Hrvatski Fokus
Religija

Homoseksualizam i Crkva

Iako su homoseksualci naša draga braća, rođaci i prijatelji, ali je neukusno ulaziti s Kinseyevom pseudoznanošću u naše školstvo

 

Govorit ću isključivo o društvu Zapada, jer Crkva se u tome društvu razvila i afirmirala, iako je danas glavnina katolika i kršćana uopće u vaneuropskom prostoru. U Grka je homoseksualizam bio toleriran, osobito njegova najgora vrsta koja se očitovala u pedofiliji prema mladim slugama i štitonošama. Rim je ispočetka bio trijezan i konzervativan poput Sparte, ali rast moći i bogatstva doveo je i do porasta dekadencije, pa tako i homoseksualizma. Neki istaknuti carevi su bili homoseksualci, poput biseksualca Cezara, mudrog i čovječnog Hadrijana, okrutno šaljivog starca generala Galbe i bolesnog i nesretnog perverznjaka Heliogabala (Elagabal) koji je vladao u 3. stoljeću od svoje 14. do 19. godine.

Heliogabal se osobito zalagao za boga Baala kojemu su se prinosile ljudske žrtve: taj bradati  Bog je kasnije sa svojim jarećim ušima i nogama postao kršćanski prikaz vraga. Baal je imao disk na glavi koji prikazuje sunce. Heliogabal mu je podigao hram koji je trebao ujediniti sve religije,a bio je poput svjetionika sa stubištem.

Za Židove homoseksualizam je bio gnusoba i kršćani su tu tradiciju nastavili. Sveti Benedikt koji je pomogao da se europska civilizacija nanovo izgradi nakon pada Rima pod barbare,  svojim razumnim pravilima je nastojao kroz fizički rad, učenje i red u spavaonicama onemogućiti iskrivljene seksualne strasti. Reforme Grgura VII. koje svećenicima zabranjuju ženidbu neki uzimaju kao razlog širenja istospolnih veza; međutim jednake afere imamo i u drugim društvima, da samo spomenem englesko društvo, SAD (Epstein) i najnovije afere u SPC-u.

Viktorijansko društvo imalo je puritansku fasadu, ali slučaj Oscara Wildea je zapravo prouzročen njegovim pokušajem da financijski ucjenjuje izvjesnog lorda ljubavnom aferom. D. H. Lawrence daje dosta iskreno izviješće o tom društvu.

Naravno, britanske serije su se dosta bavile Rimom, pa i papinstvom, ali malo su se očešale o kraljevsku obitelj koja je imala brojne ružne ekscese, čak i u nedavnoj prošlosti. Lord Kitchener koji je masovno silovao engleske dječake, pa i A. C. Clarke i Aliester Crowley su u vrlo nezdravim vodama. Crowley direktno vodi do sotonizma i New agea, kod njega je to bućkuriš sastavljen od magije, alkemije, astrologije, tarota, starog Egipta itd. Njegovo temeljno geslo bilo je “Čini što te volja, i to neka ti bude sav zakon”. Takvi ljudi, ne moram napominjati, stvaraju svojom neozbiljnošću i neodgovornošću tragedije u društvu, a neki su arhitekti kulture smrti.

Pogrješno je Isusa zamišljati kao prezašećereni sirup i tortu od marcipana, polufeminiziranoga Boga koji sve prašta i puno toga dopušta. On sa bičem rastjeruje trgovce iz hrama, i veli “ako tko zavede jednog od ovih malih koji vjeruju, bilo bi mu bolje ako bi mu bio stavljen o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i bio bačen u more. Ako te zavodi tvoja ruka odsjeci je! Bolje je da kao kljast uđeš u život, nego da s dvjema rukama odeš u pakao – u oganj neugasivi.”

Tvrda je Gospodinova riječ. Tu nema relativiziranja tipa sve je dobro, sve je ljudski, sve je dopušteno…

Opraštamo grješnicima, mrzimo grijeh a ne grješnika, ali kada njemački biskupi službeno objavljuju da je homoseksualnost normalna i blagoslovljuju homoseksualne parove, kada naši sudovi davaju djecu istospolnim udomiteljima i kada Crkvu u Americi potresaju strašne homoseksualne(pa i pedofilske) afere čuđenje izaziva obraćanje jednog svećenika koji smatra da su homoseksualci žrtve društva koje ih ne prihvaća, iako se zna da ta populacija jest izrazito nadprosječno zastupljena u visokoj politici, u kinematografiji (Hollywood) i među tzv. elitom općenito, pa tako i u visokim crkvenim strukturama. I Papina “Amoris laetitia” ne govori samo o ‘jezgrenoj obitelji’, inzistirajući da Obitelj mora biti shvaćena kao djelujuća u puno široj mreži odnosa” (paragraf 187., Ljubav je plodonosna). Nisam pravnik da ovo protumačim, ali kao katolik sam se zalagao za ustavnu definiciju obitelji koja je prokreacijska, tj. kao zajednicu muža i žene.

Zašto je “Amoris laetitia” preširoko i nejasno formulirana? 

Je li pitanje homoseksualaca najvažnije danas, kada svijetu prijete razorni ratovi i sukobi (npr. bratoubilački rat semitskih Palestinaca i Izraelaca), kada trpimo ekonomske posljedice koronakrize u kojoj bogati postaju još bogatiji, a mala i srednja poduzeća, pa i male i slabe države propadaju, kada još uvijek ne postoji zaštita ljudi i djece od robovlasničkih nadnica, kada nije riješeno pitanje gladi, kada Zapad tone u moralnu i demografsku katastrofu (što je genijalno opisao homoseksualac znanstvenik Douglas Murray u knjizi “Čudna smrt Zapada”), kada ne dolazi do asimilacije pridošlica u EU-u, kada u međunarodnom pravu počinje važiti pravo jačega kao u doba Hitlera i Džingis kana…

Misli li se Crkva svidjeti masama i  uklopiti u neoliberalizam u kojem je skoro sve dopušteno i New age kulturu koja je Crowleyevim sastavnicama dodala još i budizam, hinduizam, moć pozitivnog mišljenja, Majku Zemlju, ljevičarstvo i slično u stilu Tomislava Tomaševića i Andreja Plenkovića koji bi skupa stavili antifašizam i komunizam (Tita), ljevičarenje i ekonomski liberalizam, komunizam i homoseksualizam, ekologiju i radnička prava. To sve skupa zgledi kao crveno – crni anarhizam. Što se homoseksualizma tiče stvarno bi me veselilo vidjeti neke znanstvene studije koje bi govorile trijezno o gay populaciji, o uzrocima (bili socijalni, genetski, obiteljski), o korelacijama sa AIDS-om i pedofilijom, o korelacijama sa depresijom, pa i samoubojstvom…

Naravno da su homoseksualci naša draga braća, rođaci i prijatelji i da im želimo pomoći. U Hrvatskoj ne znam da su diskriminirani ili da gube posao radi svoga spolnoga odabira koji je uostalom njihova privatna stvar. Uzdizati njihove teškoće na današnjem Zapadu urbi te orbi jest neukusno, a još neukusnije je ulaziti sa Kinseyevom pseudoznanošću koja je začudo gotovo prošla u našem školstvu. (Hvala Judith Reisman što nije!) Neki se otvoreno zalažu za zaređivanje homoseksualaca poput religiologinje Tine Beattie i jezuita Jamesa Martina. Mnoge države smatraju da u nekim službama kao što je vojna služba, svećenstvo, izviđači, vrtići, osnovne škole ne bi trebali raditi ljudi istospolnog usmjerenja. Vjerojatno se boje udruživanja tog lobija, ali i napastovanja maloljetnika i ročnika. Svakako pitanje je vrlo zanimljivo i meni je osobno drago kada ljudi izlaze otvoreno sa svojim stavovima, svakako radije nego da se kamufliraju i stavljaju teze u atraktivne ambalaže.

Teo Trostmann

Povezani članci

Papa Franjo i Pietro Ruffo

hrvatski-fokus

Laži patrijarha Irineja

HF

Obilježavanje 77. obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca

hrvatski-fokus

Projekt “Staza Gospi Sinjskoj”

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...