Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Na djelu je kriza kapitalizma, a tek onda kriza civilizacije i čovječanstva

Tijekom posljednjih 30 godina svjedoci smo nestajanja nacionalnih država, stiskanja civilnog društva, depolitizacije političke sfere, te namjerne primitivizacije i slabljenja masovnog obrazovanja

 

Govor na konferenciji njemačkoga Schiller instituta

Prije svega, želio bih izraziti zahvalnost organizatorima konferencije koji su me pozvali da ovdje govorim.

Želio bih započeti svoj govor citatom esencijalnog britanskog imperijaliste, Winstona Churchilla, koji je 1940. godine u pismu napisao da se „Velika Britanija borila ne protiv Hitlera, pa čak ni protiv nacionalsocijalizma, već protiv duha njemačkog naroda, protiv duha Schillera, da se taj duh nikada ne bi ponovno rodio.”

Ali sada smo ovdje, na konferenciji koju je organizirao Schiller institut, i to je naš svojevrsni asimetrični odgovor na Britansko Carstvo…

Kriza je postala šifrirana riječ našeg vremena. Ali pitanje je – kriza čega? Rečeno nam je da je to kriza financija, kriza države, kriza obrazovanja — dakle, kriza svega. Ali što to znači, biti kriza svega? Kriza svega znači krizu sustava. To je kriza društvenog sustava, a ovaj društveni sustav je kapitalizam.

Dakle, prvo, kriza kapitalizma, a tek drugo, kriza civilizacije, čovječanstva. Ali što je kapitalizam? Descartes je govorio “definiraj smisao riječi”. Moja radna definicija je da je kapitalizam kompliciran institucionalni sustav koji ograničava kapital u vlastitim dugoročnim i holističkim interesima, te osigurava širenje u prostoru, eksternaliziranje krize i eksploataciju.

Posljednji element je vitalan, jer je kapitalizam, kao i antika, kao i robovlasnički sustav, ekspanzivno orijentiran sustav. Kada se tijekom evolucije kapitalizma globalna stopa profita smanjivala, kapital je koristio za izrezivanje dijelova poznatih kapitalnih zona i njihovo pretvaranje u kapitalističku periferiju, zonu vađenja sirovina i jeftine radne snage. Ali 1991. godine, s padom socijalističkog logora, uključujući SSSR, i s početkom polugangsterskog tipa kapitalizma u Rusiji, nekapitalističke zone su nestale. Sada je kapitalizam posvuda. Obuhvaća cijeli globus. Potpuna pobjeda.

Ali svaka akvizicija je gubitak. Sada nema mjesta za širenje. Intenziviranje kapitalizma je cijeli program. Problem je u tomu što je kapitalizam u principu ekstenzivno izgrađen sustav. Nekoliko institucija – nacionalna država, civilno društvo, politika i masovno obrazovanje – ograničavaju mogućnost kapitala da iskorištava srž sustava, na način ili u mjeri u kojoj to čini na periferiji. Institucije koje sam spomenuo eksternaliziraju eksploataciju, donekle u usporedbi s načinom na koji su Solonove reforme učinile u staroj Ateni.

Gospodari kriznih prstenova

Ne želim minimizirati razinu eksploatacije u takozvanim visokorazvijenim zemljama, ali postoji određena granica za to, točnije, u razdoblju od 1945. do 1975. godine. Nije slučajno što su Francuzi ovo razdoblje nazvali “slavnih 30 godina”. Kažem “bio”, jer od 1980-ih dominantne skupine kapitalističke klase razbijaju ove zaštićene institucije, čiji zbroj, odnosno sustav, čini normalan i zdrav kapitalizam, odnosno njegove stupove.

Tijekom posljednjih 30 godina svjedoci smo nestajanja nacionalnih država, stiskanja civilnog društva, depolitizacije političke sfere, te namjerne primitivizacije i slabljenja masovnog obrazovanja, uključujući i visoko obrazovanje. U Americi se taj proces odvijao 1970-ih i 80-ih godina; u Rusiji smo tome svjedoci sada. No, zahvaljujući socijalističkim temeljima, oni koji pokušavaju srušiti naše obrazovanje uspijevaju, ali samo djelomično. Ta je likvidacija bit takozvane neoliberalne revolucije, odnosno kontrarevolucije: protivna ne samo glavnim tendencijama poslijeratnih 30 godina, nego i cijelom razdoblju europske povijesti od renesanse. To nije samo regresija; to je protuprogres. To je namjerni protuprogres.

Posljednjih 30 godina živimo u krizi. A ova kriza, neoliberalna kontrarevolucija, nastala je od strane čovjeka; ona je umjetna, ili je bila umjetna, jer se čini da je početkom XXI. stoljeća kriza počela izmicati kontroli svojih gospodara, “Gospodara kriznih prstenova”. To možemo, posredno, prepoznati u sukobima različitih dijelova globalne elite, u djelovanju njihovih zatvorenih organizacija, te u izjavama visokih dužnosnika.

Dovoljno je prisjetiti se što je govorila [upravna direktorica MMF-a] Christine Lagarde u listopadu u Tokiju, na sastanku MMF-a i Svjetske banke, i što je bila suština izvješća uprave Morgan Stanleya u lipnju prošle godine.

Vodeći dokument neoliberalne kontrarevolucije bio je izvještaj “Kriza demokracije”, koji su na zahtjev Trilateralne komisije napisali Samuel P. Huntington, Brian J. Crozier i Joji Watanuki, 1975. godine. Autori su napisali da jedini lijek za zla demokracije nije više demokracija, već umjerenost demokracije. U izvješću se tvrdi da je za učinkovito funkcioniranje demokratskog političkog sustava obično potrebna određena mjera apatije i neuključenosti nekih pojedinaca i skupina. Mislili su na srednju klasu i više skupine radničke klase.

Demokratski porast, navodi se u izvješću, bio je opći izazov postojećim sustavima vlasti, javnim i privatnim; a glavni je zaključak bio da je potrebno smanjenje javnog utjecaja. Dakle, zapravo je ovaj dokument bio reakcija na uspon srednje klase i radničke klase, uslijed industrijalizacije u 30 poratnih godina. Rješenje je bilo vrlo jednostavno: deindustrijalizacija. Deindustrijalizacija sjevernoatlantske jezgre i ofenziva protiv srednje klase i radničke klase. A vidjeli smo to u tačerizmu i reaganomiji.

Deindustrijalizacija Zapada, koja je započela 1980-ih, ideološki se pripremala dugo, od 1860-ih do 1880-ih godina u Velikoj Britaniji. U 1950-im i 1960-im godinama pridodan mu je pokret za zaštitu okoliša. Pokret za zaštitu okoliša 60-ih organizirala je Zaklada Rockefeller i on je utro put budućoj deindustrijalizaciji.

Istu ulogu odigrala je i kultura mladih i različiti manjinski pokreti te, naravno, deracionalizacija mišljenja i ponašanja. Osamdesete su doživjele uspon iracionalnih kultova, propadanje masovnog obrazovanja i, naravno, zamjenu znanstvene fantastike fantazijom. Serija o Harryju Potteru vrlo je indikativan primjer, gdje vidimo budućnost, ili sliku stvarnosti, gdje nema demokracije, gdje postoji hijerarhija i gdje se moć temelji na magiji, a ne na racionalnom izboru.

Projekt zaustavljanja povijesti

Zapravo, neoliberalna kontrarevolucija, koja je organizirala preraspodjelu dohotka u korist dominantnih skupina, a na račun srednje klase i radničke klase, bila je dio mnogo većeg geo-povijesnog projekta, odnosno zavjere, kao npr. želite: projekt zaustavljanja povijesti. Zato što je preraspodjela dohotka i dedemokratizacija društva zahtijevala civilizacijski zaokret, koji ja nazivam trima D: deindustrijalizacija, deracionalizacija i depopulacija.

Ovo posljednje igra važnu ulogu, ne samo s ekonomske točke gledišta, ili sa stajališta resursa. Puno je lakše kontrolirati 2 milijarde ljudi nego 7 ili 8 milijardi. Projekt depopulacije financiraju iste strukture koje su financirale ekološki pokret itd.

Neoliberalna kontrarevolucija je bila kriza sama po sebi, ali je bila namijenjena upravljanoj krizi. Ipak, na početku XXI. stoljeća, čini se da proces izmiče kontroli, kao što sam rekao; Hegel je takve situacije nazivao perfidijom povijesti. Dakle, imamo dvostruku krizu: jednu koju je napravio čovjek i planirao, a onda, novu krizu, kaotičnu.

Za suočavanje s krizom potrebno je imati volju i razum, odnosno, prvo, razum, razumjeti, a drugo, volju da se razum provede u djelo. U našem slučaju razum je društvena znanost, ali problem je što društvena znanost, u svom današnjem stanju, nije adekvatna izazovima naše epohe. Glavni agent društvenih znanosti je stručnjak, koji zna sve više o sve manje i manje. I dolazi do deteoretizacije znanja. Znanje postaje sve više empirijsko, statističke studije slučaja bez teorije, bez znanstvene mašte i tako dalje.

Prvo, disciplinarna mreža kasnog XIX. stoljeća, koja je naše naslijeđe iz XIX. obuhvaća društvenu stvarnost u cjelini – samo njezine dijelove. Osnovna jedinica analize sociologije je civilno društvo, ali ako se ono smanjuje, to znači da nam sociologija sve manje može reći o svijetu iz kojeg odlazimo i svijetu u koji ulazimo.

[Francuski povjesničar] Fernand Braudel je govorio: “Kapitalizam je neprijatelj tržišta”. Štoviše, kapitalizam je balansiran između monopola i tržišta, ali sada možemo vidjeti da transnacionalna korporativna monopolizacija gura tržište.

Želio bih vas podsjetiti na istraživanje Andyja Coghlana i Debore MacKenzie, objavljeno u listopadu 2011. na stranici New Scientist. Ova skupina znanstvenika pokazala je da 147 tvrtki, 1 % svih poduzeća, kontrolira 40 % svjetskog gospodarstva. Ovo je vrlo indikativno. To znači da moderna ekonomija, čija je osnovna jedinica analize tržište, skriva više nego što pokazuje. Politika i nacionalna država nestaju, a to znači da politička znanost sa svojim osnovnim jedinicama analize – politikom i državom – ne samo da ne može adekvatno konceptualizirati, nego čak ni samo prikazati stvarne odnose moći, posebice na globalnoj razini.

Drugo, postoji još jedan ozbiljan problem s politikom. Prava moć je obično tajna ili polutajna, moć sjene. Konvencionalna politička znanost nema ni koncepte ni metode za analizu ove vrste moći. Što je pročelje zapadnog društva postajalo demokratskije u 19. i 20. stoljeću, to je ono imalo manje stvarne moći. Ta je moć kanalizirana u zatvorene klubove, nadnacionalne strukture itd.

Ovo što govorim je banalno i trivijalno, ali politička znanost u sadašnjem stanju ne može analizirati stvarne odnose moći. Integracija ovih struktura kao jedinica analize u konvencionalnoj političkoj znanosti zapravo će je raznijeti.

Organizacije kognitivne inteligencije

Dakle, potrebna je nova društvena znanost koja proučava stvarni svijet, a ne onaj koji propovijedaju učenjaci i definiraju kao stvarni. Nova društvena znanost s novim disciplinama, novim konceptima, društvena snaga koja će moći stvoriti takvu novu vrstu učenja, ima najbolje šanse pobijediti u 21. stoljeću, ili barem potkopati pokušaje da nas odsječe od naših europsko naslijeđe.

Očito je da novu stipendiju mogu stvoriti samo strukture novog tipa. Koje organizacije danas analiziraju stvarnost? Prije svega, to su znanstvene organizacije i analitičke grane tajnih službi, no obje su u dubokoj krizi. Danas smo svjedoci krize i znanstvenih organizacija i tajnih službi – njihovih analitičkih grana. Čini se da stipendija ne može raditi s golemim količinama informacija i nespretno je analizirati tokove informacija. Raste jaz između tijekova informacija, uključujući stručne, i standardne razine standardnog znanstvenika. Umjesto učenjaka, kao što sam rekao, imamo stručnjake koji znaju sve više o sve manje i manje.

Cijela nas slika podsjeća na situaciju skolastike s kraja XV. stoljeća: minijaturizacija istraživanja, studije slučaja i nepostojanje univerzalnog leksikona među različitim sferama znanja. Što se tiče analitičkih grana tajnih službi, čini se da one ne mogu raditi u svijetu u kojem se gotovo sve značajne informacije mogu pronaći u otvorenim izvorima. I to mijenja cijeli posao.

Dakle, postoji potreba za stvaranjem temeljno novih struktura. Radije ih nazivam kognitivnim obavještajnim organizacijama. Moraju kombinirati najbolje značajke stipendijskih struktura i onih tajnih društava. Poput potonjeg, oni moraju analizirati stvarni svijet, a ne onaj imaginarni, obraćajući pozornost na određene neizravne dokaze. Društvena znanost obično zanemaruje neizravne dokaze, što je, međutim, vrlo važno.

Istodobno, kao i znanost, moraju se koncentrirati na zakonitosti i zakonitosti masovnih procesa. Takve strukture moraju biti ne samo analitičke jedinice, već i organizacijsko oružje u borbi za budućnost. Ja jako dobro razumijem da je mnogo lakše takve stvari izgovoriti, nego stvarno stvoriti te organizacije, ali treba pokušati.

Andrej Fursov, povjesničar, Institut za znanstvene informacije o društvenim znanostima Ruske akademije znanosti, Klub Izborsk, Rusija

Povezane objave

Muslimanska pobuna na jugu Tajlanda

HF

Ghebreyesus u raljama bračnoga para Gates

hrvatski-fokus

Paneuropa – genocid – uništenje bijele rase

HF

Izrael je znao za Hamasove planove napada

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više