Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Izlaz je u bosansko-hercegovačkoj uniji triju nacionalnih republika

Laže k’o Turčin!

 

Budući da su se dinastija Izetbegovići, otac Alija i sin Bakir, pokazali i potvrdili suvremenim aristokratima u beha zajednici, pa i po onoj turskoj sjaši Kurta da uzjaši Murta, te iznad svega i veleizdajnicima i lažovima, u bosanskohercegovačkom zbirnom entitetu svaki dijalog na putu traženja, stoljećima nenađenog rješenja odvezivanja političkog i nacionalnog, kulturnog i vjerskog beha čvora, osuđen je na propast. Ništa ama baš ništa se niti je moglo, niti može, a niti će moći dogovoriti sa tim inovativnim lažovima, koji se i ne znaju niti sramiti, niti zacrveniti od tolikih laži kojima su se razmetali i razmeću, obmanjujući sve svoje sugovornike i praveći ih ne samo politički naivnim, nego i ludima.

Gotovo da nema niti jednog Alijinog, ali ni njegova sina Bakira, zabilježenog dogovora kojeg nisu porekli i slagali sve ono što su dogovorili i potpisali. Njihova laž postala je prepoznatljiva u svijetu, i malo je ili gotovo i nema svjetskih političara koji su im vjerovali i koji im vjeruju. I ne čudi stoga što u takvom dijaloškom ozračju, koje očeva muslimanska a zatim i sinova bošnjačka strana više od tri desetljeća muti i prlja lažima kakve su bile samo u turskom vremenu danka u krvi, i kada su kršćani malim lažima spašavali vlastite živote i živote svojih obitelji, beha zajednica propada, i što je demokratski i civilizirani svijet zapadne demokracije i kulture zaobilazi, kao korona virusom zaraženog bolesnika.

A od Bosne i Hercegovine aristokrati Izetbegović su lažima napravili najvećeg i najopasnijeg bolesnika zaraženog virusom laži, ubojitiji i razorniji od svakog korona virusa. U fratarskoj Bosni i Hercegovini, kraljevini kraljice Katarine, narod je sve do turske krvave okupacije, živio po onoj uzrečici, “čovjek se veže za riječ, a govedo za rogove”.

I kao što je dolaskom Osmanlija, gotovo, nestalo kršćana, nasilnom islamizacijom, nestalo je također gotovo i kršćanstva, i Katarinine kraljevine, tako je njihovom okupacijom i likvidiranjem europejstva i europskih vrijednosti prisilno nestalo i te stare poučne uzrečice kao vodilje života porobljenog katoličkog puka.

Zavladala je turska laž, i porobljeni kršćani su međusobno govorili za lažove koji su se širili kao gljive poslije kiše, “laže k’o Turčin”. Oni koji su prisilno prešli na islam, a oni su velika većina, kao i oni što prihvatiše islam da bi mogli preživjeti pod turskim dankom u krvi, služili su se, i služe i danas lažima kakve Europljani nisu vidjeli u svojoj povijesti.

Bakir kao i njegov otac Alija gotovo se ponosi tom sramotom, i sve je više javno priznaje kao način komuniciranja sa sugovornicima u traženju nekog beha rješenja. A budući da se lažima ne može naći rješenje ni za daleko manje probleme, i da laž samo još više zapetljava takve čvorove, onda je jasno da Bakir svojim lažima i ne pokušava riješiti beha problema nego ga još više zamršuje i steže. I tako desetljeća iz laži u laž, a zemlja sve više tone i propada.  Zasigurno da se Izetbegovići ne bi tako nekažnjeno, i ponosno služili lažima da ih u tome nije podržavala i dalje ne podržava interesna skupina Svjetske zajednice, i njihovi lažovi Ashdown, Petritsch, Schwart-Schilling i silna ta skupina istrošenih i u vlastitim zemljama odbačenih političara. Uz njihov blagoslov inovativnost laži koje su izlazile i izlaze iz Izetbegovićevih centara financijske moći, laž je ugrađena u temelje zbirnog beha entiteta, ona je oružje u bošnjačkim, u zločinima nad Hrvatima, okrvavljenim rukama kojom nastoje izgraditi čisti muslimanski entitet na većem dijelu podijeljene beha zajednice.

Zbog toga Bakir čak sa ponosom, ono čega se pošten čovjek srami lažov se ponosi, priznaje laž kojom se služio i sa kojom je uspio obmanuti i hrvatske pregovarače i svjetsku zajednicu. Naime Izetbegović II. pojašnjava na muslimansko-bošnjački način termin legitimnog predstavljanja i kaže da je to potpisao u Mostarskom sporazumu samo da bi došlo do tog sporazuma, i priznaje da je to “pomalo dvosmisleno”.

Odmah po potpisivanju onako kako ga je otac učio i naučio, sve poriče i ništa ne priznaje. Opet ona narodna u Bosni “laže k’o Turčin”.

Nije više laž Izetbegovića, Alijina i Bakirova, glavna kočnica u beha pregovorima o europskoj i demokratskoj budućnosti BiH, nego i šutnja, a svaka šutnja je znak odobravanja, Međunarodne zajednice u osobama Visokih predstavnika na ta obmanjivanja i sve veće zaoštravanje do žilet žice zaoštrene političke i sigurnosne situacije u zbirnom beha entitetu. Laž kojom se služi prvi čovjek u Bošnjaka nije samo DNK Izetbegovića, već je u nekim nametnutim dimenzijama dio mentalnog sklopa i bošnjačkih birača koji tu dinastiju bira gotovo tri desetljeća kao svoje vođe, a dijelom postaje i vodilja visoki predstavnika u protektiranju tim ispucanim i raskomadanim, ni u čemu funkcionalnim entitetom.

Laž je Bakiru i argument da kaže kako je za njega Željko Komšić legitimni predstavnik, jer time potvrđuje, sad je sve jasnije da je Komšić kreator svih negativnosti, nazadovanja, i svih kriza u postdaytonskoj BiH, da su tog zlatnim ljiljanom okićenog ratnika muslimanske armije, birali gotovo sto posto Bošnjaci. I na temelju te istine  Bakir je u pravu, jer Komšić je zaista legitimni predstavnik Bošnjaka. To Bakirovo priznanje je jedina istina koju je izrekao tijekom cijelog svog političkog liderstva u Bošnjaka. Uz to što Bakiru vjeruje njegov narod u laž kojom se služi, njemu vjeruje i dio Svjetske zajednice, i stoga s ponosom i dalje priznaje da laže, potvrđujući to riječima “Znam što sam potpisao.(misli na dogovore i obećanja u Mostaru) Naravno da je to pomalo dvosmisleno. Uradio sam to da bi dobili Mostarski sporazum jer ga bez toga ne bi dobili”.

I na ovu laž koju priznaje Visoki predstavnici su šutjeli i šute i danas, što je nepobitan dokaz njihove pristranosti na bošnjačkoj strani i gradnje beha entiteta na laži na kakvoj ni jedna zemlja svijeta izgrađena. A niti može biti izgrađena. I stoga je daytonska BiH nefunkcionalna, krizna i neodrživa. Vrijeme je da to priznaju svi kreatori te lažne građevine, koju i najmanji povjetarci lome, tresu i otkidaju joj svaki listić državnosti. Budući da je beha zajednica bez i jednog znaka državne uređenosti, i da se gradi na lažima i nepravdama, i da na takvim temeljima ne može stajati ni opstajati, jedino što je može spasiti od trajnog nestanka je Bosansko hercegovačka unija triju nacionalnih republika. Prije negoli postane bivša građevina bošnjačkih kreatora laži.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Evo ti 100 maraka za šest glasova!

HF

Stota obljetnica Franjevačke klasične gimnazije

HF

Marijana Petir u zaštiti hercegbosanskih Hrvata

HF

Napad je najbolja obrana

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više