Hrtkovčani nisu samo “proterivani”, nego i ubijani
Na portalu “Hrvatskih novina” iz Subotice od 12. svibnja 2022. stoji članak Šutnja Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji prigodom 30. godišnjice proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca (http://www.hnl.org.rs/nova/hrvati-u-srbiji/2907-sutnja-hrvatskog-nacionalnog-vijeca-u-srbiji-prigodom-30-godisnjice-proterivanja-hrvata-iz-hrtkovaca), koji glasi: »Institucije i mediji u Hrvatskoj i Srbiji su nas priopćenjem podsjetili na 30. godišnjicu proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca. Vodstvo Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji je “zaboravilo” Hrtkovce i sve vezano za to mjesto.
Šešelj je svojim govorom pred više od tisuću ljudi potaknuo nasilje nad hrvatskim stanovništvom Hrtkovaca što je rezultiralo njihovim masovnim iseljavanjem.
Iako se ovo srijemsko selo u javnosti najčešće uzima kao simbol stradanja i protjerivanja Hrvata iz Vojvodine tijekom 1990-ih, kampanja pritisaka i zastrašivanja hrvatskog stanovništva započela je još prije ovog mitinga, tijekom 1991. godine, a rezultat je bio progon nekoliko desetina tisuća Hrvata s područja Vojvodine, napose iz vojvođanskoga dijela Srijema, koji je trajao sve do 1995. godine.
Zabilježeni su: bacanja ručnih bombi u kuće, fizička izbacivanja iz vlastitih kuća, uništavanje privatne imovine, verbalne prijetnje, otkazivanja radnih odnosa, slučajevi fizičkog nasilja od kojih nisu bili izuzeti ni hrvatski katolički svećenici.
Za zločine počinjene nad Hrvatima u Vojvodini, Vojislav Šešelj je 2018. godine osuđen u Den Haagu na 10 godina zatvora. Tragična sudbina vojvođanskih Hrvata i strahote koje su doživjeli tijekom 1990-ih nikako ne smiju biti zaboravljeni.
Osobito pogađa šutnja vođstva Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji prigodom 30. godišnjice proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca.
I.V.«
Godinama pišem da stradanja Hrvata devedesetih godina prošlog stoljeća skrivaju čelnici krovnih hrvatskih institucija u Srbiji. Na čelu ovog sistematskog zatomljavanja, posebno stradanja Hrvata u Srijemu i događaja u Hrtkovcima, je Tomislav Žigmanov i njegovi poltroni koje je postavio na sva ključna mjesta u tim institucijama. On se o stradanju Hrvata formalno oglašava priopćenjima, kao i svi “hrvatski“ mediji u Srbiji, jednom godišnje, upravo na dan kada je Vojislav Šešelj održao miting u Hrtkovcima (6. svibnja), da bi sutradan sve ponovo palo u teški zaborav.
To je rezultat koncentracije svih krovnih “hrvatskih” institucija i velikog broja izmišljenih “hrvatskih” udruga u Subotici u rukama “bunjevačkih Hrvata” koje je postavio Žigmanov.
Bunjevci nisu stradali devedesetih godina jer je Šešelj otvoreno govorio da su oni “naši i da ih ne treba dirati”!
A danas su na čelu sve četiri krovne “hrvatske” instituce u Srbiji troje “bunjevačkih Hrvata” u međusobnim bliskim vezama.
Da se ništa nije promjenilo na bolje (po pitanju Hrtkovaca je još gore) dovoljno je pročitati moj članak Namjerna šutnja plaćenih Hrvata (u prilogu), objavljena u Tjedniku za kulturu, znanost i duštvena pitanja “Hrvatski Fokus” iz Zagreba (rubrika “Iseljeništvo”) br. 467 od 10. svibnja 2019. godine, tiskan u knjizi “Otvorena pisma I” (HKUPD “Stanislav Preprek”, Novi Sad, 2020.).
Dakle, ravno prije tri godine, kada je “zastupnik Hrvata u Srbiji” bio Tomislav Žigmanov, kao i danas. Oba puta je u srbijanski parlament ušao maniplacijom, prvi put preko srbijanskih glasova, a drugi put preko povijesne prevare nad Hrvatima, odnosno preko izmišljene manjinske koalicije Hrvata i Rusina u Vojvodini (praktično glasovima LSV, koja nije manjinska stranka)!
Miroslav Cakić
U Novom Sadu, 13. svibnja 2022. godine.
Prilog:
NAMJERNA ŠUTNJA PLAĆENIH HRVATA
Hrvatski fokus br. 467., 10. svibnja 2019.
U Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu u organizaciji Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, a pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan republike Hrvatske, održan je Znanstveni skup sa temom „Hrvati u Vojvodini nakon 1990-ih“ i povodom toga isti dan navečer je na portalu „Jutarnjeg lista“ izašao članak pod nazivom „Negiraju se zločini nad Hrvatima u Vojvodini“.
Iz članka se vidi da su, osim Fonda za za humanitarno pravo iz Beograda i Vojvođanskog građaskog centra iz Novog Sada, koji se ozbiljno bave onim što se ovdje dogodilo Hrvatima devedsetih godina prošlog stoljeća, posebice srijemskim Hrvatima, ostali akteri ovog „znanstvenog“ skupa već davno poznati likovi koji samo fingiraju brigu o Hrvatima u Srbiji i od toga imaju osobne koristi!
Zahvaljujući namjernoj šutnji baš tih plaćenih Hrvata ni ove dvije nevladine organizacije ne mogu poslije 27 godina praktično ništa učiniti, ali kada dogori do nokata, a Vojislav Šešelj se cijelom svijetu ruga svojim Otadžbinskim kongresom Srpske radikalne stranke u Hrtkovcima, „probude“ se i plaćeni Hrvati i organiziraju „znanstvni“ skup o stradanju Hrvata u Vojvodini, obmanjujući i poslije 27 godina Hrvate u Srbiji (i sve Hrvate u Hrvatskoj i cijelom svijetu) da rade za njihovo dobro.
Glavni akter i izvođač radova na definitivnom urušavanju hrvatske zajednice u Republici Srbiji i nenadmašni manipulator da od svog negativnog djelovanja napravi osobni uspjeh (i materijalnu korist) je Tomislav Žigmanov, zastupnik ovdašnjih Hrvata u Skupštini Republike Srbije, predsjednik „jedine relevantne“ hrvatske političke stranke, 76 Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, član Međuvladinog mješovitog odbora Republike Srbije i Republike Hrvatske za zaštitu hrvatske manjine u Srbiji i zaštitu srpske manjine u Hrvatskoj, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, glavni i odgovorni urednik svog časopisa za književnost i umjetnost „Nova riječ“, predsjednik Nakladničkog vijeća tjednika „Hrvatska riječ“ i sve i svašta drugo kada je u pitanju politika i kultura ovdašnjih Hrvata.
“Doslijedno, nedvosmisleno i HRabro” u borbi za prava Hrvata u Srbiji sa prijetećim pogledom (kome?)
Taj licemjer poslije 27 godina u ovom članku, između ostalog, kaže: „Istina o ovim događajima ne bi smjela, ni na koji način, pasti u zaborav“. Pri tom nikada niti jednom riječju (kao i njegov prethodnik Petar Kuntić) godinama u Skupštini Republike Srbije nije pomenuo te događaje!!!
Zatim govori kako Hrvati u Vojvodini imaju zajamčeno pravo na informiranje, ali ono praktično ne postoji, jer Hrvati u Vojvodini imaju dvostruku blokadu informiranja budući da se i u „hrvatskim“ medijima ne može čuti niti pročitati nijedna disonantna riječ u odnosu na ono što misli i govori Tomislav Žigmanov. On drži monopol, uz „Hrvatsku riječ“ i svoj časopis za književnost i umjetnost „Nova riječ“, i nad uredništvom programa na hrvatskom jeziku na RTV2.
Na sva ključna mjesta je postavio svoje poslušnike, uglavnom „bunjevačke Hrvate”. Godinama sam tražio da „jedini relevantni“ hrvatski list „Hrvatska riječ“ otvori rubriku za kritičke osvrte čitalaca, a onda sam počeo pisati otvorena pisma jer se smatram intelektualcem koji ne smije šutjeti o ovoj katastrofi hrvatskog naroda ovdje.
Suština svih problema je bunjevačko pitanje u Vojvodini, koje ovdje, kao rak rana, izjeda našu manjinsku zajednicu ravno 100 godina!!!
Politolog Darko Baštovanović nagovještava da će i šokačko pitanje u Vojvodini biti uskoro kao i bunjevačko, jer je veliki utjecaj vlasti na stvarnje Bunjevaca i Šokaca kao posebnih naroda, a oni to prihvataju.
Mislim da su Bunjevci i Šokci u Hrvatskoj ponosni Hrvati, ali znam da sa Bunjevcima i Šokcima u Vojvodini to nije slučaj, što je ključna stvar koju Beograd vješto koristi, a Zagreb ne razumije.
Polovica Bunjevaca ovdje kaže da nisu Hrvati (sa Šokcima je slična stvar) i to unosi nemir i nesigurnost među ostale Hrvate jer su svjedoci kako su prošli srijemski Hrvati! Još kada se vidi da su subotički Bunjevci sve ovdašnje hrvatske institucije doveli u Suboticu, u čemu su im zdušno pomagali i Beograd i Zagreb, za Hrvate ovdje stvar postaje beznadežna.
Za sve što je ovdje hrvatsko postaje upitno da li je uopće hrvatsko. Iste običaje i isti bunjevački jezik (koji se izuzetno forsiraju) imaju i Bunjevci i „bunjevački Hrvati”. Ovi prvi nisu Hrvati, pa po tome onda ti običaji i jezik nisu hrvatski, a potpuno su isti sa običajima ovih drugih Bunjevaca!?
„Dužijancu“, primjerice, svojataju jedni i drugi, što znači da jedna „Dužijanca“ nije hrvatska, a druga, ista takva, treba da jeste! Kako da mi srijemski Hrvati gledamo na to!?
Žigmanov u članku o kojem pišem kaže i „da će u lipnju ansambl “Lado” nastupati u Subotici s ljudima koji su odmetnuti od nas, sa strukturama koje prepoznajemo kao one koje su ‘90-ih godina bile na drugoj strani”. O čemu se radi?! Da li je to onaj čuveni “Lado”, koji predstavlja Hrvate u cijelom svijetu, ali, kako kaže Žigmanov, s ljudima koji su 90-ih bili na drugoj strani? Da li je “Lado” hrvatski i kako da mi Hrvati u Srijemu sada gledamo na “Lado”?!
Tako Žigmamov unosi razdor u hrvatsku zajednicu ovdje, dijeli nas po svim mogućim i nemogućim šavovima, pri čemu u svemu pravi negativnu selekciju, favorizujući samo svoje poslušnike. I iz cijele znanstvene parade zvane “Hrvati u Vojvodini nakom 1990-ih” samo će on (i njegovi poltroni) izvući korist.
On je, poslije 27 godina, a tko bi drugi smio biti, i idejni tvorac likovnog izraza “Rane Srijema”, kao spomen obilježja “koja će u mjestima u vojvođanskome dijelu Srijema zorno i trajno obilježiti stradanje Hrvata”!!!
Eto novog posla za manipulanta i etnobiznismena i njegovog jedinog dizajnera u republici Srbiji! Podijelit će novac hrvatskih i srpskih poreskih obveznika, a sve će biti i sljedećih 27 godina isto kao i do sada. Ako ovdje do tada uopće bude Hrvata. Zašto ne bismo svi bili Bunjevci i živjeli kao bubreg u loju, na čelu s Tomislavom Žigmanovim.
Miroslav Cakić
