Plenković laže kada kaže da na koji način ne utječe na istražno-pravosudne procese
J’accuse (Optužujem!) sve lažljive političare po svijetu i u nas, i njihove obmane i laži, rade toga što su uzroci gotovo svih gospodarskih i socialmih problema, pogotovu u pogledu društvenog raslojavanja na one koji imaju, i na one koji nemaju dovoljno, kao i nesporazuma, sukoba, rata i nevolja koje trpe narodi radi njihove lažljivosti u medijima i u javnosti, šireći lažne vijesti, lažna obećanja i namjernog unosa razdora između pripadnika istog naroda, pripadnika iste države i između samih država, a toga je bilo od davnih vremena, a ima i danas. Razlika je samo u tome što su se nekada takvi lažljivci i smutljivci nazivali „vođama“, a danas nazivaju političarima, te da su takvi lažljivci nekada jednostavno, pa i nasilno, uklanjani, a danas oni ‘vladaju’, po njima legalno jer je to „srž demokratskih društava“.
Konstatirajmo za početak da danas nigdje u svijetu ne postoji država čiji bi se politički poredak odnosno organizacija društva moglo nazivati demokracijom (sudjelovanje kvalificirane većine građana u političkom odlučivanju). Prema tomu svakako je primordijalna obmana i laž vladajućih političara i politika, da igdje imamo demokratska društva kao oblik uređenja društava i donošenje odluka u društvu. Referendumi bi bili istinski način demokratsko donošenih odluka, no u svim državama se pomoću „legalno“ donošenih nelegitimnih zakona i propisa, sprečavaju referendumi. U Hrvatskoj se na primjer, referendumi na takve načine onemogućavaju ili sprečavaju, kao što je potreba previsoko postavljenog postotka (10 %) od ukupnog broja građana da bi prikupljanje potpisa bilo dovoljno za raspisivanje referenduma, potreba da od vladajuće politike ovisno tijelo provjeri broj prikupljenih potpisa, potreba da Ustavni sud potvrdi legitimnist refrendumskih zahtijeva, te potreba da Sabor prihvati ili odbije raspisivanje referenduma. To praktično onemogućava realizaciju referendumskih zahtijeva koje građani nezadovoljni situacijom u društvu, postavljaju vladajućoj „eliti“.
Politička je obmana i laž da takozvana „predstavnička“ demokracija u sustavu „višestranačke demokracije“ izražava volju i želju većine građana za donošenje određenih odluka. Budući da se u takvoj „demokraciji“ glasuje uglavnom za stranke, a ne za osobe, političkom prevarom da nije važan postotak birača koji izlaze na izbore, omogućava se da na primjer uz 16,5 % glasova birača koji imaju pravo glasanja, može biti na vlasti, kao na primjer HDZ danas, pri čemu evidentno 73,5 % građana sa pravom glasa ne podržava HDZ!
Politička je obmana i laž da je višestranačje demokratičnije od jednostranačja, budući da na primjer u Hrvatskojh 80 % vremena od stvaranja „neovisne“ Hrvatske, vlada HDZ, što je praktično jednostranačje, a nikako demokracija.
Politička je obmana i laž da su jedino društva u kojima vlada takozvana liberalna slobodnotržišna ekonomija sposobna za gospodarski razvoj i za povećavanje socionalnog položaja i životnog standarda svojih građana. Od ukupno 184 zemalja svijeta , za koje se za sada vodi statistika, danas su još samo manje od 10 zemalja sa društvenim uređenjem, koje „demokratski“ zapad naziva komunističkim ili socijalističkim (Kina, Sj. Koreja, Kuba…), a sve ostale imaju „demokratsko“ društveno uređenje kakvo „demokratski“ zapad nameće zemljama svijeta, pa je među njima ipak samo veoma mali broj zemalja koji se mogu pohvaliti da žive životom koji Zapad preporučuje kao ostvarenje sna o dobrom životu. Rusija i Kina su upravo zato ‘trn’ u oku zapadu odnosno točnije SAD-u, jer ne žele prihvatiti konzumerističko-profitersku filozofiju, i odustajanje od društva koje brani duhovnost, tradicionalnost i obitelj, i transformirati se u društva koja odbacuju duhovnost u smislu odustajanja od religijskih uvjerenja, od svojih tradicionalnih uvjerenja, i od uvjerenja da je obitelj osnovni činbenik u funkcioniranju društva, a sve to zamijenjuju konzumerizmom, globalizmom i LBGT zajednicama.
Ovo je samo nekoliko obmana i laži koje ‘kruže’ svijetom kao poželjan model uređenja društva, pa tako i u nas, no u nas ima i nekoliko specifičnih političkih laži, na koje javnost ne obraća pozornost, a koje prihvata kao ‘neminovnost’ koja se ne može mijenjati, pa zato ili odustaje od izlaženja na izbore, ili svoj glas daje onima koji su ga već kontinuirano, kroz dulji period lagali i varali neispunjenim obećanjima.
Politička je obmana i laž da je Hrvatska neovisna i suverena demokratska država, budući se u Hrvatskoj nakon članstva u raznim međunarodnim asocijacijama poput EU-a, NATO-a, i MMF.a Hrvatska više praktično nije suverena i samostalna u donošenju bilo kakvih odluka koje od navedenih institucija ne bi bile odobrene, dok njihove odluke Hrvatska mora obvezatno implementirati u svoj politički, društveni, gospodarski i pravni sustav. Hrvtaski Sabor praktično ne donosi niti jednu odluku za koju nije rečeno da se moraju donijeti radi EU-ovih direktiva.
Politička obmana i laž je vladajuće političke „elite“ da se ona rukovodi domoljubljem i interesima Hrvtaske i njenih građana, budući da se u Hrvatskoj tolerira podizanje spomenika onima koji su se borili protiv Hrvatske (Šoškočanin), a u isto vrijeme se insistira na zabrani pozdrava ZDS i znakovlja HOS-a, i ne čini ništa da se ukloni zabrana komemoracija bleiburškim žrtvama, da se riješi pitanje sudbina nestalih hrvatskih žrtva u domovinskom ratu, te granični sporovi sa susjednim zemljama, a o opstrukciji lustracije i o koaliranje sa protuhrvtaskim elementima, i njihovom financiranju, da i ne govorimo.
Uobičajena i standardna je obmana i laž da izvršna vlast, a pogotovu premijer, ne utiču ni na koji način na istražno-pravosudne procese, poštujući njihovu neovisnost, budući da je jasno da se niti jedna bitnija odluka ne može donijeti, ni o čemu, a da to ne ‘amenuje’ HDZ odnosno njezin čelnik.
Standardna je obmana i laž hrvatskih političkih „elita“ da je za sve negativnosti kriva garnitura koja je vladala prije njih, i da je trenutačna vlast učinila više od svih dotadašnjih vlasti, pri čemu se ne priznaje da je kriva za enormni porast korupcije, i to naročito u samom vrhu vlasti(Vladi), ministarstvima i srednjim i nižim razinama vlasti.
Neobično je stupidna obmana javnosti (pogotovu Plenkovića), da je dokaz „odlučnosti“ u borbi protiv korupcije i nezakonitosti to što je u mandatu Vlade iz nje radi nečasnih radnji uklonjeno više od polovice ministara. Pa tko je te korupciji sklone osobe postavio n ate funkcije? Sabor na inzistiranje Plenkovića! Pri čemu se on osobno često služi frazom da „nije znao“ kakvi su mu suradnici koje je sam izabrao i za njih u Saboru jamčio da su to najbolji izbori.
