Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Čiji je Srijem?

“Kada se govori ili piše o Srijemu, za čudo da i spremniji ljudi ne znadu najobičnije stvari o tom divnom kraju naše zemlje”

 

Tim riječima je slavni hrvatski povjesničar svjetske reputacije pok. Vjekoslav Klaić prije skoro dvadeset godina započeo svoju dokumentiranu historijsku raspravu “Malo o Srijemu”, u kojoj je povodom jedne tvrdnje pok. Stojana Protića, da Srijem nije nikada prije ukinuća Srpske Vojvodine pripadao Hrvatskoj dokazao, da je Srijem stvarno i jedino historijska hrvatska pokrajina, kojoj je pripadala i prije i za vrijeme nešto preko desetgodišnjeg trajanja, a i poslije ukidanja Srpske Vojvodine (1860).

Kako i danas — više nego za čudo! — kada se govori ili piše o Srijemu, mnogi i spremniji ljudi ne znadu ili neće da znadu ni najobičnije stvari, ni povijesno utvrđene činjenice o tom divnom kraju hrvatske zemlje,

citirat ćemo malo tu raspravu, koju — naglašujemo! — nikad nikomu nije ni sa kraj pameti palo pobijati, e da bi se stvari postavile na pravo mjesto, i da bi se oni, koji protivno tvrde, pokazali u pravomu svijetla svojih pravih namjera.

Kada se govori o Srijemu i srijemskoj županiji, valja strogo lučiti ta dva pojma. Srijem je geografski pojam; ime za jedno hrvatsku pokrajinu, koja obasiže sva zemlju između Dunava i Save, a srijemska Županija je bila jedno političko-upravno područje, čije se granice nisu često poklapale s granicama Srijema. Županija nije uvijek obuhvaćala isto područje, pa je potrebno razlikovati zadnju od nekadanje, stare srijemske županije. Čitava nizina srijemska na jugu Fruške gore nije nikada do 1886. spadala pod srijemsku županiju, kad ni poznatiji gradovi u Srijemu: Mitrovica, Zemun, Karlovci i Petrovaradin. Tako je bilo i onda, kad je srijemska županija za. kratko vrijeme pripojena Srpskoj Vojvodini.

Tek po zakonu hrvatskog sabora od 5. veljače 1886. postala je županija srijemska onakvom, kakva je i ukinuta. Ona je naime bila rečene godine proširena tim, što su staroj Županiji srijemskoj (koja je od 15. 1874. bila razdijeljena na dvije podžupanije: na vukovarska i rumsku), pridodali još čitavo petrovaradinsko okružje (regimentu) i dva kotara brodskoga okružja (regimente). Stara županija srijemska imala je nekad tri do četiri kotara, a proširenjem je dobila još novih šest kotareva. Prema tomu se je od 1886. do ukidanja sastojala:

  1. a) od stare županije srijemske sa četiri kotara (Vukovar, Iiok, Irig, Ruma);
  2. b) od bivšeg petrovaradinskoga okružja (regimente) sa četiri kotara (Šid, Mitrovica, Zemun, Stara Pazova) zajedno s gradovima Mitrovicom, Zemunom, Karlovcima i Petrovaradinom.
  3. c) od kotara Vinkovci i Županja pridodatim joj od bivšega brodskoga okružja (regimente) zajedno sa bivšim štopskim mjestom u Vinkovcima.

Područje stare srijemske županije, kao i čitavoga (geografskoga) Srijema bilo je od god. 1526. (dotično od pada Beograda g. 1521.) u turskoj vlasti. Tek mirom u Karlovcima god. 1699. vratio se je u kršćansku vlast uz ostalu istočnu (donju) Slavoniju onaj dio sjeverozapadnog Srijema, koji se prostire na zapadu ravnoj crti, povučenoj od ušća Tise u Dunav kod Slankamena do ušća Bosuta u Savu, tako, da su Slankamen i Morović došli pod ugarsko-hrvatskoga kralja, dok su Mitrovica, Ruma i Inđija i krajevi do Kupinova i Zemuna ostali u turskoj vlasti. Tek mirom u Požarevcu god. 1718. pripao je i jugoistočni Srijem zajedno s Beogradom i sjevernom Srbijom caru i kralju Karlu III. (VI.)

Namah iza mira u Karlovcima zahtijevali su hrvatski staleži, da se oslobođena donja Slavonija zajedno sa Srijemom podvrgne vlasti hrvatskoga bana i kraljevstva. Ali tek za kraljice Marije Terezije ispunila se je ta njihova živa želja. Sabor Hrvatski od 27. studenoga 1741. izabrao je člankom 21. zasebnu komisiju od bana, banskog namjesnika i biskupa zagrebačkoga Jurja Branjuga, grofova Aleksandra i Ljudevita Patačića i još neke svjetovne i duhovne gospode, koji će to sjedinjenje provesti.1 Dne 25. ožujka 1743. nalaže opet kraljica Marija Terezija banu: Karlu Bacanu, da pođe u istočnu Slavoniju i Srijem, pa da zajedno s generalom Engelshofenom ustanovi, što bi imalo pripasti krajini prema Turskoj, a ostatak zemljišta slavonsko-srijemskoga da podvrgne jurisdikciji banskoj.2 Komisija je napokon udesila tako,

da je od toga zemljišta stvorila tri županije: požešku, virovitičku i srijemsku.

Godine 1745. svečano su instalirani prvi veliki župani za obnovljene županije: za požešku bar. Lad. Vajaj, za virovitičku grof Ljud. Patačić, a za srijemsku barun Marko Pejačević.3

Sve tri županije zahvalile su se banu na utjelovljenju s Hrvatskom,

a ban Karlo Bacan čestitao je 8. prosinca opet grofu Aleksand. Patačiću, koji je zapravo bio glavni faktor komisije, što mu je združenje donje Slavonije s Hrvatskom i banskom oblasti tako sretno pošlo za rukom, moleći ga, da mu podnese potanko izvješće o svom radu.

Županija srijemska, i to stara, sjedinjena bi dakle poput požeške l virovitičke s Hrvatskom god. 1741—1745. Od toga časa pa do god. 1848, dakle preko sto godina ostala je ona neprekidno uz Hrvatsku.

Njezini veliki župani pokoravali su se hrvatskom banu i dolazili su na Hrvatske Sabore; tako isto šiljala je i županija svoje delegate na Hrvatski Sabor.

Na znamenitom Hrvatskom Saboru od godine 1790. bio je nazočan srijemski župan grof Ivan Szapary, dok su županiju zastupali drugi podžapan Josip Koczo i Josip Posavec.

Pokret među Srbima u Bačkoj i Banata god. 1848. dojmio se je — sasvim prirodno — i Srba u Srijemu, ne samo u staroj županiji srijemskoj, nego i u petrovaradinskoj regimenti. Posljedica pokreta bio je osnutak Srpske Vojvodine, koja se je imala sastojati od Bačke, Banata, Baranje, srijemske županije i petrovaradinske regimente.

Ali ta Vojvodina Srpska nije bila uperena protiv Hrvatske, nego je nasuprot izaslanstvo iz novoustrojene vojvodine pod vodstvom srpskoga patrijarha Josipa Rajačića došlo u Zagreb na Sabor u lipnju 1848., te je zahtijevalo, da Trojedna kraljevina Srpsku Vojvodinu prizna i potvrdi, pa da s njom stupi a tijesni savez, tako, te bi se Trojedna kraljevina (Hrvatska, Slavonija i Dalmacija) s Vojvodinom stopila u “jedno čvrsto državno tijelo”.

Vojvodina dakle srpska ne otuđuje Srijem Hrvatskoj, već želi i zahtijeva, da sama bude s Hrvatskom jedno čvrsto državno tijelo. Sabor Hrvatski prihvatio Je pripravno te želje i zahtjeve srpske člankom VII., koji govori o savezu

Vojvodine Srpske sa Trojednom kraljevinom. Zanimljivo je još da je na tom saboru srpski patrijarha Josip Rajačić svečano instalirao slavnog hrvatskog bana Josipa Jelačića, a značajno je da je tom prigodom Rajačić držao vatreni govor, u kojem su se čule i ove riječi:

“Preuzvišeni gospodine bane, mila diko i nadeždo naša. Da živi naš predobri ban Jelačić, naš bane, mila krvi naša i dična naša glavo” i t. d.

Ma da se u onaj čas srijemska Županija smatrala sastavnim dijelom Vojvodine, ipak se je sabor i dalje s njom bavio. Tako se u članku XXVIII. §. 10. određuju posebne urbarske ustanove za Slavoniju, dotično za županiju požešku, virovitičku i srijemsku; a u članku XXXII., gdje se određuje izvanredna novčana pomoć za obranu domovine ustanovljuje se za srijemsku županiju prinos od 40.500 forinti. To je očit dokaz, da Hrvatski Sabor nije tada smatrao srijemsku Županiju otuđenom time, što je teritorijalno pripala Vojvodini!

Srpsku Vojvodinu potvrdila je god. 1850. carska vlada u Beču, ali znatno okljaštrenu. O petrovaradinskoj regimenti nije bilo ni spomena, dapače, od stare županije srijemske otkinut bi čitav kotar Vukovar i pridijeljen županiji osječkoj (virovitičkoj).

Uz Vojvodinu ostadoše samo kotari iločki, fruški i rumski, i to do god. 1860., kad bi i Srpska Vojvodina ukinuta, a njezine sastavine vraćene Ugarskoj i Hrvatskoj.

Bilješke:

  1. Kukuljević: “Jura Croatiae”, II. p. 1928.
  2. Jura II. s. 185.-187.
  3. Kukuijević: “Hrvati za nasljednog rata”. Rad jugoslovenske akademije, knjiga 38, str. 146.

Luka Puljiz, “Srijemski Hrvat”, Vukovar, br. 2, 25. studenog 1919.

Povezane objave

Iza udžbenika u kojem piše da Hrvati govore srpski jezik je – hrvatski izdavač

hrvatski-fokus

O Titina zatvora do Švicarske

HF

Kratak prikaz povijesti Gradišćanskih Hrvatov u Austriji (10)

HF

Žigmanov Hrtkovaca vidio nije

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više