeziju. Čovjek se zapita dokle može ići nečije uvlačenje i ulizivanje, savijanje i beskralježnjaštvo.
Bizarnost je da ministar obrane apsolutno nije kompetentan za resor kojem je na čelu. Taj gospodin, kako ga neki zovu Jaglac, uporno tvrdi kako je u onoj raketi, što je nedavno pala kod studenskog doma, na Jarunu bila bomba teška 120 kg. Premijer jednako tako tvrdi da je u raketi bila bomba, koja je eksplodirala u krateru. Bizarno je kako ta bomba nije učinila veći krater i kako se to nije čulo i vidjelo, na okolnim zgradama. Komu i zašto trebaju takve izjave i tvrdnje o naoružanoj raketi (dronu)? Možda su naši pametnjakovići tom tvrdnjom htjeli da se aktivira član 5. NATO-a, u kojem se govori da ako se napadne jedna od njegovih članica, smatra se napadom na sve ostale. Ako je to istina, onda je to najveća bizarnost od svih nabrojenih. Možete misliti, mi smo ti koji smo NATO snage digli na noge i poslali u Ukrajinu da se bore protiv Putina. To bi bio nekakav šlagvort i uvod u nešto, čije bi posljedice bile nesagledive i katastrofalne. Nije se bez veze o tome oglasio glavni tajnik NATO-a i rekao kako letjelica koja je “pala izvan Zagreba” nije bila naoružana. Kako je on to znao prije ekspertize na dijelovima letjelice izvađene iz kratera.
Sve je to jedna prljava igra, politiziranje i politika velikih i moćnih, u kojoj stradaju mali i siromašni. Velika je bizarnost da je ta raketa iz Ukrajine, preletjela Rumunjsku i Mađarsku i pala u Hrvatskoj. Zar je NATO kišobran toliko šupalj? Velike su tu zakulisne igre u pitanju. Mađari su htjeli pokazati na našu nemoć i nesposobnost u protuzračnoj obrani i nužnu ovisnost o njima. Njihovi avioni čuvaju dio našeg neba, naravno uz veliku naplatu. Bizarno je da naši MIG-ovi ne mogu letjeti noću. Pitanje je mogu li uopće letjeti i mamo li pilota za takav let? Velika bizarnost je da se obnovi od potresa Zagreba počelo nekako sramežljivo i s velikim oprezom, prilaziti tek nakon dvije godine od potresa. Za vrijeme austrougarske vlasti, pod vladavinom cara Zagreb je nakon potresa obnovljen i izgrađen u rekordnom roku. U toj se obnovi uglavnom koristi novac iz EU-ovih fondova, što je veliki zalogaj za one koji novac rasipaju kapom i šakom, koji su navikli na provizije i benefite, kod sklapanja ugovora s izvođačima. Zbog toga su neki već bili u Remetincu i čeka ih podizanje optužnice.
Bizarnost je što se najveća stranka na ljevici, trenutno u oporbi, raskolila i svakim danom se dalje rastače. Bizarnost je da su neki stranački lideri iznad svoje stranke, da su stranku “pojeli”, da njihov ego ne dopušta nikakve nužno potrebne i principijelne koalicije, pri čemu se taj ego sukobljava s egom drugog stranačkog lidera, koji misli da je on sam politička stranka u cjelini. Bizarnost su preletači iz stranke u stranku, za boljim pozicijama i nekom pinkom u političkoj trgovini. To su osobe bez karaktera i odgovornosti. Na jednoj su listi došli u sabor, da bi sad tamo radili za one na drugoj strani. Bizarnost je da koalicijski partneri s jednim ili dva zastupnika ucjenjuju stranku na vlasti.
Svojevrsna bizarnost je da srpska manjina ima u saboru zagarantirana tri mjesta i da na izbore idu po posebnom, za njih napravljenom pravilniku i zakonu. Bizarnost je da se smanjuje PDV, a cijene divljaju, posebice u trgovinama. Bizarnost je da ovisimo o uvozu hrane, a naša su nekad plodna polja zapuštena, neobrađena i prazna. Bilo je navodno jeftinije hranu uvozit. Pita li se itko kakva je ta uvozna hrana, posebice meso. Sve ono što nije imalo prođu u bogatim zemljama išlo je k nama. Za to vrijeme, naša su sela i polja opustjela, što je više nego bizarno. Velika je bizarnost što naši mladi obrazovani i sposobni i pametni ljudi sa svojim obiteljima bježe iz Hrvatske. Nije da oni traže samo posao. Traže bolji život u smislu pravne jednakosti, mogućnosti osobnog rasta i razvoja i mogućnosti dobrog života koji si svojim radom mogu omogućiti. U državi premreženoj petrificiranom korupcijom, nepotizmom, klijentelizmom, političkom trgovinom i mnoštvom bizarnosti u svakom području i dijelu rada djelovanja i života.
Bizarno je višegodišnje prepucavanje predsjednika države i predsjednika vlade, oko bilo čega i oko važnih i bitnih stvari za državu i sve nas. Jako je važno tko ih pri tome savjetuje i kako ih savjetuje. Nije vrag da je to jedna te ista osoba, koja dobit dijeli po onoj “Pola meni, pola tebi, pola njemu”. Bizarno je da ne može biti bizarnije da nas se stalno obmanjuje i sve oko nas prikazuje u ružičastim bojama, a mi smo zapravo u nijansama sivog, što prelazi u crno.
