Nalazimo se u svijetu koji je bolestan, države se međusobno razlikuju samo po stadiju patogeneze
Geert L. Mak (1946.) je liberal u pozitivnom smislu te riječi, tj. slobodouman, temeljit u propitkivanjima i istraživanjima i otvoren prema svijetu. Upravo je to suprotnost današnjoj “liberalnoj” Americi i današnjoj vladajućoj liberalnoj dogmi u zapadnim društvima.
Nizozemac Mak pisao je “U Europi” o europskim ratištima, stratištima i dubiozama , u djelu “Most” opisuje Istanbul kao mjesto susreta Istoka i Zapada, te život prijestolničke “raje” dok je “Putovanje bez Johna” iz 2010. godine ponavljanje puta kojim je svojim kamionetom zvanim “Rocinante” nobelovac John Steinbeck obišao SAD 1960. godine sa svojim psom Charlijem.
Steinbeck je imao jak socijalni osjećaj, te njegova zapažanja uspoređuje Geert Mak sa sadašnjom stvarnošću upuštajući se povremene u eseje o povijesti, komparativne analize i studiju Steinbeckova života i djela. Mene će zanimati neke stvari napisane “između redaka” o SAD-u. Davno prije nego je Trumpu ukradena pobjeda (slično je pobijedio H. Bush A. Gorea), “kada se odlučivalo tko će pobijediti, Kennedy ili Nixon, Richard Daley, legendarni gradonačelnik Chicaga je nazvao Kennedyja i mirno mu rekao: “S malo sreće i uz pomoć nekih dobrih prijatelja Illinois će biti u našim rukama.”… Kasnijim istraživanjem je pokazano da je 10 % biračkih listića sadržavalo nepravilnosti. Birači su stanovali na praznim gradilištima, drugi su već godinama bili preselili, jedan dio je umro.”
Robert Blakey, specijalni istraživač Kongresa za organizirani kriminal poslije će izjaviti da je… u Chicagu ukradeno dovoljno glasova da Kennedy pobijedi u Illinoisu i time tijesno dobije izbore.
“Bivši guverner Ilinoisa republikanac George Ryan je 2006. osuđen zbog korupcije i ucjenjivanja. Demokratski guverner Rod(oljub?) Blagojević je 2008. smijenjen jer je manje – više dao na prodaju (ispražnjeno) senatorsko mjesto Baracka Obame…
U Illinoisu je u Springfieldu jedan ministar pronađen mrtav u hotelskoj sobi, a kraj njega 900.000 dolara… u kutiji za cipele. U zadnjim desetljećima XX. stoljeća 27 aktivnih ili bivših vijećnika Chicaga optuženo je zbog korupcije.” Priča koju pravnik Geert Mak iznosi o korupciji, manipulaciji i hipokriziji kod pucanja brana u New Orleansu i uraganu Katrina još je dojmljivija, ali je preskačem.
Opet o Chicagu. Nakon svih skandala oko korupcije i istraga FBI-ja, polako postaje normalno da se politička podrška kupuje radnim mjestima pri vladi i napredovanjima u poslu. Geoffrey kaže: “U ovom gradu od pamtivijeka vlada Combine, složeni savez demokrata, republikanaca, poslovnog svijeta i mafije. Moć mafije je značajno smanjena, ali zatvoren sustav dogovaranja i kompromisa je još uvijek netaknut.”
“Kako onda stoje stvari sa Obamom…, zar se on ovdje kao pametni sugrađanin nije uspio popeti na društvenoj ljestvici?”
“Oprostite…, prije će biti obrnuto; Obamu je stranački aparat izabrao kao svog čovjeka za budućnost i u to uložio svu svoju energiju.” “Change (promjena), ruga se on… kao što je Bush bio proizvod teksaškoga Combinea, a Reagan kalifornijskoga Combinea, tako je Obama vrhunski proizvod čikaškoga.” Obamu uspoređuju sa Kennedyjem i priznaju da je odličan govornik, ali smatraju da je kao osoba umjetna konstrukcija i kompromiser.
Američka demokracija ima svojih zanimljivosti, pa i iščašenosti.
Wyoming sa pola milijuna stanovnika ima jednaku težinu u Senatu kao Kalifornija sa 37 milijuna. (tada, 2010.)
Od stotinu senatora dovoljno je imati 41 da se beskrajnim odugovlačenjem uspori ili blokira novi zakon.(tzv. filibuster sistem) Registriranih lobista je u Washingtonu 15.000, ukupno se potroši na lobiranja više od 9 milijardi dolara godišnje. Najbogatije predgrađe u SAD-u je sijelo lobista pokraj Washingtona, Loudon County. Po Maku dva su činitelja presudna u procesu političkoga odlučivanja u SAD-u; novac i stanje u državi. Kako se zastupnici biraju na samo dvije godine oni najveći dio mandata potroše na pripremu ponovnog izbora i na lobiranje za svoj zavičaj, koja su često apsurdna. Tako je za mjestašce od svega 50 stanovnika Gravina Island Bridge izdvojeno 233 milijuna dolara. Tako se lobira za zračne luke, ceste, mostove, laboratorije FBI-a i dr.
Značajan je fenomen “gerrymanderinga”, namjernoga i sustavnoga krojenja izbornih jedinica po mjeri vladajućih. Iz toga slijedi da se u 400 od 435 izbornih jedinica unaprijed zna hoće li pobijediti demokrati ili republikanci. Cijena američke demokracije je znatno porasla. Kenendyjeva kampanija1960. koštala je 24,2 milijuna dolara, što je vrijednost u 2010. godini 76 milijuna. Istodobno danas troškovi predsjedničke kampaniej i demokrata i republikanaca iznose nekoliko milijardi dolara.
Zastupnici se otuđuju od stvarnosti, gledaju kratkoročne interese, ali i jaz između republikanaca i demokrata raste, kao da se radi o dvije države! Mnogi republikanci smatraju da je kulturna revolucija šezdesetih (istodobno i u SAD -u i u Kini) prouzročila nevolje, drogu, razbijanje obitelji, pornografiju, urušavanje građanske kulture. Forum za legalizaciju potkupljivanja, tako je kolumnist Thomas Friedman nazvao sadašnji kongres. Godine 1974. samo je 3 % onih koji su se prestali baviti politikom otišlo u lobiste. Danas lobistima postaje nakon službe (a valjda i za vrijeme službe, op., T.T. 50 % senatora i 42 % članova Zastupničkog doma.
Daleko najmoćniji lobi u Capitol Hillu je Wall Streetov, koji je poslije Silicon Valleyja (središte informatike) i Hollywooda godinama najvažniji financijer demokrata. Kod Obamine kampanje to je iznosilo 89 milijuna dolara, što donekle objašnjava Obamino kolebanje da se strože pozabavi bankarskim sektorom. Naročito je upadljiva povezanost tvrtke Goldman Sachs sa ministarstvom financija. Ne će biti ne reforme američkoga zdravstva gdje djeluje legalno 3.300 lobista, šest na svakoga člana Kongresa.
Lobi farmaceutske industrije (PHRMA) ima 48 tvrtki za lobiranje. Oni su sklopili dogovor s Bijelom kućom po kojem će donirati nekoliko stotina milijuna dolara za zdravstvenu reformu u zamjenu za niz povlastica; npr. da o cijenama nekih lijekova nema pregovaranja!
Duhanski lobi, lobi trgovaca oružjem, lobisindikata javnih službenika blokiraju niz rasprava, istraživanja i reformi.
Geert Mak putem zaključuje da je nestalo malih farmera koji su tvorili simpatične, solidarne i zavičajno konzervativne zajednice zdravih ljudi – nastupaju veliki proizvođači GMO monokultura, koje se na (ne)sreću ne koriste za ljudsku prehranu. Kukuruz i soja se koriste za biogorivo (etanol) koji iako zadovoljava samo 8 % američke potrebe za energijom troši 40 % kukuruza, a nije ni jeftin ni ekonomičan.
Izumro je gotovo i mali provincijski grad, kao i srednja klasa. (sve je ovo kod nas i u Europi slično, isti je to proces op., T.T.)
Richard Nixon ukida vojni rok (manje je ogorčenje naroda kada u Vijetnamu ginu profesionalci), ukida zlatni standard (dotad novac ima podlogu u zlatu), otvara Kinu Zapadu i time stvara pobjedu SAD-a u “Hladnom ratu”, ali i uništava temelje te države. Nixon zapravo nije shvatio što se događa, bio je žrtva okolnosti i okolnika kao i Lyndon Johnson koji je htio veliku socijalnu reformu a zapeo u Vijetnamu.
D. Eisenhower u oproštajnom govoru (1961.) je istakao da bi vojne snage trebale rasti i smanjivati prema potrebama. Zabrinuto je general upozorio na vezu između velike industrije oružja i ogromne vojske, što može biti katastrofalno po ekonomiju i po državnu vlast.
Ukupno se tako po Geertu Maku (2010.) pola američkih poreznih prihoda izdvaja za vojno industrijski kompleks – što je 2.000 dolara po američkom građaninu. Za godišnje troškove jednog američkog vojnika u Afganistanu može se podići 20 škola. Samo intervencija u Iraku je koštala 12,5 milijardi dolara mjesečno. Godine 1966. je je 55 % Amerikanaca imalo povjerenja u menadžere, 2010. samo 15 %, liječnici su pali od 73 % na 34 %, sveučilišni profesori sa 61 % na 35 %, političari sa 42 % na 8 %. Doduše sve je to rugala se tava loncu, ili gavran vrani. Nalazimo se u svijetu koji je bolestan, države se međusobno razlikuju samo po stadiju patogeneze. Najmanje mi u EU-u imamo pravo rugati se birokratiziranosti, otuđenim elitama, lobistima i nedostatku vizije i karaktera.
