Kad slikam glavni zagrebački trg ne slikam bana Jelačića već onu socijalističku zgradu u kombinaciji s historicističkim austrougarskim trgom
Akademski slikar Duje Šuvar (1983.) suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor zanimljivog i inovativnog opusa, izlagao je na nizu samostalnih izložbi. U proteklom razdoblju započeo je rad na kompleksnom ciklusu zagrebačkih veduta u različitim tehnika, ponekad i vrlo specifičnim.
- Već neko vrijeme radite na motivima Zagreba, no to nisu one prepoznatljive vedute već manje poznati dijelovi grada.
– Ne bih baš tako rekao. Ima više slika od najpoznatije zagrebačke ulice Ilice, jedna koja prikazuje Trg bana Josipa Jelačića i jedna Zagrebačku katedralu. Kut iz kojeg ih promatram nije tipičan ili kao s turističkih razglednica. Vjerojatno na to mislite kad kažete „manje poznati dijelovi grada“. Ima također i više slika s Trešnjevke, kvarta u koji sam odselio iz centra. Nekako to vremenski korespondira odabirom motiva iako nije pravilo. Mene takav prikaz grada niti ne zanima, ni prikaz landmarkera kao identiteta grada. Zato kad slikam glavni zagrebački trg ne slikam bana Jelačića već onu socijalističku zgradu u kombinaciji s historicističkim austrougarskim trgom. Pa nek to i bude kontrast. Prikaz dva vremena, dva nasljeđa. Mogu reći da sam se mnogo više namučio s historicističkim i secesijskim fasadama nego sa staklima nebodera. Tu je i Gredelj Končar tramvaj, koji prikazuje novo vrijeme. Mene zapravo zanimaju ljudi, auti, tramvaji, drveće, oblaci, trag sunca na fasadama, atmosfera. Grad kao živo tkivo.
- Vaš je kolor intenzivan.
– Izbacio sam gotovo sve s palete osim crvene, žute, plave i bijele. Neko vrijeme sam koristio oker i umbru, ali i njih sve manje. Možda je zato i takav kolor. Mislim da je pravi razlog taj što u pripremi pojačam saturaciju. Grad je dosta monoton, siv, okerast, s jednom godišnjom feštom ranog zelenila krošanja po ulicama.
- Zagreb se doima idilično na Vašim slikama. Namjerno?
– Nisam išao za tim da bude idiličan, ali drago mi je što ga takvim vidite u mojim slikama. Iako živimo u vrijeme medijskih manipulacija, senzacionalizma čovjek ponekad zaista požali idilu. Sve više ljudi gasi pametne telefone, TV i odmara mozak. Vrijeme je podložno kritikama sustava i društva, grad koji propada i prije posljednjeg potresa. Cijevi pucaju, otpad se pali, majkama se ukidaju zajamčene plaće. Zašto da se bavimo time, to nas okružuje svakim dnevnikom, radijskim izvještajima, šaputanjima na kavicama. Nek on samo bude idiličan. Smirujuća soba za odmor i regeneraciju. Ipak tu su ljudi s maskama, crvena zastava na HNK čisto radi zabilježbe duha vremena.
- Slikate u tehnici akrila na platnu.
– Ne uvijek. Akril je vrlo praktična tehnika. Nedostatak mu je što kod onih slabije kvalitete dolazi do tamnjenja. Tada dolazi do velikog razočaranja jer nakon sušenja to ne bude slika koja je prvobitno nastala. Zato se moraju nabavljati najskuplji i najkvalitetniji akrili.
- Koristite i specifičnu tehniku s uljno voštanom pastom na platnu.
– Tako je. Ta tehnika je zanimljiva. S jedne strane daje ulju veću pastoznost, dok s druge smanjuje intenzivan sjaj ulja. Drugim riječima ostavlja mat sjaj. Tu je i specifična toplina koju pčelin vosak unosi u boju. Ima i jedna mana koja je možda i prednost. Kako terpentin hlapi iz pčelinjeg voska integriranog u boju tako se boja počinje brže sušiti. To ostavlja otvoreno vrijeme za slikanje od četiri do pet sati. Nakon toga slikati postaje sve teže. Zato je potrebno slikati brzo. Nema prostora za puno odmora, slika se više intuitivno, u dahu. Slika se u maniri alla prima. Nekad napravim i podslik pa onda završni sloj.
- Tu je i ulje na fasadnoj žbuci na platnu.
– Riječ je zapravo o istoj uljeno-voštanoj tehnici na žbuci koja je nanijeta na platno. Tu žbuku koristim kako bih dočarao strukturu asfalta. Žbuka je vrlo žilava i trajna te se špahtle moraju odmah nakon korištenja očistiti jer kasnije bude vrlo teško. Davno prije sam naslikao veliku sliku na prethodno izrađenom reljefu od papiermâchéa. Na njoj sam koristio razne materijale. Nadam se da ću i tu sliku izložiti negdje jednom jer njen transport iziskuje veću logističku podršku. Također mi je želja koristiti ostale materijale na svojim slikama u duhu asamblaža.
- Slikate na velikim formatima, 150 x 100 cm, 120 x 90 cm, 120 x 100 cm…
– Ne bih to nazvao velikim već većim formatima. Velikim formatima više smatram one koji su se nekad koristili za neka reprezentativna djela, mitološke prizore, prizori bitaka poput one Panorame Racławicke u Wrocławu koju sam vidio dok sam bio na studentskoj razmjeni u Poljskoj. Realistična cirkularna slika bitke slikana uljem na platnu visoka 15 metara i duga 114 metara. Danas su veći formati dosta u trendu među suvremenim slikarima. Pitanje je uvijek tehničke prirode – gdje će ta slika završiti? Postoji problem skladištenja takvih formata. Formati koje ja koristim su još uvijek praktični jer mogu stati u prosječni auto prilikom transporta. Veći formati mi također odgovaraju jer tehnika i način na koji kojom radim iziskuje veći format.
- Kada ćemo vidjeti na izložbi ove slike?
– Izložba ovih slika je planirana negdje u mjesecu studenom ili u veljači iduće godine u galeriji Zvonimir u ulici Antuna Bauera.
– Što je još novo u atelijeru?
-Kopiram jednu sliku od nizozemskog starog majstora Johannesa Vermeera.
- Planovi…?
– Planiram za iduće radove otići na periferiju ili na selo slikati.
