Je li od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća do objave Leksikona godišnje nestajala po jedna katolička crkva u Crnoj Gori?
Nakon ovih citata postavlja se pitanje gdje je u pedesetak godina nestala trećina katoličkih crkava u Crnoj Gori? Je li od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća do objave Leksikona godišnje nestajala po jedna katolička crkva u Crnoj Gori? Naravno da nije. O tome nam govori i ova izložba u kojoj nam autor otkriva samo manji dio katoličke materijalne kulturne baštine jugoistočnog Jadrana i to na području od Perasta (fotografija zvonika crkve Sv. Nikole) do Svača nedaleko od Ulcinja (fotografija ostataka katedrale Sv. Ivana)
Autor Biram DOBRO Ažurirano 21 tra, 2022
Poštovani gosti, kolegice i kolege,
srdačno vas pozdravljam u ime Hrvatskog katoličkog sveučilišta kao i u svoje osobno ime. Prije svega samo nekoliko rečenica o tome što je prethodilo ovoj izložbi. Izložba fotografija Dražena Zetića naslovljena “Riznica duha jugoistočnog Jadrana“ jednim je dijelom potaknuta objavljenim člankom u Istorijskom leksikonu Crne Gore iz 2006. godine pod naslovom Crkve u Crnoj Gori. U njoj ugledni crnogorski povjesničari Šerbo Rastoder i Živko M. Andrijašević, između ostalog, navode:
“Danas se na teritoriju Crne Gore nalazi više od 600 pravoslavnih crkava i oko 100 rimokatoličkih bogomolja.“ Postavlja se pitanje koliko je ta informacija točna, jer treći ugledni crnogorski povjesničar Dragutin Papović u svom članku „Ekumenistička” politika Katoličke crkve u Crnoj Gori (1965. – 1970.) objavljenom 2021. godine u 2. broju 53. godišta Časopisa za suvremenu povijest navodi: “Sredinom 60-ih godina Kotorska biskupija računala je da ima oko 12 tisuća stvarnih i potencijalnih vjernika, uglavnom Hrvata, a Barska nadbiskupija smatrala je da takvih ima oko 20 tisuća, uglavnom Albanaca. Katolička crkva u Crnoj Gori tada je imala 218 objekata. Na području Barske nadbiskupije bila su 62 objekta (40 crkava i 22 druga objekta), a na području Kotorske biskupije 156 objekata (108 crkava i 48 ostalih objekata).“
Nakon ovih citata postavlja se pitanje gdje je u pedesetak godina nestala trećina katoličkih crkava u Crnoj Gori? Je li od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća do objave Leksikona godišnje nestajala po jedna katolička crkva u Crnoj Gori? Naravno da nije. O tome nam govori i ova izložba u kojoj nam autor otkriva samo manji dio katoličke materijalne kulturne baštine jugoistočnog Jadrana i to na području od Perasta (fotografija zvonika crkve Sv. Nikole) do Svača nedaleko od Ulcinja (fotografija ostataka katedrale Sv. Ivana).
Da su crkve tu svjedoči i činjenica da ćete, poglavito u Boki, teško uspjeti snimiti fotografiju šireg kuta snimanja da se u njenom kadru ne nađe neko katoličko sakralno zdanje. Dobar primjer toga je i izložena fotografija crkve Gospe od Anđela smještene na južnoj obali tjesnaca Verige.
U kadru fotografije osim navedene crkve svoje mjesto su našli i stari benediktinski samostan Svetog Jurja na istoimenom otočiću i zavjetno svetište Gospe od Škrpjela, a da je kut snimanja bio nešto širi svoje mjesto na fotografiji dobila bi i već spomenuta crkva Sv. Nikole u Perastu.
Drugi, onaj veći, poticaj za postavljanjem ove izložbe leži u autorovoj želji da nam na plastičan način prikaže bogatstvo i stanje simbola prisutnih u prostoru jugoistočnog Jadrana koji su bili i jesu identitetski biljeg katoličkog življa koji je naseljavao i danas naseljava taj prostor.
Tako uz prikaze monumentalnih crkava (kotorske katedrale Sv. Tripuna i prčanjske župne crkve Rođenja Marijina), zavjetna svetišta Gospe od Zdravlja iznad Kotora, elegantnih zvonika crkve Sv. Nikole u Perastu i crkve Sv. Eustahija u Dobroti, Zetić nam otkriva i neka manje uočljiva i skrivena sakralna zdanja u ne baš reprezentativnom stanju. Ta i takva zdanja pokazuju izdržljivost i ustrajnost jer njihova kulturna ili sakralna vrijednosti nije izgubila na značenju.
Time nas autor navodi na zaključak da brojčano sve manja katolička zajednica svoj ostanak i opstanak u ovom prostoru može tražiti i dobiti prije svega unutar okrilja Crkve kao trajne čuvarice njihova identiteta.
Na kraju bih istaknuo da se izložba otvara uoči spomendana blažene Ozane Kotorske a zatvara uoči spomendana Sv. Leopolda Bogdana Mandića dvaju istinskih promicatelja duha jugoistočnog Jadrana. Ovime izložbu i formalno otvaram i želim joj puno uspjeha i puno posjetitelja, a svima vama koji ćete izložbu posjetiti da uživate u istinskoj ljepoti motiva i načina na koji ih je autor zabilježio.
Hvala!
