Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Kineski ekstravagantan plan za trgovinsku rutu kanala od Grčke do Srednje Europe

Takav potez neizbježno bi umanjio geopolitičku moć Turske na Mediteranu

 

Kina razmatra izgradnju trgovinskog puta kanala od Egejskog mora do rijeke Dunav kako bi povezala Grčku i središnju Europu preko Balkana kako bi ubrzala transport robe. To bi bio dio kineske inicijative Pojas i put vrijedne 3 bilijuna dolara kako bi se premostio infrastrukturni jaz duž trgovinskih putova prema Africi, Aziji i Europi.

To također signalizira ambiciju azijskog diva da igra još istaknutiju ulogu u globalnim poslovima. Kina je već uspostavila snažno uporište na Sredozemlju posjedovanjem glavne grčke luke, luke Pirej, putom COSCO-a. COSCO je namijenio pirejsku luku kao najvažniju u Europi i ulaže stotine milijuna eura u proširenje svojih objekata.

Međutim, luka koja će se koristiti u slučaju ostvarenja trgovinskog puta Balkanskog kanala bit će Luka Solun.

Ambiciozan projekt

Plan koji Kina razmatra vertikalna je veza između Dunava, druge najduže rijeke u Europi, i sjeverne grčke egejske obale, odnosno luke Solun. Plovna ruta ići će preko rijeka Morava i Vardar/Axios, čime će stići do srednje Europe bez obilaska Sredozemlja. Ambicija Kine je povezati dunavsku rijeku s Egejskim morem u Grčkoj.

Plan je proširiti rijeke u određenim dijelovima kako bi veliki teretnjaci mogli proći. Potencijalni projekt donio bi radikalne promjene u mogućnostima transporta u široj regiji europske regije. Međutim, plan izgradnje kanala do središnje Europe preko Balkana zahtijeva bilateralne sporazume sa svim uključenim zemljama. Naime, Kina se mora dogovoriti s Grčkom, Srbijom, Sjevernom Makedonijom, kao i sa zemljama srednje Europe.

Prednosti Kanala Grčka – Dunav za Kinu

Ako se doista ostvari kineski trgovački put kanalima, balkanske i središnje Europe zemlje bi pojeftinile i brže dobivale robu, dok će i izvoz otpreme koštati manje. Istodobno, balkanske zemlje mogle bi lakše, brže i jeftinije isporučivati lokalne proizvode na zapadna tržišta EU-a. Razvoj onoga što Kina smatra “novim Putem svile” – koji uključuje kopno, zrak i more – već je u tijeku i korištenje postojećih rijeka nije moglo biti izostavljeno iz šireg plana. Plovni put ponudio bi mnogo bržu i jeftiniju rutu za teret namijenjen Europi s Istoka.

Razvoj novog plovnog puta ponudio bi prometnu vezu od istočnog Mediterana izravno do srca Europe, preko rijeka Axios/Vardar, Morava i Dunav. Teret više ne bi trebao biti otpremljen sve do Gibraltara i odatle do Nizozemske, ili biti zadržan u uskom Bosporskom tjesnacu. Neke rane studije pokazale su da bi takva ruta bila tri i pol dana brža u usporedbi s postojećom opcijom putem Rotterdama. Teret iz nizozemske luke stiže do rijeke Dunav, teče vodoravno, od središnje Europe, na jugozapadu Njemačke, do Crnog mora, na točki na istočnoj obali Rumunjske.

Prva opcija podrazumijeva da će brodovi iz Azije ući u Crno more kroz Dardanelov tjesnac i ući u Europu s točke na kojoj se rijeka Dunav ulijeva u more. Odatle teretnjaci mogu prijeći dunavsku rijeku kako bi došli do glavnih europskih luka poput Budimpešte, Beča i Amsterdama. Korištenje bosporske rute zahtijevalo bi da brod prijeđe 1900 km (1180 milja) do Beograda. Međutim, ako brodovi odu u solunsku luku i povežu se s Dunavom preko rijeke Axios-Vardar, morat će prijeći 1000 km dok ne stignu do Beograda. Postoji i treća opcija, ali blizu je da bude nerealna: teretnjaci iz Azije mogu se povezati s Dunavom preko Venecije, ali to bi zahtijevalo izgradnju kanala dugog 88 km (55 milja). Brzinom od 10 km na sat, teretnim brodovima iz Kine potrebno je osam dana da stignu do svog europskog odredišta. Koristeći kanale, trajalo bi malo više od četiri sata. Kineski trgovinski put kanala kroz Europu ne samo da je daleko isplativiji, već je i ekološki sigurniji. Troškovi goriva za broj kamiona, vlakova i/ili zrakoplova potrebnih za prijevoz robe diljem Europe znatno će se smanjiti, a kamoli da će onečišćenje biti ograničeno.

Ideja stara gotovo dva stoljeća

Ideja o povezivanju Mediterana s Dunavom zapravo seže u 1840-e. Godine 1907. Sjedinjene Države osnovale su inženjersko povjerenstvo koje će vidjeti kroz mogućnost izgradnje ovog projekta. Međutim, Balkanski ratovi (1912.-1913.), Prvi svjetski rat i Drugi svjetski rat, Hladni rat stavili su projekt na led. Danas ulazak s Mediterana na Crno more kontrolira Turska, a takav plan morao bi proći kroz vladu Ankare. Stoga bi Solun bio idealna točka ulaska u Dunav i ostatak kineske trgovačke rute kanala. Takav potez neizbježno bi umanjio geopolitičku moć Turske na Mediteranu, dok bi istodobno dao prednost Grčkoj kao međunarodnom pomorskom čvorištu.

Philip Chrysopoulos, https://greekreporter.com/2021/07/06/china-canal-trade-route-greece-danube/

Povezane objave

Kraj i krah Bolivarske revolucije

HF

Zimbabve nakon Roberta Mugabea

HF

Rusija i Turska u sirijskom kolopletu

HF

Je li Papa na Kubi poljubio Putinov prsten?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više