Izgleda da nazočite kakovoj misterioznoj, a istodobno uslijed skrivenih podzemnih sila gromovitoj manifestaciji prirode
Pierre Loti bio je književni pseudonim L. M. Juliena Viauda (1850.-1923.), moreplovca strasno odanoga književnosti koji nam je sjajno opisao život, čari i tegobe Orijenta, od Konstantinopolisa (Carigrad) do Indije i Kine. K tome je Viaud (Loti) utjecao na Marcela Prousta svojim opisima djetinjstva i dr.
Dubrovački list od 24. 1. 1925. donosi pisanje pariške “Le Petit Illustartin” (3. 1. 1925.).
Dana 24. 1. 1925., tj. “Journal Intime” (osobni dnevnik) Pierrea Lotija.
Godine 1880. on je posjetio naše dalmatinske obale kao časnik na francuskom ratnom brodu Friedland: “Nakon 14. rujna pomole se obale Crne Gore (1878. je Crna Gora dobila Bar i Ulcinj). Veliki olujni oblaci pritlačiše sve planine, tako visoke i tako strmenite te bi se reklo da je to kakav fantastični nacrt Gustava Dorea (popularni romantičarski ilustrator Biblije, op., T.T.). Sve je obasjano krvavim zrakama sunca na izlazu. Ima također i blijedih zraka pod svodovima potamljenim od oblaka i pokoji svjetlucavi bljesak oko gigantskih brđanskih glavica, na otvorima dubokih prosjeklina, a onda opet tamne, crne sjene…
Čuje se tutnjava groma koju planinske stijene dodavaju jedna drugoj u produljenom jeku. Izgleda da nazočite kakovoj misterioznoj, a istodobno uslijed skrivenih podzemnih sila gromovitoj manifestaciji prirode.
Ova pojava crnogorske obale pri svanuću u velikoj oluji jedna je od najljepših stvari koje sam dosada vidio. U podne smo se usidrili u gruškoj (dubrovačkoj) luci, upravo na podnožju ovih gorostasnih planina (očito Loti netnalački produžuje crnogorsku obalu, op., T.T.).
Podigavši oči opaža se mnogo stvari koje u zraku vise nad samim brodom, sela, crkve, šume, grebenovi. Sve se to pričinja nevjerojatnim. Dobiva se utisak kao da su se planovi perspektiva preokrenuli, kao da je se sama zemlja prevrtala (postoje u kršu vrtače, op., T.T.).
Strano ratno brodovlje već je sakupljeno u luci. Počinje sav onaj niz manovara (manevara) internacionalne flote, koji traje već 8 dana i prijeti da će se još više produžiti. Službeni posjeti, artiljerijske salve, zajednički manevri, natjecanja i druge pomorske fantazije raznih vrsta i oblika, svečani dineri – jedna nevjerojatna mješavina. A sve mi opet stvara ideje za nove članke i novinarske bilješke. Nastavljaju se utrke i izleti u okolicu. Napokon to je život koji sve proždire. Gostoljubivost Austrijanca je ljubezna, čak i srdačna. Oni nam priređuju venecijanske zabave, koncerte na osvijetljenim lađama, plesove na njihovom krstašu “Castozza” (Custozza je pravilno, 18 km od Verone Custozza je mjesto gdje su u dva navrata 1848. i 1866. Talijani poraženi od carske habsburške vojske).
Reklo bi se jednom riječju da je to sve nešto drugo, samo ne ratnička priprema. Grad Dubrovnik je jedan srednjovjekovni dragulj još uvijek pošteđen od modernog napretka. Nikakva nova građevina ne nagrđuje ovaj grad prošlosti. Kuće i palače sjećaju na venecijansku arhitekturu (?, T.T.), a tako isto i crkve i samostani. Na trgovima mnoštvo bizarnih, malenih spomenika, starih kipova i antiknih zdenaca (kip Gundulića je podignut kasnije, a Pracat je u unutarnjem dijelu Kneževa dvora, još nema ni Rendića na Pilama pa ne znam što to Loti fantazira, op., T.T.). Korzo pun palača nekad veličanstven priča o ozbiljnoj prošlosti (ako misli na Stradun te palače su obične kuće, prave palače su u Karmenu na jugoističnoj strani). Ulice su malene, uske, vijugaste i neprohodne, kao arapske kasbahe. Visoke planine sivih i vertikalnih stijena, ogoljelih proplanaka dominiraju i pritiskaju sav ovaj predio tako da Dubrovnik izgleda zatvoren, zazidan i odvojen od ostale zemlje (piše li to Loti o Kotoru?, op., T.T.). Po ulicama veliki broj svećenika i fratara, Crnogorki u njihovim dugačkim ogrtačima i bijelim velovima (????, op., T.T.), sa maramama i prslucima ukrašenim metalnim tokama, onda Crnogoraca i Dalmatinaca u turskoj nošnji zlatom izvezenoj i sa nožem o pasu.
Ovo još nije Orijent, ali nije više ni Italija, već sadrži i jednog i drugog, a ni austrijski vojnici sa svojim plavim glavama i sa njemačkom uniformom nisu u skladu sa ovom pozadinom tako toplih boja.”
