Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Što je legalno, a što je legitimno?

Plenković je velemajstor laganja

 

U društvenim zbivanjima, a posebno u politici, često se oni koji donose odluke bilo kao institucije, bilo kao pojedinci, pozivaju na to da je sve što rade legalno i „legitimno“, implicirajući da se radi o pojmovima koji imaju isto značenje samo drugi izričaj, zavaravjući građane,javnost a i sami sebe, što nažalost, naročito kod nas u Hrvatskoj prolazi „ispod radra“ nezamijećeno i bez komentara.

Najeklatantniji primjer za takvo, najblaže rečeno nesvjesno ili čak svjesno laganje, je ponašanje političkih stranaka i njenih čelnika, kada obrazlažu da mogu činiti ono što čine. Plenković je u tome „velemajstor“, kada u Saboru na svaku kritiku svojih odnosno HDZ-ovih prijedloga zakona ili propisa, sarkastično i cinično odgovara odnosno tvrdi, da može/mogu raditi što žele jer u Saboru imaju ‘vladajuću’ većinu, koju su legalno stekli na parlamentarnim izborima, i imaju legitimno pravo vladatai kako žele. I upravo radi takvog ponašanja valja objasniti razliku između onoga što je LEGALNO, i onoga što je LEGITIMNO.

Osnovna i najbitnija razlika između poimanja legalnosti i legitimnosti je u porijeklu i mogućnosti mijenja tih pojmova tijekom vremena. Najsažetije definirano legalnost ili legalitet je PRAVNI pojam, a legitimnost je ETIČKO/MORALNI pojam. Pa je prema tome legalno je sve što se ne kosi sa pozitivnim pravnim odnosno zakonskim normama, a legitimno je sve što je pošteno u ovisnosti od moralnih vrijednosti društva.

Prema tome jasno je kolika je ogromna razlika između značenja ta dva pojma. Zakoni i propisi se u nekom društvu mogu stvarati, donositi, mijenjati, modificirati i čak ukidati ovisno od vladajuće ideologije i prevladavajuće povijesne-socio-kulturne situacije, pa se mogu lako i često mijenjati. No sa legitimnoću je druga situacija, jer se ona oslanja na tradiciju i obično duboko ukorijenjen etičko/moralne vrijednosti nekoga društva, koje je teško promjeniti. Najbolji primjer za to su oni etičko/moralni principi koje karakteriziraju pripadnike pojedinih vjerskih zajednica.

Nažalost očito živimo usavijetu i u dobu, kada se pozivajući se na legalitet, pokušava svim sredstvima oduzeti legitimitetu ono što je njegova osnovna značajka, a to je moralno i pošteno postupanje u društvima, pri čemu se frazom o „demokratski uređenim“ društvima prikrivaju sve nelegitimnosti tvrdnjom da su legalne. A zapravo se radi o civilizacijskom sukobu između promicatelja konzumerističko profiterskog društva i obrane društva u kojoj prevladavaju duhovnost, tradicija i obitelj. Ishod tog sukoba je zasad neizvjestan, ali nadajmo se da konzumerističko profiterstvo koje vodi u sveopći kaos i propast solidarnosti i socionalne osjetljivosti u društvu, neeć definitivno pobijediti, jer bi to bila civilizacijska katastrofa.

Konstatirajmo na kraju da postoje najmanje tri osnova radi kojih tvrditi da su legalitet i legitimitet pogrješni, a to su:

– Deset Božjih zapovjedi

 Američka deklaracija o nezavisnosti

– Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a

i na osnovi kojih postoje određena legitimna ljudska prava koja su iznad prava koja se zasnivaju na takozvanoj legalnosti, te je činjenica da niti jedan zakon ili propis koji donosi bilo koja vlast ili od nje ovlaštena institucija ne može biti valjano ako je time povrijedila bilo koje legitimno ljudsko pravo definiran u navedena tri dokumenta. Prema tome može se desiti da je neki zakon ili propis legalan, ali u isto vrijeme i nelegitiman, da je legalan i legitiman, te da je nelegalan a time i nelegitiman. Valja konstatirati da je prema tim temeljnim kanonima ljudskih prava legitimno je pravo naroda zahtijevati promjenu ili smjenu vlasti koja nelegitimno ili nelegalno vlada, a u krajnjem slučaju da je i nasilno ukloni!

Budući da se u današnjem svijetu stalno barata sa pojmom ‘demokracija’, koja zapravo prema definiciji A. Lincolna da je to vkadavina naroda, od naroda i za narod, danas u strogom smislu te riječi nigdje u svijetu ne postoji, valja svako društvo i svaku vlast procjenjivati po tome da li se vlada legitimno ili ne!

Jer ako se ne bi po tome ocjenjivalo, već samo po legalnosti, tom jest prema zakonima donosi nelegitimno vladajuća vlast, onda bi i negdanja rasna segregacija u SAD ili RSA, nacizam u Njemačkoj za vrijeme Hitlera, fašizam za vrijeme Musolinijia u Italiji, i komunizam za vrijeme Stakjina u Rusiji, bili legalni oblici vladavine, mada du bili apsolutno nelegitimni, i znamo kako su završili. Hrvati u BiH opravdano negoduju radi izbornog zakona, koji je doduše legalan, ali je nelegitiman jer se nije poštivalo legitimno pravo konstitutivnog naroda kod njegovog donošenja. Plenković pak se slavodobitno hvali da to što on naziva „svojim“ HDZ-om legalno i legitimno obnaša vlast, dok „ispod radara“ prolazi činjenica da to može zahvaljujući nelegitimnom izbornom zakonu, prema kome HDZ obnaša vlast na osnovi 66 mandata u Saboru koji ima 151 zastupnika, sa svega 16,7 % glasova birača sa pravom glasa u Hrvatskoj, pri rekordno malom izlasku građana na birališta od 46,9 %. Pošto za „vladajuću“ većinu u Saboru treba najmanje 76 „glasova ili ruku“, nedostajućih 10 „glasova ili ruku“ je sebi HDZ odnosno Plenković priskrbio „kupovinom žetončića“, što je prividno možda legalno, ali je suštinski nelegitimno, a nema nikakve legitimne veze sa demokracijom.

Referendumi su gotovo jedini slučajevi kada se može govoriti o demokratskom odlučivanju, ali i to samo ako na izjašnjavanje za referendumsko pitanje izađe najmanje 3/4 građana sa pravom glasanja, a sa ZA svoj glas da najmanje 80 % građana izašlih na refrendum, što iznosi najmanje 60 % građana s pravom glasanja. No jasno je zašto vlast odnosno vladajuća „elita“ u takozvanoj današnjoj demokraciji čini sve da nelegitimnim donošenjem takovih tobože legalnih zakona onemogućava otežava ili čak onemogućava održavanje referenduma, ili donošenje legitimnih odluka. Zato su svi izbori na državnoj ili lokalnoj razini, i sva odluke u predstavničkim telima po principu ‘većina onih koji su glasovali’, nelegitimni, mada prividno legalni, budući da na primjer ako, teoretski, na parlamentarne izbore izađe samo uža ili šira rodbina stranačkog čelnika, ta stranka ili njen čelnik mogu „legalno“ biti na  vlasti, mada praktično sem navedene rodbine nitko nije glasao za njih.

Zato je prema izvješću godišnjem  Freedom Housa „Hrvatska na putu da prestane biti prava demokracija“ (ako je uopće ikada to i bila), Države Freedom House glede demokracije ocjenjuje u sedam kategorija, i to: 1. Izborni proces, 2. Civilno društvo, 3. Neovisnost medija, 4. Nacionalan demokratska vladavina, 5. Lokalna demokratska vladavina, 6. Zakonodavstvo i neovisnost sudstva i 7. Korupcija.

Izborni procesi u Hrvatskoj očito nisu ni minimalnoj mjeri izraz volje i većine hrvatskog naroda, civilna društva su na sve moguće načine onemogućavani u radu (sem ako nisu poslušno na strani vladajućih, mediji su pod diskretnom paskom i „kapom“ vlasti (naročito javni mediji financireani iz proračuna), nacionalna vladavina je zamijenjena poslušništvom zapadnih gospodara, na lokalnoj razini umjesto demokratske vladavine imamo lokalne „šerife“, zakonodavstvi i neovisnost sudstva se već dugo vrijeme smatra jednom od „rak rana“, radi čega zemlja nikako ne može krenuti u neki ozbiljniji razvojni ciklus, a po korupciji smo poznati kao jedna od vodećih društava odnosno zemlje u Europi pa i šire.

No očito je da radi čuvene hrvatske „šutnje“, mentaliteta sluganstva i nesklonosti djelovanja na uklanjanju svega onoga što nelegitimno „cvjeta“ na svim razinama, i svim institucijama u državi, a na štetu velike većine građana Hrvatske, na stotine tisuće građana rađe napušta zemlju, što vladajućoj politici možda čak i odgovara, jer misle Hrvatsku naseliti doseljenicima iz onih zemalja Azije, bliskog istoka i Afrike, gdje je nepoznato što pojmovi demokracija, legalnost i legitimitet uopće znače, pa će moći provoditi i dalje „demokraciju“ na hrvatski način, bez ikakove pažnje posvećene legalitetu onoga što rade, neprestano preko medija i javnih nastupa, uvjeravajući preostali dio autohtonih hrvatskih građana DA SMO NA DOBROM PUTU, očito k uništavanju duhovnih vrijednosti, tradicije i obitelji!

Laslo Torma, dipl. ing. el., Zagreb

Povezane objave

Lignja nam mozak friga

HF

Sramni potez puljskoga gradonačelnika Filipa Zoričića

hrvatski-fokus

Oni, koji ju ne vole i nisu je stvarali, imaju Hrvatsku

hrvatski-fokus

Bijednici se prodaju za šaku Judinih škuda

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više