Andrej Plenković laže sve što kaže
Mala smo zemlja, to je neosporiva činjenica, i nas sve manje autohtonih građana, a sve više ‘dotepeneca’ svih vrsta poput Kineza, Nepalaca, Ukrajinaca, Bliskoistočnjaka i Afrikanaca, pod egidom „izbjeglištva“ ili potrebe za radnom snagom koja nam nedostaje, jer naš autohtoni narod sve viiše bježi, tempom od 40.000-50.000 osoba godišnje. Iz ove Hrvatske za koju HDZ i njegov ‘capo di tutti capi’ Plenković tvrde da je na „dobrom“ putu!
No to da smo mala zemlja ne spriječava nas da budemo veliki na nekoliko područja, od kojih valja istaknuti dva, u kojima smo doista maestralno veliki, a to su područje velikih apsurda, i velikih laži, čemu je ‘kumovala’ hrvatska politika i hrvatski političari od 2000. do danas, što potvrđuju slijedeće činjenice:
– Apsurdno je da je izlaznost na izbore sve manja, i da se sa 16-20 % osvojenih glasova u odnosu na ukupan broj glasača sa pravom glasa u Hrvatskoj, može obnašati vlast, formalno legitimno, ali apsolutno nelegitimno, budući da se 80 % građana sa pravom glasa nije izjasnilo da podržava tu stranku!
– Apsurdno je da u hrvatskom Saboru, u kojem ima 151 zastupnika, uz 77 glasova ZA, takozvane vladajuće većine, može izglasati bilo što po naređenju donesenom na sjednicama Vlade HDZ-a, pomoću 66 ‘ruku’ HDZ-ovaca i 11 ‘ruku’ koalicijskih partnera, koji su „kupljeni“ nakon izbora, a što je omogućeno nakaradnim zakonima donijetim po ‘direktivi’ HDZ-a!
– Apsurdno je društveno-politički sustav Hrvatske nazivati „demokracijom“, kada on sa izvornom demokracijom u smislu „Vlast naroda, za narod!“, nema nikakove veze! Zapravo u Hrvatskoj se živi u prividu demokracije koju politika naziva ‘parlamentarnom demokracijom’, uz formalno višestranačje i već 20 godina vladajućeg jednostranačja, a nema nikakve razlike u „demokratskom“ smislu između bivšeg komunjarskog socializma i sadašnje vladavine HDZ-a!
A što se laži tiče, u Hrvatskoj vladajuća politika pod egidom takve lažne demokracije, „prodaje“ narodu orwellovsku filozofiju opisanu u knjizi „1984.“, čije su glavne premise-„Istina je Laž, a Laž je Istina!“ i „ Veliki Brat sve najbolje zna!“, što je razvidno iz slijedećih primjera:
– Laž je da u nas vlada medijska sloboda budući da je u Hrvatskoj uništen humorisično-satirički tisak i istinsko istraživačko novinarstvo, te se putom prikrivene cenzure i otvorene samocenzure djelatnika u medijima, objavljuje samo samohvala vladajućih političara i ono što njima ne smeta previše. Sve drugo se automatski „cenzurira“, za što je najbolji svježi primjer citiranje onoga što je Plenković govorio na XIX. općem saboru HDZ-a. Jer Plenković je doslovce rekao- „Ovi s lijeva nas stalno optužuju da smo korumpirani i lopovi, bez obzira bilo to istina ili ne!“. A dnevni tisak objavljuje to na taj način da izostavlja drugi dio rečenice, koji zapravo pretstavlja Plenkovićevo nesvjesno priznanje da u HDZ-u ima lopova!
– Laž je neprestana Plenkovićeva tvrdnja da smo „na dobrom putu“, budući da je po svim kriterijima Hrvatska na začelju država EU-a po uspješnosti, i uporno ‘kaskamo’ gledajući u leđa državama, koje su nekada gledale u ‘leđa’ Hrvatskoj! Tvrdnja da smo na dobrom putu, je tolika laž, koju ne vide i ne čuju samo oni kojima su oči širom zatvorene, i uši totalno oglušile!
– Laž je da HDZ-ovska vlast odlučna u borbi protiv korupcije, jer je očito da je ova stranka pravomoćno osuđena kao ‘lopovska’ stranka, njen bivši predsjednik je osuđen za kriminal, a za ovih šest godina na vlasti iz „Plenkovićeve“ Vlade je desetak vodećih dužnosnika, od Plenkovićevog najvećeg povjerenja, moralo otići milom ili silom pod optužbom za koruptivne i kriminalne postupke istih.
– Laž je da Plenković nije znao kakve ljude uzima oko sebe kao „povjerljive“ kadrove, tipa Lovre Kuščevića ili Gabrijele Žalac. On je dobro znao o kakvim se osobama radi, a ako nije onda nije sposoban obavljati funkciju, koju obavlja. Treće mogućnosti nema!
– Nama se konstantno serviraju laži, gotovo sve što nam vladajući govore i što mainstream mediji pišu su laži. To već prelazi svaku granicu, i postaje neizdrživo, živjeti tako svaki dan, konstantno okružen lažima. Ali Hrvati su poznati po čuvenoj „hrvatskoj šutnji“, pa šute kad im vladajući političari govore i lažu da je to u interesu naroda, a već godinama svake godine 40.000-50.000 Hrvata ‘glavom bez obzira bježi iz ove „obećavajuće“ zemlje, kako to tvrde političari na vlasti. Hrvati šute i na laž koju neprestano ponavlja Plenković da je „njegova“ Vlada sustavno misli o najugroženijim dijelovima društva, i povećava mirovine, pri čemu to „povećanje“ za više od pola milijuna najsiromašnijih umirovljenika iznosi desetak kuna, dok saborski zastupnici s plaćama od oko 15.0000-20.000 kuna mjesečno, ručaju u saborskom restoranu za 23 kune, a 28 tona mesa je naručeno za taj restoran za sljedeće dvije godine. Vlast nam konstantno laže da vodi račuina o općem dobru, a svaku promjenu za ‘poboljšanje’ provodi se isključivo radi direktiva iz EU-a, a laže se da se to nije moglo učiniti bez direktiva iz EU-a.
– Laže Plenković kada tvrdi da on osobno, HDZ ili Vlada nemaju utjecaja na pravosuđe, uz argument da je nekoliko HDZ-ovaca optuženo i procesuirano za kriminal! A istovremeno proziva glavnu državnu odvjetnicu zašto ne pokreće istrage protiv onih za kije on drži da treba pokretati istrage.
– Poznato je da Hrvatska vlada obično kasni s donošenjem zakona u svezi preuzimanja EU-ovih stečevina, pa je takav slučaj i sa Zakonom o telekomunikacijama, koji kasni četiri (4) godine, pa je EU tužio Hrvatsku za ovo kašnjenje. Na pitanje u Saboru zašto se kasnilo četiri godine državni tajnik je obrazlagao zašto se sada taj zakon mora donositi po hitnom postupku, na taj način da s radi o VEOMA KOMPLEKSNOJ MATERIJI, ali sada se mora donijeti na brzinu da ne izgubimo 700 milijuna eura, kao kaznu što kasnimo s njegovim donošenjem. No ovo nije prvi put da Vlada i njena ministarstva radi traljavo, odnosno ne rade svoj posao, ali je ordinarna laž, da se kasni radi „kompleksnosti“ materije. Istina je međutim da se kasni radi toga već radi nerada, nesposobnosti i političke pokvarenosti da se Sabor prisiljava na odlučivanje po hitnom postupku, bez da se provede kvalitetna rasprava o prijedlozima Vlade, za što ni u jednom slučaju nije potrebno četiri godine. Pa se tako laž o velikoj kompleksnosti, objašnjava istinom o potrebi nekoliko godina da se nešto riješi. Zapravo imamo primjenjenu orwelovštinu!
– Laž je da je hrvatski Sabor vrhovna institucija zakonodavstva u „demokratskoj“ Hrvatskoj, budući da ministri, državni tajnici, i ponajviše sam Plenković niti na jedno pitanje saborskih zastupnika ne odgovaraju na konkretno, pa rad hrvatskog Sabora više sliči na ‘igrokaz’ o tomu da smo demokratska zemlja, nego na instituciju koja djeluje u ime naroda, za narod i opće dobro.
Za sada toliko, a u 2. nastavku o ostalim apsurdnostima i lažima s kojim i u kojima živimo! Jer ima ih previše i sigurno je da se na bojišnicama domovinskog rata nije za to borilo!
