Uvik će biti: U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci
– A nu dide, evo nam još jedne udbaške ujdurme, jada se mala Marica didu svome.
– Ma šta je dite moje, da nisu opet kukavni nam generali i mile im udbaške ubojice, zabrinu se did.
– Ma nije dide moj, evo sad ugleda, na stranicama hcsp.hr još od 29. travnja, da je sa spomenika na Bleiburgu uklonjen natpis „U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI“, zabrinuto će mala Marica.
– Molim, s neviricom će did, ma nije moguće, pa za šugoslavije kletog tite je spomenik opsta’ i nije diran i bio poštovan, a sad da to netko učini, pa di je Počasni bleiburški vod, šta radi, šta ne diže i nebo i zemlju na noge, širi ruke začuđeno did.
– A di je dide, eno šute, a možda ‘di i udbašuju, vrag bi ih znao, vrti glavom mala Marica.
Zar si zaboravi’ da sve ove nedaće sa spomenikom i obilježavanjem sićanja na pokolj hrvatske vojske i naroda na Bleiburgu i Križnom putu i poče od kad su se u Počasni bleiburški vod k’o uložine ubacili Vukušić, Šeks, Vukojević i kompanija i postupno ga preuzeli i iznutra razorili i razne smicalice provodili pa su tako na prevaru, poskrivećki, prvi put 2006. godine i skinuli sveta nam u kamen uklesana slova: „U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI“ i stavili svoja: “U SPOMEN NA NEDUŽNE ŽRTVE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE – MAJ 1945.” brišući tako ne samo spomen na od Engleza prevarno razoružanu i izručenu te od krvavih ušljivih partizana pobijenu hrvatsku vojsku, nego i na same Hrvate, pa kad se sva rodoljubiva javnost digla na noge sa snažnim prosvjedima isti brže bolje mijenjaju tekst i tad prijetvorno stavljaju: “U SPOMEN NA HRVATSKE ŽRTVE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE – SVIBANJ 1945.“, međutim, na to protesti mnogih svisnih i pravdoljubivih Hrvata širom svijeta ne prestaju, nego se pojačavaju i prozivaju stari članovi PBV-a, da zašto su to dopustili i na prevaru nasjeli, što utiče na njih da se osviste i časti prizovu pa tako ta udbaška ujdurma Bože Vukušića i kompanije mu teškom mukom bi spriječena i stari natpis bi opet vraćen, škrguće zubima ljutita mala Marica!
– Baš tako, sunce moje, i kažeš sad i grb ukloniše, o muko Isusova, gužva kapu did od bisa.
– Je dide, malo tko je za ovu ujdurmu i zna’, baš k’o i one 2006. godine kad promjenu teksta slučajno uoči priživili mučenik Bleiburga Stjepan Brajdić, pa tako jučer tek, 4. svibnja, naša Stina hrvatskih pradidova javi: Hrvati pozor! NAJNOVIJA UDBAŠKA UJDURMA PODJARMLJENOG POČASNOG BLEIBURŠKOG VODA: U tajnosti, valjda pod okriljem noći, ponovno je izvršena UDBA-ška diverzija na spomeniku poginuloj hrvatskoj vojsci na Bleiburgu, brišući i sam spomen na nju!
I ni dva sata od te objave, dide, javi se Velimir Bujanec s informacijom: „Sa spomenika hrvatskim žrtvama na Bleiburškom polju uklonjen je povijesni hrvatski grb! Rješenje o zaplijeni grba Počasnom bleiburškom vodu prije dva dana je poslao kotarski namjesnik, Gert Andre Klösch, a sa spomenika je još ranije uklonjen i dio teksta na hrvatskom jeziku: „U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI”.
Međutim, ništa ne kaza tko je uklonio natpis i je li PBV što učinio da to možebitno spriječi i jesu li i za uklanjanje natpisa dobili kakvo Rješenje k’o i za uklanjanje grba, nego kao da s njih skida svaku sumnju i sve na austrijske vlasti pribacuje, u dahu će uznemirena Marica.
– Da, sve je to sumnjivo, dide moj, jer upravo gost mu Marijačić sinoć u Bujici reče il’ oda, „da je od PBV-a, koliko je njemu poznato, zatraženo da maknu slova na hrvatskom jeziku i da umjesto toga mogu postaviti u počast ubijenih Hrvata“, pa možda zato i nije uklonjen tekst na njemačkom jeziku, sida na štokrlu i pristigli dragovoljac Jure!
Očito je, dide, sve ovo obična udbaška ujdurma u dogovoru s ljevičarskom vlasti u Austriji, jer ni a ne rekoše, ni glasa ne diže ni PBV ni Vlada nam dična, na sve najnovije zabrane i blaćenja komemoracije od strane austrijskih vlasti, pa zbog toga o natpisu ništa onda ne pojašnjava ni Bujanec, niti je prije reagirao, k’o što Marica reče, nego sad kad je s onim Rješenjem uklonjen grb, a niti na web stranicama PBV-a ima i slova o ovoj nečuvenoj provokaciji sa svetim nam spomenikom krvnički pobijenoj hrvatskoj vojsci i izbiglim narodom hrvatskim, nego im je zadnja vist: „Radni sastanak predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije te Počasnog bleiburškog voda“!
Nu, vidi vraga, možda i u tom grmu leži zec, da tad’ nisu što dogovorili pa sad šute i čekaju da se Vlasi ne dosite, stišće šake dragovoljac Jure.
– Tako je strikane, zato Bujanec sigurno i ne spominje PBV niti ga poziva na reakciju, niti ih proziva što šute k’o zaliveni i zašto ova nečuvena provokacija gotovo prođe nezamijećeno nego samo poručuje: „Pitanje za Vladu RH, predsjednika i premijera; gdje su sada prosvjedne note?! Hoćete li reagirati?! Ili ćete podviti rep, kao i uvijek do sada?“, domeće mala Marica!
Dakle, PBV ništa ne pita, k’o da s Vladom veze nikakve nema i k’o da i prije nisu pokušavali, i bez pomoći ljevičarskih austrijskih probisvjeta i vlasti im, ovakvo što činiti i plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda održavanju komemoracije na Bleiburgu spriječiti il’ barem staviti pod kontrolu, umanjiti i kanalizirati, prema svojim pokvarenim antihrvatskim ciljevima!
– E dico moja da se časni starina Petar Miloš digne iz groba i da vidi što mu od spomenika rade i da mu je izgleda lakše za titine klaonice bilo držati stijeg hrvatstva i borbe za istinu neg’ danas s ovim pokvarenim udbaškim hijenama u demokratskom ruhu, jasan je did.
Tada su rodoljubi pod stalnim pritnjama za svoj život novce skupili, spomenik podignuli i krijući se od UDBE počast svetim žrtvama odavali s hrabrim ričima: „U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI”!
I sad paščad vražija na sve načine želi spomenik oskrnaviti i spomen na hrvatsku vojsku i njene simbole maknuti i izbrisati, kako sa spomenika tako i iz svisti naroda, pa ako nema vojske nema ni prekršene Ženevske konvencije od Engleza i partizanske im bande, nema ni najvećeg ratnog zločina od kada je svita i vika, nema ni njihove krivnje, nisu oni zločinačka banda pomognuta od svitskih moćnika nego je banda odmetnuta pobijena, jer ako nema hrvatske vojske i njenog znamenja onda Nezavisna Država Hrvatska, reći će gamad, nije bila ni Hrvatska, ni Država, nego je to eto njihov AVNOJ i ZAVNOH koji su i ovikovičili u Franjinom Ustavu ove karikature nam od nekad velike Hrvatske Države, podcrtava jasno i glasno did skidajući ožalošćeno kapu s glave!
– A sve hoteći je tako zacementirati u granicama titine kifle, Socijalističke papirnate Republike Hrvatske, ubijajući podmuklo svaku svist i potribu za oživotvorenjem cilovite nam Hrvatske kakva je bila Nezavisna Država Hrvatska, jer je samo ona jamac slobode, sreće i napretka cilog hrvatskog naroda, pa zato i svim neprijateljima i smeta, spremno domeće dragovoljac Jure!
– Ali ne će im proći dide, ne će, ima nas Hrvata, dići će se i mlado i staro i ponovno vratiti Počasni bleiburški vod u časne hrvatske ruke!
Dignut ćemo ponovno ponosno barjak naše pobijene vojske i smjelo ići u novu borbu za izgubljenu slobodu naroda hrvatskoga i obilježavat naša komemoracije, mise zadušnice, još snažnije i u još većem broju kako na Bleiburgu uz nedirnuti spomenik tako i širom mučeničke nam Domovine, diže šake uvis mala Marica.
– Tako je dušo moja, ljubi je did u čelo, što više zatiru stari plam on će jače buknuti!
– A dide evo i najnovije visti od tužnog nam Ministarstvo vanjskih i europskih poslova koje uputi prosvjednu notu Austriji zbog uklanjanja grba s prvim bijelim poljem s čime se zapravo potvrdiše sve naše sumnje, podcrtava didu mala Marica.
Pa tako, po prilici, i rekoše da se grb, odnosno spomenik, nalazi na privatnom posjedu austrijske udruge Počasni bleiburški vod, te da komemoracija u Bleiburgu neupitno mora biti posvećena isključivo sjećanju na poginule u okviru mise zadušnice kada se odaje počast tisućama civilnih žrtava, dakle dide nema kod Grlana Radmana nigdi vojske hrvatske nego samo civila i broje se samo u tisućama, a ne stotinama što je još jedno pljuvanje na najveći ratni zločin od kad je svita i vika, bisna je mala Marica.
I pazi sad dide, još kažu da je Počasni bleiburški vod uklonio sporni natpis kako bi se izbjeglo nepoželjno povezivanje natpisa i grba na spomeniku, a malo prije rekoše da su razlozi i obrazloženje njegovog uklanjanja, koje je iznijela Općinska uprava Völkermarkta, neprihvatljivi za Republiku Hrvatsku kako s povijesnog tako i s društvenog i političkog gledišta! Dakle, očito je, dide moj, udbaškoj bandi glavni problem Hrvatska vojska iz znanog nam razloga, ne može se od ljutnje suzdržati mala Marica.
– Sve su rekli, dico moja, a i mi smo, sve je jasno k’o dan, dobro smo ih odmah pročitali s ispravnim razmišljanjem i s ispravnim hrvatskim duhom u srcu i duši i nadam se da će hrvatski narod jasno toj bandi reći veliko NE i jasno i glasno tražiti vraćanje svetog nam spomenika u prvobitno stanje, jer uvik je bilo i uvik će biti U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI, jasan je i glasan did!
Did Vidurina
Ispod rascvale trišnje, 5. svibnja lita Gospodnjeg 2022.
