Hrvatski Fokus
Feljtoni

Hrvatsko pravosuđe protiv hrvatskih branitelja (2)

Documenta, udruga koja nemilosrdno kriminalizira Domovinski rat

 

Evo što u Documenti kažu o sebi tko su i što su: „U nastojanju da potaknu proces suočavanja s prošlošću i ustanovljenje činjenične istine o ratu te pridonesu pomicanju javne diskusije s razine prijepora o činjenicama (broj poginulih i slično) prema dijalogu o interpretacijama, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava te Hrvatski helsinški odbor odlučili su osnovati Documentu – Centar za suočavanje s prošlošću.

Ključni je razlog ovoga nastojanja iskustvo prešućivanja i falsificiranja ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. koje je utjecalo na noviju prošlost, kako Jugoslavije tako i post-jugoslavenskih društava.

Od 2006. godine Documenta radi na izgradnji i jačanju regionalne koalicije organizacija civilnog društva iz post-jugoslavenskih zemalja koja zagovara osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica nakon ratnih sukoba u regiji (REKOM)“

Documenta je izdala knjigu Procesuiranje ratnih zločina – Jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj  u kojoj na 473 stranice knjige, nema komunističkih zločina, a bave se razdobljem od 1941.do 2000.godine?!

Razlog njihova osnivanja je prešućivanje i falsificiranje ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941-2000.godine –točno, prešućivanje komunističkih zločina 1941-1990.godine,  a falsificiranje Domovinskog rata licemjerno, manipulativno i  tendenciozno sa svrhom kriminalizacije hrvatskog naroda i države Hrvatske! https://documenta.hr/wp-content/uploads/2020/09/procesuiranje-ratnih-zlocina-FINAL.pdf

Spominju se zločini iz 1.svjetskog rata, sudski procesi koji su vođeni za ratne zločine, pa redom zločini iz 2.svjetskog rata i suđenje u Nurnbergu, i onda se potpuno preskaču zločini počinjeni u ime komunizma i prelazi na zločine u velikosrpskoj i JNA agresiji na Hrvatsku, koje su počinili Hrvati prema agresoru, ali u kontekstu građanskog rata, kako tvrdi Zoran Pusić:

„Kad su počeli oružani sukobi, koji su prerasli u krvavi građanski rat i agresiju, s tisućama stradalih i desecima tisuća prognanih, iskazivanje etničke netrpeljivosti, političke podobnosti i pristranosti, temeljeno na etničkoj i političkoj podobnosti, postalo je prilično rašireno i uglavnom se uspješno podmetalo pod patriotizam. Pritom nije bilo teško dokučiti da se radi o podmetanju jer se vrlo jasno vidjelo da proganjanje ili toleriranje i zataškavanje zločina nad hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, koji nisu imali nikakve veze s agresijom na Hrvatsku“

Konfuzan tekst u kojem se tvrdi da je bio građanski rat, ali hrvatski građani srpske nacionalnosti nisu imali nikakve veze s agresijom na Hrvatsku!? E pa jeli bio građanski rat ili agresija po Zoranu Pusiću , kako i kada Documenti odgovara.

Zatim u uvodu Maja Dubljević piše: „Još uvijek ostaje pitanje zašto je tako teško prepoznati i razumjeti da je zločin zločin, a žrtva žrtva“ I doista Maja zar je tako teško prepoznati da u 473 stranice nema mjesta za zločine komunizma?

Jedan pogled na sastav i članstvo  udruge dovoljan je za shvatiti zašto je teško prepoznati i razumjeti da je zločin, zločin, a žrtva žrtva, naime  Documenta je član Antifašističke lige RH. Antifašisti, odnosno preobučeni komunisti su „cijepljeni“  protiv komunističkih zločina!

Documenta je članica mnogobrojnih međunarodnih organizacija i lako se da zaključiti kako Hrvatsku predstavlja u svijetu.

1.3. Detuđmanizacija, Stjepana Mesića, temelj  za progon i kriminalizaciju Domovinskog rata

Nakon smrti prvog  hrvatskog predsjednika dr .Franje Tuđmana, 10. prosinca 1999. godine, izabran je 18. veljače 2000. godine za predsjednika Republike Hrvatske Stjepan Mesić, i to na dva mandata, do 18. veljače 2010. godine,  koji je svojim djelovanjem flagrantno kršio Ustav RH! Međutim nitko od strane pravosuđa nije postavio pitanje odgovornosti predsjednika Stjepana Mesića za izvrgavanje ruglu, preziru i omalovažavanju Republiku Hrvatsku po članku  349,  za odavanje tajnih podataka po članku 347,  i za veleizdaju po članku 340 Kaznenog zakona RH.

Novi hrvatski Predsjednik otvorio je  je lov na hrvatske branitelje. Državno odvjetništvo otvoreno je provodilo detuđmanizaciju koju je osmislio Stipe Mesić. Neću se baviti njegovim likom i djelom, jer ne želim ni misli zaprljati sa njime,  ali ukratko on je doveo hrvatsku državu do apsurda. Njegov lik i desetogodišnji mandat Predsjednika Hrvatske,  predstavlja  svekoliki apsurd i  tragediju  hrvatske države. Od pjevanja ustaških pjesama u Australiji,“ izgubljenih „ australskih čekova, priča o Jasenovcu, otvaranja predsjedničke arhive novinarima, do tajnog svjedočenje u Hagu na strani tužiteljstva, što je svjetski presedan, umirovljenja 12 generala HV, do čudnih putovanja u Kinu i neke „egzotične“ zemlje do „velikog antifašiste“ impresivan je prikaz moralnog propadanja i devastacije čovjeka.

Stjepan Mesić odmah je nakon stupanja na vlast umirovio 12 ratnih generala Hrvatske vojske, jer se kao miješaju u politiku!? Obezglavio je, rasturio i onesposobio  pobjedničku Hrvatsku vojsku, da ga ni slučajno nitko ne bi propitkivao za australske čekove i ostalo, nakon što  se dočepao predsjedničke fotelje. https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/doznali-smo/13433-izdaja-i-izdajnici.html

Detuđmanizacija je njegova osobna osveta dr. Franji Tuđmanu i njegovom životnom djelu, državi Hrvatskoj, jer ga je povukao iz Beograda u Zagreb, a baš se bio udobno raskomotio u fotelju predsjednika Predsjedništva SFRJ. Ne zaboravlja se ni njegov pokušaj državnog udara 1994.godine, koji mu je dr. Tuđman oprostio, pa nije snosio nikakve sankcije.

.Na Wikileaksu je objavljen povjerljivi dokument američkog veleposlanstva koji otkriva šokantnu činjenicu da je Stjepan Mesić još prije operacije “Oluja” u razgovorima s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom iznio iskonstruirane i izvrnute teze koje će puno godinama kasnije postati temelj haaške optužnice o “zajedničkom zločinačkom pothvatu”. Dokument o kojem je riječ vodi se na Wikileaksu pod oznakom 95ZAGREB1944 i sažima razgovore američke strane sa Stjepanom Mesićem i nekim predstavnicima Srba iz Hrvatske iz sredine svibnja 1995.godine

Stjepan Mesić je otišao samoinicijativno u Američko veleposlanstvo 15.svibnja 1995. godine, tužakati Hrvatsku za etničko čišćenje u akciji Bljesak! I to baš  usred Hrvatskoj nametnutog rata, u trenutku kada je gotovo trećina hrvatskog teritorija bila još okupirana, kada se  hrvatska  mladost u crnim vrećama vraćala kući?! Nepojmljivo zlo koje je nanio cijelom hrvatskom narodu iz osobne osvete prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu!

Tako je Mesić u razgovoru s Peterom Galbraithom 17. svibnja 1995.godine  zastupao tezu kako je odlazak Srba iz Zapadne Slavonije ekvivalentan etničkom čišćenju. Upravo tu ključnu izvrnutu konstrukciju preuzet će kasnije haaško Tužiteljstvo i za bježanje srpskog vodstva i stanovništva tijekom Oluje optužiti najviši hrvatski državni i vojni vrh. A Milorad Pupovac koristiti i ponavljati i dan danas.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/doznali-smo/12848-sokantno-mesic-galbraithu-prije-oluje-iznosio-teze-za-optuznicu-o-zzp-u.html

U kojoj bi demokratskoj zemlji na svijetu Predsjednik države tako nešto mogao napraviti da ga se ne smijeni i ne kazni? Nigdje, nigdje! To je postupak bez presedana u svijetu! Svojim optuživanjem Hrvatske za rat u BIH izravno je utjecao na haški sud; “Hrvatska je izvršila agresiju na BiH” Zamislite! A „hrvatsko“ Pravosuđe ? Muk!  Nema nigdje nikoga! Indikativno!

Hrvatska vlada je 1997. godine prihvatila suradnju s Haaškim sudom dobivši uvjerenja da će on biti pravedan i da će slijediti  činjenice i istinu. Vremenom Haaški sud je postao  političko sredstvo pritiska na Hrvatsku,  tvrdeći da ga ne zanima tko je agresor već samo  tko su zločinci.

Takvim stavom i postupkom Haaški sud se postavio kao politički faktor, kojeg ne zanima istina,  već samo nekakva pravda. A kako može biti pravde bez istine? Kada je poništena istina o tome tko je bio agresor, a tko je vodio obrambeni rat, Haag je počeo suditi žrtvi za zločine u obrani, ali ne i krvniku za zločine u agresiji. Time je Haag pokazao da ne zastupa univerzalne pravne vrijednosti već partikularne interese pojedinih država i skupina. Pokazao je da međunarodna vladavina prava nije u funkciji ostvarivanja pravde, već nametanja poželjnih političkih rješenja koja diktira međunarodna zajednica.

Tako su Haaški optuženici,  Hrvati izloženi dvostrukim kriterijima: pravilima koja vrijede samo za Hrvatsku, ali  ne i za druge zemlje. Politički montirane optužnice protiv časnika HV i HVO-a,  potpomognute su od hrvatskih političara: Vesne Pusić, Zorana Pusića, Stjepana Mesića, Mladena Bajića i njihovih suradnika, predstavnika Sorošovih fondacija ; Save Štrbca, Milorada Pupovca i dr.

Stjepan Mesić okarakteriziran je kao izdajnik hrvatskoga naroda, koji je lažno svjedočio protiv hrvatskih generala u Haagu, dostavljao skupa s Mladenom Bajićem, Haagu, tužiteljstvu, Carli del Ponte, na tisuće transkripata razgovora predsjednika Tuđmana, na tisuće obavještajnih i inih dokumenata s oznakom “Državna tajna”, sve nezakonito i na štetu interesa Hrvatske i njezinih građana. Na osnovi tih dokumenata uslijedila je osuđujuća presuda Hrvatima RH i BIH, časnicima HV i HVO s tezom “udruženog zločinačkog poduhvata”, koju su plasirali Vesna Pusić, Stjepan Mesić i ostali izdajnici-klevetnici. Hrvatska nije zaštitila optuženu,  osuđenu šestorku,   časnih Hrvata, Generale koji su zaustavili srpsku, a nakon toga muslimansku agresiju na Hrvatsku i BIH. Podsjećam da je Srbija davala Haškom sudu zatamnjene  dokumente, gdje god bi za Srbiju bio inkriminirajući  dio. https://pescanik.net/kazna-za-florance-hartmann/

Država koja nije vođena nacionalnim intersesima, gubi uporište racionalnog funkcioniranja, tako se u Hrvatskom saboru,  nakon samoubojstva generala Slobodana Praljka u Hagu, javlja Goran  Richenberg Beus (alias Emir Tahirović) potpredsjednik kluba zastupnika Glas, tvrdeći da je samoubojstvo izvršio pravomoćno osuđeni ratni zločinac, izjavu je dao nakon što je  na sjednici Predsjedništva Sabora usuglašena izjava  hrvatskog parlamenta o haaškoj presudi hrvatskih generala.

General Praljak objavio je više knjiga o ratu, koje su poslužile u obrani optuženih Hrvata. I dan danas društvena mreža FB blokira svaku fotografiju i spominjanje generala Praljka!

Ministarstvo financija (Slavko Linić) , tvrtki Oktavijan d.o.o. izdavaču Praljkovih knjiga obračunalo je porez za 18 izdanja knjiga u visini od 628.726,64 kune. Ministarstvo kulture ocijenilo je  knjige kao šund, odnosno da knjige nemaju stručni, znanstveni, umjetnički, kulturni i obrazovni sadržaj.

“Istodobno, knjiga HHO-a  „Vojna operacija Oluja i poslije“, koju je uredio Žarko Puhovski, u Haagu nije prihvaćena kao vjerodostojna, pa je Sudsko vijeće tijekom prvostupanjske presude Gotovini, Markaču i Čermaku zaključilo da je Puhovski nevjerodostojan svjedok, kao i podaci iz te knjige koja je, međutim, oslobođena poreza na šund. Meni je to neshvatljivo i skandalozno”, izjavio je  Pero Kovačević, pravni ekspert iz tima generala Slobodana Praljka. I je neshvatljivo, suprotno interesima RH, ali nije onima koji samostalnu i slobodnu RH nisu htjeli.

Hrvatske Vlade od 2000. godine nisu mijenjale odnos prema Haaškom sudu, kao članica Ujedinjenih Naroda i partner. Nakon presuda i tragičnog događaja u Hagu, samoubojstvom hrvatskog viteza Slobodana Praljka do izražaja je došla politička mržnja prema svemu hrvatskom,  politička nepismenost i nekultura, saborskih zastupnika, pojedinaca iz stranke na vlasti i stranaka u oporbi, koji ne  priznaju nacionalne interese i nacionalne vrijednosti, ne priznaju:  “žrtvu”, “bol”, “hrvatstvo”, “mučeništvo”. Ne priznaju da je cijela povijest Hrvata ništa drugo do kalvarija i mučeništvo, ali usprkos njima general Slobodan Praljak,  postao je za hrvatski narod, još jedan u nizu hrvatskih mučenika i  heroja.

General Slobodan Praljak i njegovi suborci znaju da život ratnika ne ovisi samo od njihove bojne spremnosti, već ponajviše od njihova osjećaja za čast i odanost. Praljku nikada nije bilo strano žrtvovanje, znao je da bez žrtve nema  ni radosti ni tuge, nema sreće ni ljepote. Njegova privrženost narodu- domovini je njegova odgovornost prema životu. On je znao ono što političari,  predstavnici vlade , sabora nikada neće spoznati, znao je što je čast i častan obraz.

Hrvatski političari, saborski zastupnici, vladajuće garniture , godinama od 2000. ništa nisu činili u zaštiti nacionalnih interesa, generala, haaških uznika i njihovih obitelji, a oni su im pobjedom u  Domovinskom  ratu, osigurali te pozicije. Čak suprotno, proganjali su u Hrvatskoj sve koji su pružali potporu haškim optuženicima.

(Nastavak slijedi)

Lili Benčik

Povezani članci

DRUG JOŽA – Manolić pobrkao svoju i Tuđmanovu ideologiju (3)

HF

Sjećanja pomorca Ilije Perušine (1)

hrvatski-fokus

Rječnik pojmova Miroslava Krleže (3)

HF

Maske na licu su nedjelotvorne, štetne i beskorisne (3)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...