Kći je oca Ivana iz Kotišine i majke France od Karlovca
O nekoć poznatoj američkoj političarki hrvatskih korijena, Rose Perica Mofford, (1922. – 2016.) malo se u Hrvatskoj zna. A ne bi to bilo zgorega! Posebice bi ju trebala upoznati hrvatska politička klasa i od nje barem ponešto naučiti. Ovdje ću zato ukratko donijeti ne samo osnovne podatke iz njezina života nego i upozoriti na temeljne razloge njezina uspjeha u radu s narodom i za narod.
Rose Perica rođena je 10. lipnja 1922. u rudarskom mjestu Globe u Arizoni. Bila je najmlađa od šestero djece (četiri djevojčice i dva dječaka) u hrvatskoj obitelji Ivana i Frances Perica. Premda se često navodi da je Ivan „rođen u Makarskoj”, po onom što se može pronaći o useljenicima na Ellis Islandu, rođen je 1889. u mjestu Kotišina kod Makarske i došao u Ameriku 1906. godine. Vjenčao se s Frances (France) Oberstar (rodom od Karlovca) u Leadvilleu, Colorado, 1912., a tri godine potom doselili su se u Globe. Radeći u rudniku bakra Ivan je (1947.) ozlijedio kralježnicu i 1951. obitelj se preselila u Phoenix. Umro je 1954. i pokopan u katoličkom groblju St. Francis u Phoenixu.
Rose Perica od mladosti je bila „pobjednica”! Kao izvrsna učenica i športašica, postala je prva djevojka predsjednica razreda u povijesti mjesne srednje škole. Osim što je igrala košarku, bila je „All-American” igračica softballa (mekša inačica baseballa). Kao najbolji đak svog naraštaja, imala je čast održati pozdravni govor prigodom podjele diploma u svojoj školi 1940. godine. I u tome je bila prva od ženskoga roda.
Roseina čvrsta osobnost i sposobnosti bili su prepoznati i uskoro nakon završene srednje škole postala je tajnica Rizničara države Arizone. Tako mlada, ali ozbiljna i odgovorna! Bio je to samo početak! Postala je državna tajnica (1977. – 1988.), prva žena na tom položaju, i potom (1988. – 1991.) prva guvernerka države Arizone.
Rose je bila američki domoljub i političar „starog kova”. Ponosila se zemljom u kojoj je rođena i američkim demokratskim sustavom i slobodom. Njezini talenti, neumoran rad za narod i s narodom kojem je odano služila; širokogrudnost i otvorenost prema kolegama i kolegicama… bili su prepoznati i nagrađivani izbornim rezultatima. Osim toga, njezini uspjesi otvarali su vrata drugim ženama koje su bile spremne krenuti političkim stazama. Tijekom života dobila je razne počasti, uključujući počasni doktorat na Ottawa University, uvrštena je u „History Makers” u Arizoni, njezino ime nose razne ulice, parkovi, športski centar…
U poznim godinama češće je naglašavala da su za njezine životne uspjehe najzaslužniji tri „R”: „Roots”/korijeni; Religion/vjera; i Rolodex/rotirajući uređaj s adresama i telefonskim brojevima. Naime, rasla je u dobroj i stabilnoj hrvatskoj obitelji i zdravoj sredini; uvijek je bila i ostala vjernica, katolkinja; a „rolodex” simbolizira njezin neposredni kontakt s narodom. Na njezinu „rolodexu” bilo više od 3000 imena i telefonskih brojeva. Osobno je odgovarala na telefonske pozive. Uvijek je bila u živoj vezi s narodom.
Premda je pripadala Demokratskoj stranci, kad se radilo o općem dobru, Rose je surađivala sa svima i svi su je poštivali. Nije njoj stranka bila izvor i jamstvo moći, nego narod i uspjesi koje je ostvarivala. U jednom je razgovoru kazala da kroz cijelu političku karijeru nije nikad rekla lošu riječ o onima koji su joj bili politički takmaci!
Rose je bila ponosna na svoje hrvatsko podrijetlo. Kao guvernerka je dočekala kardinala Franju Kuharića u crkvi sv. Grgura u Phoenixu kad je u jesen 1988. posjetio Hrvate Arizone. To je bila njezina župna crkva, koju je redovito posjećivala. Da bi barem simbolično dala potporu Hrvatima i Hrvatskoj, 30. svibnja 1990. proglasila je „Hrvatskim danom” u Arizoni. Vrlo je aktivno djelovala na karitativnom polju. Govorila je da su joj dva najljepša trenutka u životu bila kad se susrela s Majkom Terezom i s danas svetim papom Ivanom Pavlom II. Toliko je bila zanesena tim trenutcima da ih je dala uklesati na svoj nadgrobni spomenik. Na spomeniku se nalazi i ova rečenica: „Jedina mi je nada da će povijest pokazati da sam radila posao koji se od mene tražio, i da sam ga radila pošteno, s integritetom, sa smislom za humor i sa stvarnom predanošću ovoj državi koju toliko volim.“
Rose Perica nije, zasigurno, bila svetica, ali je cijeli život provela u službi naroda, u službi općeg dobra. Zamislimo kad bi hrvatski političari pokušali oponašati barem neke vrijednosti koje je imala naša sunarodnjakinja u dalekoj Americi! Raditi za domovinu i narod svoj! Kakva čast i odgovornost!
