Hrvatski Fokus
Hrvatska

Zašto nogometna reprezentacija od sviju gubi?

Je li odgovor u izborniku!?

 

Po rezultatima naše nogometne reprezentacije, moglo bi se reći da je nekako splasnula sva motivacija koja je gurala naše “dečke” k pobjedama na terenu. Od viceprvaka na Mundijalu u Moskvi postali, su redoviti, uvjerljivi i stalni gubitnici pri okršaju s drugim reprezentacijama, bez obzira na njihovu relativnu sposobnost i moć. Ono što se dogodilo prije nekoliko dana u Osijeku na utakmici s reprezentacijom Austrije je eklatantni pokazatelj i prava slika trenutnog stanja u našoj repki. Katastrofa je najblaža riječ u ocjeni tog stanja. Navodno su umorni, izraubani kako reče aktualni izbornik. Kaj god! Ništa se posebno s njima ne događa, nego što je i s drugim reprezentacijama. Ligu naciju svi igraju prema planu i programu. Vrlo je zgusnuto i zahtjevno. U takvoj su situaciji sve nacionalne momčadi. Nešto drugo je u pitanju. Naši dečki jednostavni nisu kliknuli, ni međusobno, ni s trenerom. Nemaju niti neko posebno pogonsko gorivo koje bi ih guralo naprijed. Svi oni znaju dobro igrati nogomet, kad su dobro raspoređeni, u vremenu i prostoru svaki na svojem pravom mjestu i ustrojeni kao momčad na terenu. Sasvim svejedno koja je to formacija ukoliko je svatko na svojem optimalnom mjestu, bilo da brani ili napada. Nedostaje im nešto drugo. Ne vidi se zanos, ponos, pripadnost, entuzijazam, nekakav “vatreni podražaj“. Oni su skup “velikana” koji očito nisu pravi tim. Ne osjeća se produktivna i efikasna povezanost, što proizlazi iz njihovih nedovoljno povezanih  funkcionalnih osobnih i stručnih kompetencija, kompatibilnosti, kompetitivnosti i kongruencije. Nisu u sebi svi još uvijek dovoljno osvijestili spoznaju što je reprezentacija, za koga, zašto i za što tu igraju, što moraju zatomiti,  što moraju oživjeti i zaživjeti. Trebaju biti jaka momčad, a ne skup jakih pojedinaca. Trebali bi se dobro usustaviti, usuglasiti, ukomponirati… te postići produktivan i snažan kontrapunkt, bez disonantnih tonova. Za sve drugo isprike nema, čak niti onda ako je sve ovo nekakva skrivena, nama neshvatljiva strategija i taktika izbornika sa ciljem efikasne pripreme za Katar.

To je već nekakva svima nerazumljiva filozofija, za neke potpuno neutemeljena, zapravo nekakva zamagljena fatamorgana, čime se prikriva i prekriva nesposobnost, inovativnost, kreativnost i mogućnost, da se od više vrsta brašna zamijesi dobro tijesto i ispeče slastan kruh.

Kruha nam nedostaje u svakom smislu, onog imaginarnog i pravog. Reprezentacija je jedan od tih pravih kruhova, koji narodu treba. Taj nam kruh nekako izmiče. Osjećaju to navijači, a i narod. Navijačke strasti se stišavaju, čak i nestaju. U zraku je nekakav otpor i pokušaj zaborava na sve ono što smo prije četiri godine doživjeli s našom repkom u Rusiji. Malo je falilo da budemo svjetski prvaci. Nismo bili te sreće. Sve drugo smo imali.

Danas to nemamo. Netko je za to kriv. Tog krivca bi trebalo maknuti s funkcije na kojoj zapovijeda. Možda još ima vremena da se nešto napravi, s reprezentacijom, u smislu njezine motivacije i stvaranja efikasne ekipe, koja izgara na terenu, za Domovinu i za izbornika.

Ankica Benček

Povezani članci

AFORIZMI – Hrvatisti i kroatisti

hrvatski-fokus

Duboki potez Vladimira Vladimiroviča

hrvatski-fokus

AFORIZMI – Na Stradunu

HF

DRUGA OKUPACIJA DUBROVNIKA I KONAVALA – Neprestana srpska presizanja (2)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...