Oni kojima nitko nije poginuo u Domovinskom ratu
Uistinu, proglašenje Borisa Dežulovića novinarom godine hrvatskih novinara, nije samo apsurd nego nešto više od toga, nešto gore. A i ne mora svaki apsurd biti loš. Nagrađivanje Borisa Dežulovića nagradom godine hrvatskih novinara je velika tajna. Posao za znanost i teologiju. Međutim, ovo nagrađivanje Borisa Dežulovića nagradom godine hrvatskih novinara, nije izdvojen slučaj. To je pravilo u Hrvatskoj. Pravilo u nizu mržnje i neprijateljstva prema Hrvatima. Nastavak na onu Mate Kapovića „s… se na Bleiburg“, i na „atentat na nekadašnjeg predsjednika HND-a Sašu Lekovića“ („piljenje šrafova na prednjem kotaču automobila“). Stoga je tu, nužno postavljanje pitanja postojanja Sotone. Ne ćete vjerovati, kada jedan znanstvenik kaže kako ljudski um, razum i racionalnost govore da Bog ne postoji, ja kažem, baš suprotno. Ja kažem kako ljudski um, razum i racionalnost, u ovom slučaju govore da Sotona postoji! Kažem, kako bi to znanost lako mogla dokazati. Normalno, to nije dokazivanje nekog konkretnog bića. Nego, u Bibliji je Sotona laž! Laž i mržnja. Što bi se lako moglo dokazati, na sudu znanosti. Dovoljno je samo tražiti odgovor na
neko pitanje. Normalno, to nije pitanje iz više fizike i putovanja kroz vrijeme. Nego nešto jednostavno, primitivno. Kao kad na ulici vidimo dva čovjeka zajedno. Jedan je dvometraš, drugi srednje visine. Koji je viši? Valjda dvometraš.
Činjenica je da je majka Aleksandre Zec Hrvatica, te da motiv ubojstva nije politika. A o Aleksandri Zec se pišu knjige i izvode igrane predstave drame, i izvan Hrvatske. Dok se kajanje Milana Babića nigdje ne spominje. Kako to? Tko, kako i zašto je, pored toliko stradalih u Domovinskom ra odabrao stradanje jedne osobe, sumnjivog motiva ubojstva i dvojbenog nacionalnog identiteta? Zbog induciranja stigme, mržnje prema Hrvatima? I što bi bilo da je pustiti u eter kajanje Milana Babića u Haagu? Ili da je pustiti Igora Vukića na HRT? Postoji li zabrana objave kajanja Mila Babića, kao zabrana pristupa Igora Vukića na HRT (u OTVORENO)? Ali zato lažu kada kažu da je Aleksandra Zec ubijena samo zato što je bila Srpkinja, što je laž kao i ona „Jasenovac je bio logor smrti“? I kakve su posljedice
toga? Masovne grobnice Hrvata i Republika srpska? Na to bi znanost morala odgovoriti. Kao i na ovo nagrađivanje Borisa Dežulovića, nagradom hrvatskih novinara, koji kaže J… vas Vukovar. Isto kao Mate Kapović „s.. se na Bleiburg“. Valjda je komemoriranje mrtvih, temelj humanosti. Ili temelj mržnje? Kao i mnogo toga u Hrvatskoj. Kao instaliranje Anje Šimprage za potpredsjednicu Hrvatske vlade.
Dok cijeli svijet osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu, ruski genocid nad Ukrajincima, vojnici mržnje i laži u Hrvatskoj, postavljaju nasljednika (nasljednicu) srpskog genocida na hrvatski narod, za potpredsjednicu Hrvatske vlade! A tko su ti koji su postavili Anju Šipragu za potpredsjednicu Hrvatske vlade? To su, baš oni koji forsiraju dramu Olivera Frljića Obitelj Zec, oni koji su bili protivnici osamostaljenja Hrvatske, oni kojima nitko nije stradao u ovom zadnjem ratu i oni koji ne dozvoljavaju objavu Babićeva kajanja u Haagu. Dakle, psi rata i hohštapleri. Koji iz sigurnog zaklona pripremaju ratove, šire laž, otrov i mržnju. Onda sude, osuđuju pravedne (Hrvate) i nagrađuju krvnike (Srbe).
Ovdje je važno, ono što je rekao Francuz Georges Benjamin Clemanceau. On je prije 100 godina opisao srpski strvinarski imperijalizam. Rekao je da svakih 20-30 Srbi izvrše genocid na jednom prostoru. Ja kažem, nakon toga, dolaze „mirovnjaci iz Hrvatske“. Pa „pomiruju“ Hrvate i Srbe. Srbima daju vlast, kakvu su u Hrvatskoj imali dok su pripremali genocid u Hrvatskoj, da bi opet pripremili novi genocid.
Također, tu je važno, i objašnjenje Matije Štahana velikih urota. Budući da netko kaže kako je to nemoguće. Kako je nemoguće organizirati tako veliku međunarodnu organizaciju, u kojoj je svatko sa svakim na vezi. A Matija Štahan kaže, ne, to nije tako. To je sasvim drukčije. Dovoljno je iz nekog centra pustiti signal. Nakon toga, ja kažem, na taj signal lete „autoriteti“ i „arbitri“ kao muhe na jednu stvar. Gdje je najvažnija sloboda (kontrola) medija-HRT-a. Jednostavno, kao domaća zadaća osmoškolca. U eter se pustila laž „Aleksandra Zec je ubijena, samo zato što je bila Srpkinja, po nalogu državnog vrha“. I to se ponavlja(lo). Dakle, ja tvrdim! Da se na lažima o Hrvatima, protiv Hrvata proizvodi mržnja protiv Hrvata. Da se tako priprema, izvršava i opravdava genocid nad Hrvatima. Odnosno, tvrdim da je to djelo i rukopis Sotone! Umjesto kajanja
Milana Babića u Haagu, mi slušamo laži o Jasenovcu, i laži o Aleksandri Zec. Nagrađuje se onaj koji kaže „j… vas Vukovar.
Tu treba tražiti, i uzrok demografskog gubitka Hrvata posljednjih desetljeća i uzrok pljačke i korupcije. Jer je sve podređeno tim načelima. Srpski genocid nad Hrvatima se taji i negira Hrvatima se to izmišlja i nameće. Dakle, velika organizirana laž i prevlast Sotone u
Hrvatskoj. Ovo je rukavica u lice znanstvenika koji kaže da ljudski um, razum i racionalnost govore da Bog, odnosno, onaj drugi ne postoji. Taj je dužan objasniti ovaj kontrast. Dominantan status slučaja Aleksandre Zec, nasuprot tajenja pokajanja Milana Babića u Haagu.
Stradanje jedne osobe, iznad genocida!? Embargo na kajanje Mile Babića u Haagu, kao embargo UN-a na uvoz oružja Hrvatskoj u Domovinskom ratu? Još i važnije? Pače film? Igrani i igrano-dokumentarni, pa i ljubavni film? Postoji li tu pravilo? Je li u filmu, hrvatski vojnik, uvijek i obvezno prljavi ratni zločinac? A u ljubavnom filmu, bratstva i jedinstva, Srbin, uvijek jaše Hrvaticu. Ali je problem, „zatucanost mladenkine (Hrvatice) vjere i rodbine“.
