Zašto svi vole djelovati proaktivno, a ne će propasivno?
Seljački hrvatski ne vole ni seljaci ni seljani.
Stijeg nije zastava.
Stradali vatrogasci na Kornatima su bili stradalnici, a ne heroji.
Sve je više startera, a sve manje utrkivača.
Tko još nije naučio hrvatski a zna čitati, pomoći će mu gosp. Rječnik.
Tko u školi nije dobro naučio hrvatski, treba ga nadoeducirati.
U kakvoj se školi može naučiti nekontaminirani hrvatski?
Uporno se i stručno bave kurilulumom, a ne znaju ni nasloviti.
Zašto moraju zvoniti zvona baš kad političar daje intervju za TV?
Zašto naši kurikulaši i ne spominju tolike nepismene?
Zašto se ne bi Hrvatski fokus upustio u borbu protiv tuđica kad ne će odgovorni i plaćenici?
Zašto se i sebe hrvatski branitelji, junaci, junačine, bojovnici, sokolovi, vitezovi i ini tako ponosno, rado i uporno vole nazivati herojima?
Zašto svi vole djelovati proaktivno, a ne će propasivno?