Izvrsna je ideja bila Ide Polzer koju su prihvatili i Grad i konzervatori i gradski oci
Prilično je otužno u srcu starog Dubrovnika (Grad, kako ga zovu domaći) naići na prostor ograđeni trulim daskama gdje kolo naglavačke vode mačke i miševi i gdje iz temelja neuglednih ruševina raste korov i drveće ; gdje se vode kućni ljubimci da vrše nuždu i bacaju nekorisne stvari.
Izvrsna je ideja bila Ide Polzer koju su prihvatili i Grad i konzervatori i gradski oci da se zgrada zatvora koja je gotovo bezvrijedna i nesolidna građevina temeljito renovira (s obzirom da nema povijesnu vrijednost ne mora biti u sadašnjem obliku) i pretvori u Muzej.
Što učiniti sa vrijednim prostorom ispred nje ne bi trebalo prepustiti gradskim vijećnicima, već otvoriti javnu raspravu i uključiti najkvalitetnije hrvatske i inozemne stručnjake u osmišljavanje projekta, i svakako ne biti ishitren u odlučivanju. Na tom prostoru pretvorenom u ruglo nisu izvršeni značajni nalazi, dočim je ispod katedrale gotovo slučajno pronađena (Josip Stošić) bizantska crkva negdje oko VII. stoljeća, sa freskama i ukopanima članovima tadanje dubrovačke zajednice koje je sjajno opisao dr. Miroslav Šlaus, o čemu sam već pisao u Hrvatskom fokusu.
Na mjestu zatvora u Karmenu (taj kvart u staro doba zvao se Pustijerna) nalazila se bizantska crkva sv. Teodora (zaštitnik vojske), i tu bi moglo biti značajnih arheoloških materijala. Dubrovnik sa bližom okolicom nema veličanstvenih rimskih i grčkih spomenika (zasad, nije isključeno da se na Lopudu ili Konavlima i drugdje nešto ne pronađe), te bi romaničku kamenu plastiku trebalo kombinirati s onim što čini najveće bogatstvo Grada, a to su ljudi. Voštane figure ili lutke i portreti znamenitih Dubrovčana koji su djelovali do 1950. (mi suvremenici smo o osobama pristrani!) uz osnovne podatke o njima bile bi turistima zanimljive.
Lako je odrediti osobe svjetskoga značaja kao što su Bošković, Držić, dr. Maćela, fizičar Georg Skurla, bankar Andro Lumagna, admiral Petar (Pedro) Ivelja Ohmučević, veliki diplomat i špijun Sava Vladislavić, ali već nadalje postaje problem koga izlučiti.
Marojica Kaboga, Miho Parcat, Stijepović Skočibuha, Gundulić, Sorkočević Luka (molit ću lijepo ne prikazati ga kao Thomasa Jeffersona!), Antun Drobac (priča o buhaču ide do nobelovca Lavoslava Ružičke) Vlaho Bukovac, Ivo Vojnović, Celestin Medović, Ivo Dulčić, Vlaho Paljetak, Ludovik Cerva, Feliks Petančić, Paskoje Miličević, Onofrio de la Cava, Michelozzo Michelozzi, Ardelio della Bella i drugi svakako su lokalno značajni.
Iskusno i solidno Društvo prijatelja dubrovačke starine može rad u Karmenu lako obaviti; tu je i ministrica kulture koja je Dubrovkinja, te gradonačelnik koji je pristojan i razuman čovjek. Sada dok novaca ima i dok su okolnosti još uvijek normalne nema razloga za čekanje.
To se odnosi i na prostor Mrtvoga zvona gdje neugledne iskopine zjape uz same jugoistočne gradske mire (zidine). Zgodno je napomenuti pomalo iracionalnu želju bivše gradonačelnice Dubravke Šuice da u Karmenu usred povijesne jezgre gradi kuće za mlade parove.
