Hrvatski Fokus
Hrvatska

Na što se pred sumornom budućnošću trebamo osloniti?

Ukinuće čovjeka – vizija  današnjega svijeta kulture smrti

 

Clive Staples Lewis: Ukinuće čovjeka, Verbum, Split, 2022.

U nizu do sada objavljenih djela sjevernoirskog pisca kršćanskog svjetonazora C. S. Lewisa, splitski Verbum objavio je još jedan naslov: Ukinuće čovjeka, Split, 2022.  Predgovor hrvatskom izdanju napisao je o. Michael Ward, viši znanstveni suradnik na Sveučilištu Oxford i profesor apologetike na Houston Baptist University u Texasu. National Review je djelo Ukinuće čovjeka svrstao na sedmo mjesto od stotinu najboljih publicističkih knjiga 20. stoljeća. Djelo je nastalo 1943. godine. Od tada dijele nas desetljeća a da je i danas, aktualno i svježe, govori činjenica  kako je proročanski nagovijestio do kakvih bi posljedica mogao dovesti moralni relativizam kojemu danas, napose razvidno, i svjedočimo. Tim i ostalim svojim djelima pružao je snažnu argumentaciju za istinski ljudski razvoj i izgradnju društva na objektivnim općeljudskim vrijednostima. Do ukinuća čovjeka, upozorava, dolazimo ako brišemo naš vlastiti istinski identitet. Posebna je vrijednost knjige što je autor uspio sabrati i izložiti ključne filozofske ideje i argumente na koherentan i uvjerljiv način, ukazujući na objektivnost vrijednosti i morala koje su sve velike filozofske i religijske tradicije priznale kao samorazumljive. Papa emeritus Benedikt XVI. o Lewisovu je djelu napisao: Puno prije izbijanja terorizma i pošasti droga engleski autor i filozof C.S. Lewis skrenuo je pozornost na tešku opasnost od ukinuća čovjeka koja leži u urušavanju temelja moralnosti. Lewisova djela s velikom pohvalom isticali su: teolog Hans Urs von Balthasar; ateistički filozof John Gray ističući njegova djela vidovitim, proročkim i danas relevantnim kao i znanstvenici i pisci poput: Lea Straussa, Francisa Fukuyame i Wendela Berryja. Knjiga je to o važnosti univerzalnih vrijednosti i naravnoga zakona.

Od ateiste do istinskog vjernika i popularizatora kršćanstva

Clive Staples Lewis rođen je 1898. u Belfastu a umro 1963. godine u Oxfordu. U djetinjstvu bio je ateist ali su mu u doba odrastanja njegovi najdraži pisci bili predani kršćani: John Milton, George Herbert, George MacDonald. Na katoličanstvo se obraća 1931. a uvjereni katolik postaje 1933. Da Bog postoji Lewisa je uvjerio njegov prijatelj  J.R.R Tolkien (1892.-1973.) engleski književnik, pjesnik, filolog i sveučilišni profesor. Autor poznatih knjiga Hobit i Gospodar prstenova, među inima.

   U početku su mu djela prožeta fantastikom, nordijskom mitologijom  inspirirana Wagnerovom glazbom. Sveučilišni profesor i promotor vjere. Dubinskim je mislima, radikalnošću i duhovitim stilom osvojio brojne simpatije i sljedbenike. Doktorirao je na Sveučilištu u Oxfordu iz područja klasične filologije i filozofije. Zadnjih 15 godina života poglavito je pisao djela za djecu. Tematski okvir njegova opusa sadržava: kršćansko vjerovanje, ljubav, bol, patnja, zavist, krivnja – obraćenje, privrženost, prijateljstvo, milosrđe, Raj, Pakao, savjest, zlo, moral, identitet čovjeka… Napisao je brojna djela: Narnijske kronike;  Dok imamo lica; Četiri ljubavi; Velika rastava; Problem boli; Kršćanstvo nije iluzija; Pisma starijeg đavla mlađem; Lav, vještica i ormar; Princ Kaspijan, Čarobnjakov nećak; Posljednja bitka; Ukinuće čovjeka. U gotovo svima dominira religijska tematika, no napose u: Pisma starijeg đavla mlađem; Problem patnje, Kršćanstvo nije iluzija, Četiri ljubavi; Duh molitve, Čudesa; Ukinuće čovjeka …

   U narnijskim kronikama provlači se lik lava ARSLANA – koji će u Lewisovu djelu preuzeti karakterne osobine Isusa Krista. Primjerice: u knjizi Lav, vještica i ormar, Arslan se žrtvuje, umire i uskrsava po uzoru na Krista; u knjizi Princ Kaspijan – tema je vječni život preko prolijevanja krvi za drugoga; u knjizi Čarobjakov nećak i Posljednja bitka – teme su stvaranje i svršetak svijeta; u knjizi Srebrni stolac – učeništvo i apostoli. Kako je naglasio Lewisov prijatelj Tolkien u Narnijskim kronikama, kršćanska je poruka –  preočita, a to je upravo Lewis i htio postići.

Ukinuće čovjeka – vizija  današnjega svijeta kulture smrti

   Splitski Verbum ovu prevažnu knjigu objavio je u vremenu dekadencije zapadne civilizacije koju obilježavaju brojni i raznovrsni projekti kulture smrti.  Ako su angloameričku i napose tradicijsku europsku kulturu i civilizaciju krasile vrijednosti demokracije, ljudskih sloboda i prava, slobodnog tržišta, vrijednosti kulture i baštine kršćanstva, ovaj današnji neoliberalno globalistički  svijet krase neke druge osobine. Ukratko:  neoliberalna demokracija – u praksi sve više sliči totalitarizmu komunističkog tipa; nasilno zakonsko ujednačavanje svih čimbenika ljudskoga roda; hedonizam, subjektivizam i individualizam bez obveza i odgovornosti i pod svaku cijenu; konzumerizam; legalizacija smrti preko zakonskog omogućavanja pobačaja (godišnje oko 100 milijuna u svijetu?!) i istospolnih brakova; poticanje i zakonsko uređivanje eutanazije; eugenika ili nasilno poboljšanje bioloških osobina ljudi; genetska selekcija te odvajanje zdravih od bolesnih; sterilizacija; ozakonjenje demografskog smanjenja rasta stanovništva; nastojanje za ozakonjenjem pedofilije i seksualnog općenja sa životinjama; opravdanje seksualnih odnosa djece s odraslima; teror homoseksualizma i feminizma; rat na svim društvenim područjima protiv institucije braka i obitelji; unošenje razdora između muškaraca i žena i prirodnog modela spolnosti  uvođenjem zločinačkog projekta rodne ideologije; LGBT aktivizam; agresivno propagiranje sotonističkog New Age pokreta; multikulturalizam na uštrb suverenizma i čuvanja te vrednovanja nacionalnih kultura; sve veći atak na ljudske slobode, prava i dostojanstvo – čovjek postaje puki broj a svijet sve više uništeni vrt u kojemu mogu uspijevati samo dopuštene vrste; sve veća zatočenost čovjeka ideološkim okvirima i standardima moćnih novovjekih vladara i oligarha koji stvaraju svijet sveopćih nejednakosti – privatnih a ne općih interesa – braneći taj sustav globalizacijskom nužnošću i tobožnjom neizbježnošću (?!) Svijet organiziranog i usmjeravanog kaosa. Učinak takvog nemoralnog sustava vidljiv je u sveobuhvatnoj gospodarskoj, moralnoj i duhovnoj krizi koju snažno potpiruju globalističke elite preko političkih stranaka, nadnacionalnih saveza i ustanova, kapitala i moćnih bankarskih krugova;  tzv. civilnog društva, medijskog populizma i stvaranja nove kulture smrti (desakralizacijom – dekristijanizacijom)  bez Boga, moralnih zakona i ljudskih vrijednosti stvorenih kroz povijest od svih naroda, kultura i vjera. Ukratko: Riječ je o sveopćem moralnom relativizmu i sunovratu čovjeka i civilizacije u bezdan zla i izopačenosti. Što bi tek napisao C.S. Lewis da živi u današnje vrijeme?

Moralni relativizam ili subjektivizam dovodi do ukinuća čovjeka

  Lewis je Ukinuće čovjeka opisao, kako je govorio,  svojom gotovo najdražom knjigom. Koliko god  ima misionarske i evangelizacijske naravi, kao i svaka njegova knjiga, u velikoj mjeri predstavlja  filozofsko djelo zaokupljeno etičkom antropologijom. Kako kaže autor predgovora prava Lewisova meta u knjizi je moralni relativizam ili subjektivizam. U argumentaciji svojih postavki autor se ovdje ne oslanja na kršćanske autoritete već na načela razuma i logike. Da bi to razvidno  pokazao Lewis je u dodatku knjige naveo osam temeljnih moralnih zahtjeva/zakona koje ilustrira citatima niza različitih vjerskih tradicija (budističkih, židovskih, drevno babilonskih, indijanskih, australskih, aboridžinskih, drevnih nordijskih i dakako, kršćanskih izvora. Ti zahtjevi/zakoni ilustrirani su preko mudrosti: općega i posebnoga dobročinstva; dužnosti prema roditeljima, starijima i precima; dužnosti prema djeci i budućim naraštajima; zakona pravednosti, pouzdanosti i istinoljubivosti; zakona milosrđa i zakona velikodušnosti. (str. 81. – 95.)  Pri tomu glavni mu je cilj pokazati što je kršćanstvu zajedničko s tim ostalim tradicijama. Nikako ne naglašavati odlike po kojima se od ostalih kršćanstvo razlikuje. Stalo mu je da se objektivna vrijednost prepoznaje diljem svijeta. (str. 8.).Tu riznicu moralnih vrijednosti/uvida Levis naziva izrazom iz konfucijanske filozofije TAO. Ističe da bi to pomoglo njegovoj argumentaciji kako bi bila prihvatljiva i nekršćanima. U kineskoj je tradiciji TAO nešto najveće. Kako kaže Lewis, to je ono što je postojalo prije pojave samoga Spasitelja. To je priroda, Put na kojem svemir ide dalje. Put na kojem se stvari trajno, tiho i mirno pojavljuju u vremenu i prostoru. Tim putem bi svaki čovjek trebao kročiti. Taj koncept, bilo u platonovskom, aristotelovskom, stoičkom, kršćanskom ili istočnjačkom, autor nazivlje TAO. (str. 30.) U tom smislu napominje: Ustvari, našu dužnost prema njima (budućim naraštajima, op. a.) izvodi iz TAA; naša dužnost činjenja dobra svim ljudima aksiom je praktičnoga razuma, a naša dužnost činjenja dobra svojim potomcima jasan je izvod iz toga aksioma. (str. 50.)

Čovjekovo pokoravanje prirode ili pokoravanje čovjeka od prirode ?

   U skladu s filozofskim porukama Lewis upozorava na sraslost čovjeka i prirode u duhu vrednota TAO. Ukoliko bi se pak radilo o čovjekovoj pobjedi nad prirodom tada bi cijeli ljudski rod svojom pokornošću nagonu počinio samoubojstvo. Ili bi došlo do pokoravanja čovjeka od prirode. Kada se čovjek kreće unutar TAA, možemo govoriti o čovjeku koji ima moć nad samim sobom, ljudskoj samokontroli. Ukoliko se ljudi koji posjeduju moć dobivenu od znanosti njome loše koriste predaju dušu a za uzvrat dobiju moć. Lewis poručuje: No jednom kad predamo svoju dušu, tj. sebe, moć koju smo tako dobili ne će biti naša. Ustvari ćemo biti robovi i lutke onoga čemu smo dali i svoju dušu. U čovjekovoj je moći da sama sebe tretira kao običan „prirodni objekt“, a vlastite vrijednosne sudove kao sirovine koje će znanstvena manipulacija izmijeniti po volji. (str. 74.).

   Na kraju knjige autor predviđa sumornu budućnost svim društvima koja pokušavaju živjeti izvan granica praktičnoga razuma. Izvan onoga što je prikazao u filozofijskom naravoučeniju prirodnoga zakona sabranog u konceptu moralnog razuma TAA.  Ukinuće čovjeka završava spominjanjem smrti. Ukoliko pak čovjek želi izbjeći svoje ukinuće postoje brojne i različite tradicije mudrosti na koje se možemo i trebamo osloniti. Njih Lewis zorno prikazuje a u njima se u konačnici pokazuje čovječnost.

  Među takvim brojnim primjerima u Lewisovu Dodatku navest ću samo deset:

   Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga. (Starožidovska); Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. (Kršćanska); Budi besprijekoran prema svojem rodu. Ne osvećuj se, iako ti čine krivo. (Staronordijska); Djecu, starce, siromašne i bolesne treba smatrati gospodarima neba. (Hinduistička); Ubijanje žena, a osobito dječaka i djevojčica koji bi trebali sačinjavati buduću snagu naroda, najtužniji je dio … i mi to krajnje bolno osjećamo. (Indijanska); Izaberi radije gubitak negoli sramotan dobitak. (Grčka, Kilon); Poput vrata Hada mrzak mi je čovjek koji kaže jedno, a drugo krije u srcu.(Grčka, Homer, Ilijada); Kada žanješ žito na svojoj njivi  pa zaboraviš koji snop na njivi, ne vraćaj se po nj; neka ostane  došljaku, siroti i udovici. (Židovska); Smrt treba izabrati prije negoli ropstvo ili prizemna djela. (Rimska, Ciceron); Doista, doista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo: ako li umre, donosi obilat plod: Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. (Kršćanska).

Završimo ovaj kratki prikaz Lewisove briljantne knjige njegovim riječima: Ako pokušamo zanijekati ili potkopati ovu etičku baštinu čovječanstva, činimo sebe (i one koje odgajamo ili na njih utječemo) bitno manje ljudskima, brišemo naš vlastiti istinski identitet, dovodimo do ukinuća čovjeka. A izlaza, kao što nas ući Lewis, uvijek ima. I danas usprkos predviđanja sumorne budućnosti i organiziranog kaosa u miljeu kulture smrti. U kojemu danas egzistiramo!

Mijo Ivurek

Povezani članci

AFORIZMI – Domoljubno je i simpatično

HF

Imamo Hrvatsku

HF

Hrvatski sonet za Ukrajinu

HF

Fekalije oliti Gordan Duhaček

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...