Jugokomunističke laži u knjizi Rudolfa Frančule
Nemam ništa protiv da svatko komemorira po svom izboru, ali imam protiv kada se veliča jedan pjevač čiji opus odražava sve ono protiv čega smo se borili i izborili u Domovinskom ratu. Zaboravljaju da je 8. listopada Dan neovisnosti, koji je proglašen državnim blagdanom u znak sjećanja na dan kad je Hrvatski sabor 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. (N.N., 53/1991.)
„U razdoblju nametnutoga centralističkoga i totalitarnoga sustava SFRJ, Republika Hrvatska nije mogla promicati i štititi svoje političke, gospodarske, kulturne i ine interese pa je stoga neprestano jačala težnja za razdruživanjem iz jugoslavenske državne zajednice.“ (NN 31/1991. Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, Na snazi: od 25. 6. 1991.)
ODLUKU
- Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
- Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
- Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
- Republika Hrvatska priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ, na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i druge odnose,
- Republika Hrvatska kao suverena i samostalna država, jamčeći i osiguravajući temeljna prava čovjeka i nacionalnih manjina, zajamčenih izričito Općom deklaracijom Ujedinjenih naroda, Završnim aktom Helsinške konferencije, dokumentima KESS-a i Pariškom poveljom u sklopu europskih integracijskih tijekova, pripravna je ulaziti u međudržavne i međuregionalne asocijacije s drugim demokratskim državama.
Usporedba Thompsona i Balaševića. Thompson po svemu iznad Balaševića
U tek tiskanoj knjizi puljskog odvjetnika mr. sc. Rudolfa Frančule, dipl. iur. (moram navesti sve titule da se šjor Frančula ne uvrijedi) „Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike“ pjevač M. P. Thompson opisan je kao osoba koja širi ksenofobiju, mržnju na temelju rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti te posebno širenje ustaštva i ustaške ideologije.
Tako piše pravnik, sudac koji je cijelu knjigu napisao kao panegirik jugokomunističkoj ideologiji, Jugoslaviji i veličanju Titovog lika i djela, a žestoko se i sa očitom netrpeljivošću i mržnjom obrušio na dr. Franju Tuđmana i sve Hrvate koji ne misle kao on. Pa čak i na glavnog urednika Glasa Istre, koji bi valjda Frančulu trebao pitati što smije objaviti, a što ne, jer je po Frančuli Glas Istre, „antifašističko glasilo naroda Istre“.
Mr. sc. dipl. pravnik Rudolf Frančula očito se ne može pomiriti sa demokratskim principima funkcioniranja države i društva, jer me njegovo razmišljanje podsjeća na 50. i 60. godine prošlog stoljeća, čisto komunističko jednoumlje!
I ne samo što se u knjizi obrušio na Thompsona, nego je Rudolf Frančula sudjelovao dragovoljno bez naknade kao odvjetnik grada Pule u njegovu progonu i diskreditaciji u Hrvatskoj i Europi. Zamislite tu količinu mržnje kada se bez naknade svojski potrudio da spriječi Thompsonov nastup u Areni. Citiram, stranica 348 knjige: „Nakon što je gradonačelniku Pule Borisu Miletiću uručena tužba, nazvao me, upoznao sa sadržajem tužbe i pitao da li bih prihvatio zastupanje Grada Pule. Odgovorio sam da ću sa zadovoljstvom prihvatiti zastupanje i to „pro bono“ – besplatno, što znači kako neću račun za zastupanje podnijeti Gradu Puli već ću, ukoliko uspijem u sporu troškove naplatiti od Thompsona“.
Nevjerojatna mržnja, tipično rigidno komunistička prema jednom pjevaču, po kojem su digli tipično komunističku hajku u Hrvatskoj i EU-u. A ja bih demokratski rekla, neka pjeva, pa tko voli, neka izvoli. Nastupali su u Areni mnogi pjevači, a među njima Balašević sa pozicija jugoslavenstva, kao i Bajaga iz Srbije, i njegov sastav na koje koncerte nisam išla, i ne bi mi palo napamet tražiti njihovu zabranu.
Knjiga napisana sa pozicija njihova famoznog antifašizma u koji su se presvukli rigidni komunisti, da bi izbjegli povijesnu osudu za zločinački komunizam.
Je li antifašizam zaklati svećenika? (bl. Miroslav Bulešić)
Je li antifašizam ubiti svećenika i baciti ga u jamu? (bl. Francesco Bonifacio i još 6 svećenika, samo u Istri).
Je li antifašizam pobiti istarske narodnjake i intelektualce?
Narodnjaci su bili čuvari nacionalne svijesti kod Istarskih Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća i najsnažnija oporbena snaga fašizmu i sustavnoj talijanizaciji. Uživali su veliki ugled među istarskim Hrvatima, a potporu su imali u istarskom narodnom svećenstvu. Narodnjaci su se ideološki razlikovali od NOP-a te nisu prihvaćali NPO-ovske ideje, napose kad je u pitanju represivni dio prema ne hrvatskom stanovništvu i svećenstvu. „Ortodoksni odnosno tvrdi komunisti, narodnjake su smatrali klasno stranim elementom i stoga oportunistima.“ Komunisti su brzo obračunali s najvećim dijelom istarskih narodnjaka u vremenu od 1944. do 1945. godine.
Komunističke i udbaške zločine negira i kaže da za njih nije ni čuo, vjerojatno niti da je na vratima župnog stana 24.kolovoza 1947. godine u Lanišću, zaklan mladi svećenik Miroslav Bulešić!? On o tomu nema saznanja. Blaženo neznanje!
On dalje piše da je Tito činio greške, ali da nije odgovoran za masovne likvidacije na Bleiburgu i Križnom putu, opravdava ih „kontekstom odnosno pozadinom“. Istarske fojbe negira, ubojstva svećenika i napade na Katoličku Crkvu ni ne spominje, a još je zanimljivije da uopće ne spominje brojne EU Rezolucije o osudi komunističkih zločina. Pogotovo ne Rezoluciju EU Parlamenta od 19. rujna 2019. godine kojom se komunizam svrstava pod totalitarne režime zajedno sa fašizmom i nacizmom.
Smiješno mi je to što stalno za sve citira Hrvatsku enciklopediju, jer u njoj ne piše da je Tito zločinac, ne piše da su u Jugoslaviji počinjeni masovni zločini, a po do sada dostupnim partizanskim dokumentima 536.833 ljudi su žrtve komunističke odmazde, većinom Hrvata.
Međutim dokaze i osobe uzima selektivno, manipulirajući samo sa onima koji potvrđuju njegove teze, koje sam u više stotina tekstova argumentirano pobila. Nije uzeo kao dokaz Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, koju je izglasao HRVATSKI SABOR (NN 76/2006) na osnovu Rezolucije Vijeće EU 1481/2006., po Crnoj knjizi komunizma, po kojoj su komunistički zločini najbrojniji od svih totalitarnih režima, fašizma i nacizma. E to mu se nikako ne uklapa u njegovu idiličnu sliku Jugoslavije. I SRH.
Za raspad Jugoslaviji okrivio je rastući nacionalizam dr. Tuđmana, Miloševića i Izetbegovića. Nevjerojatno diletantski za čovjeka intelektualca, k tome i pravnika, kojemu ideologija sužava mogućnost sagledavanje istine. A istina je da je za raspad Jugoslavije i ratnu agresiju na Hrvatsku i BiH kriva velikosrpska ideologija. Ta ideologija koja je dokazana nizom od Načertanija iz 1844. godine, ubojstvom hrvatskih zastupnika u Beogradskoj skupštini, Valerijanovim memorandumom, Homogenom Srbijom Stevana Moljevića do Memoranduma SANU 1, 2 i 3 i Srpskog sveta.
Četnike nigdje ne spominje, već su mu na meti samo ustaše, a ne može pojmiti povijesnu činjenicu da su ustaše odgovor na četničke zločine prema Hrvatima još od Odese 1916.godine i prve Jugoslavije od 1918 do 1941. godine.
Ustvari cijela knjiga prožeta je mržnjom prema Hrvatskoj državotvornosti, prema Hrvatima koji nisu njegova komunističkog i titoističkog svjetonazora, prema HDZ-u kao stranci i prema dr. Tuđmanu, jer iako se deklarira kao Hrvat, on priznaje samo Socijalističku Republiku Hrvatsku, a citirajući Ustav RH citira samo ono što se uklapa u njegovo koliko toliko prihvaćanje Hrvatske.
Zato mu ja citiram dio koji je on namjerno zaobišao: „na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države“.
Odbacivanja komunističkog sustava i raskidom svih državnopravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. I kao što piše u Ustavu Republika Hrvatska nastala je u Domovinskom ratu. Nije slijednica ni NDH, ni SRH, nego je samostalna, neovisna i demokratska zemlja, kojoj demokraciju potkopavaju upravo jugo-titoisti, kao Frančula i njegovi prijatelji, Nobilo, Goldstein, Pupovac i njihovi sluganski mediji Indeks, SNV, Novosti, Novi list…
Povijest su revidirali i falsificirali upravo jugokomunisti, sakrivajući masovne zločine, od Bleiburga, Križnog puta do fojbi u Istri, progonom i ubijanjem svećenika, neistomišljenika i svakoga koji je čak ispričao vic o njegovu visočanstvu drugu Titu. Povijest falsificira i manipulira upravo Rudolf Frančula u svojoj knjizi, jer tvrdi da on ne zna za zločine, a ako netko zna neka ih prijavi!? Lukavo! Zar ne bi trebala policija i DORH po službenoj dužnosti kada se pronađu masovne grobnice?
Knjigu je napisao da se i dalje ne bi saznala istina o vladavini Komunističke partije u Jugoslaviji. I još ga iznenađuje veliki postotak mladih koji ne vjeruje komunističkoj ideologiji? Kako će vjerovati kada je iza njene vladavine ostalo dvostruko više žrtava od fašizma i nacizma zajedno?
