Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba finalista i dodjela nagrade Radoslav Putar u Salonu Galić

Gloriji Lizde nagrade Radoslav Putar za rad ‘Neustrašiva mladost’

 

Izložba finalista i dodjela prestižne nagrade Radoslav Putar za najboljeg mladog likovnog umjetnika/umjetnicu u Hrvatskoj održala se po treći put u Splitu u kultnom Salonu Galić u partnerstvu Instituta za suvremenu umjetnost Zagreb i Hrvatske udruge likovnih umjetnika – Split.

Na otvorenju izložbe Stručni žiri u sastavu Lana Stojićević, lanjska dobitnica Nagrade Radoslav Putar, Vanja Babić, voditelj Galerije MH i kustos u Galeriji Kranjčar, Barbara Borčić, neovisna kustosica iz Slovenije, kustosica Jasmina Šarić (CHC/Prostor) i povjesničarka umjetnosti Petra Šarin nakon pregleda radova i razgovora sa svakim od finalista je izabrao i proglasio dobitnicu Nagrade Radoslav Putar za 2022. godinu Gloriju Lizde za rad „Neustrašiva mladost“.

„Velika čast je primiti ovu nagradu jer se radi o strukovnoj nagradi, pa mi osobno jako puno znači. Već sami ulazak u finale je uspjeh jer konkurencija je bila velika. Mislim da smo svi bili jednako vrijedni nagrade, a pozicija žirija da donese odluku među tako različitim radovima i medijima je bila nezahvalna“, rekla je Lizde.

 „Moj se rad bavi knjigom mog djeda u kojoj je opisao svoj put u Drugom svjetskom ratu i u suštini je to proučavanje na koji se način trauma i sjećanja prenose s generacije na generaciju što mislim da je posebno važno za ovaj naš prostor na kojem živimo koji je izuzetno opterećen poviješću i traumama više ratova“, kazala je nagrađena umjetnica.

Fotografska serija „Neustrašiva mladost temeljena je na istoimenoj neobjavljenoj autobiografiji mojeg djeda Hasana (1928.-2011.) u kojoj se prisjeća, između ostalog, svojeg ratnog puta u Drugom svjetskom ratu. Njegovo odrastanje u muslimanskom selu na jugu BiH prekinuto je kada se, po uzoru na stariju braću, pridružio ustaškoj vojsci u kojoj je služio od 1943. do 1945. Slijedeći djedove mape i opise te koristeći se njegovom knjigom kao kompasom, putujem 1800km kroz Hrvatsku, BiH te Sloveniju kako bih posjetila opisana mjesta ratnog puta, opterećene poviješću i obilježena traumatičnim događanjima. Činom fotografiranja, ta mjesta za mene postaju osobni spomenici našeg odnosa, mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti.

Put neželjenog obiteljskog nasljeđa, prošlost predaka prenosi s koljena na koljeno, s njom se rađamo i nju nosimo iako joj nismo nikada svjedočili. Povezujući arhivski materijal s pejzažima i autoportretima ispreplećem osobnu i kolektivnu povijest te tako uspostavljam dijalog s djedovom prošlošću, koja je ujedno neizbježno moja vlastita prošlost.

U radu „Neustrašiva mladost“ kombiniram dokumentarnu i insceniranu fotografiju na način da mi dokumentarna služi topografski, prikazujući zatečeno stanje odnosno pejzaže koji prikazuju ratni put mog djeda dok inscenirana predstavlja način na koji se ta prošlost reflektira na mene. Spajajući i ispreplićući ove dvije vremenske linije nastojim preispitati kako doživljavamo i procesuiramo posljedice događa koji su se zbili u prošlosti.

Inscenirana fotografija za mene je produžetak dokumentarne, ona ju nadomješta i nadograđuje te zajedno čine novu cjelinu. U tom smislu zanimaju me granice između stvarnosti i fikcije odnosno varljivost konsenzusa stvarnosti. Poigravanjem s ta dva aspekta nastojim stvoriti tenziju između onog što jest i što bi moglo biti. Na um mi pada Roland Barthes koji kaže kako fotografija izvodi nečuveno miješanje stvarnosti („To je bilo.“) i istine („To je to!“) te postaje, kako kaže u nastavku, ustanovljujuća i uzvična“, rekla je dobitnica nagrade.

Glorija Lizde rođena je 1991. u Splitu. U svojem fotografskom radu istražuje teme obiteljskih odnosa, traume, genskog naslijeđa i sjećanja koristeći se dokumentarnom i insceniranom fotografijom. Završila je preddiplomski studij filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu te diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ostvarila je nekoliko samostalnih izložbi te sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je Dekaničine nagrade ADU za rad na seriji fotografija F20.5 te nagrade ELLE Style Award 2021 za umjetnicu godine. Radovi (Ne)stalno i F20.5 otkupljeni su joj za zbirku Erste fragmenti. Nominirana je za prestižni World Press Photo Joop Swart Masterclass (2020.) te je jedna od izabranih fotografkinja u međunarodnom programu za nove umjetnike Parallel – European Photo Based Platform (2018. i 2021.)

Uz Gloriju Lizde finalisti Nagrade Radoslav Putar za 2022. godini bili su Katerina Duda (Zagreb / Pula, 1989.), Vladimir Novak (Zagreb, 1987.) i Marina Rajšić (Potpićan / Rijeka, 1995.)

Katerina Duda (1989.) diplomirala je studij animiranog filma i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U radovima polazi od konkretnih prostora, istražujući kako prostor i određene mikrolokacije reflektiraju šire društvene promjene. Kroz radove provlači teme turizma i arhitekture pri čemu je naglasak na umjetnosti u kontekstu. Tako koristi raznolike medije poput društvene prakse, akcija i intervencija u javnom prostoru, kao i dokumentarni film i video. Izlagala je na niz samostalnih (Galerija 90-60-90 Pogon Jedinstvo, GMK, Galerija Forum, Galerija VN, Art radionica Lazareti) i grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (021 Ostrale Biennale, Mediterranea 18 i dr). Autorica je nagrađivanih kratkih dokumentarnih filmova Strujanja (2019., Restart) i Rezidba (2015. Restart ŠDF).

Vladimir Novak (1987.) diplomirao je kiparstvo 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik Nagrade Goranske kiparske radionice u Lokvama na XIII. Trijenalu hrvatskog kiparstva 2018. godine, HPB Grand Prix na 34. Salonu mladih – Panoptikon 2018. godine, te Rektorove nagrade za samostalni projekt 2015. godine. Izlagao je na jedanaest samostalnih i više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te boravio na rezidenciji Cite Internationale des Arts u Parizu. Od 2019. godine djeluje kao samostalni umjetnik. Član je HDLU i HZSU. Živi i radi u Zagrebu.

Marina Rajšić (1995., Rijeka) diplomirala je vizualne komunikacije i grafički dizajn na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2019. godine. U prosincu 2018. objavljuje umjetničku knjigu naziva Umjetnost lijepog. Izlaže od 2015. godine, a za svoj je rad primila nekoliko priznanja i nagrada. Bavi se temama odnosa jedinke i populacije, njihove prilagodbe okolini, preispitujući sebe kao jedinku populacije 21. stoljeća. Zanimaju je suvremene društvene norme i društveni kontekst, fikcija i spekulacija, odnos virtualnog i fizičkog prostora, usporedbe odnosa prošlosti i sadašnjosti, umjetnog i prirodnog, znanost i trendova, aktivnog i pasivnog. U posljednje vrijeme u svoje radove uključuje i elemente marketinga, kao alat dopiranja do šire, nesvjesne i često ‘negalerijske’ publike.

Nagrada Radoslav Putar se dodjeljuje od 2002. godine kada ju je ustanovio Institut za suvremenu umjetnost  kao dio međunarodne mreže YVAA – Young Visual Artists Awards koju čine organizatori sličnih nagrada, sada već u 12 europskih država. Inicijativa da je se imenuje Nagrada Radoslav Putar zrcali želju Instituta za suvremenu umjetnost da promovira jasne stavove, aktivno sudjelovanje i visoke profesionalne standarde, kao alate afirmacije demokratskih procesa međuovisnih s razvojem kulture, kulturnih institucija i umjetnosti u Hrvatskoj. Nagrada se sastoji  od dvomjesečnog boravka u Residency Unlimited u New Yorku,  samostalne izložbe u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu tijekom 2023. godine, produkcije multioriginala u suradnji s Galerijom S iz Koprivnice, i mjesta u žiriju Nagrade Radoslav Putar 2023.

Radoslav Putar (Varaždin 20.7.1921. – Zagreb 18.7.1994.), znameniti povjesničar umjetnosti i likovni kritičar svojim je radom bitno usmjerio hrvatsku kulturnu scenu prema suvremenom likovnom jeziku. Njegov rad važan je i s društvenog aspekta jer je promovirao ideje demokracije i zagovarao dijalog, toleranciju, slobodu izražavanja i otvorenost prema drugim kulturama. Danas je teško zamisliti u kojoj mjeri je njegov rad bio herojski, a sasvim pouzdano možemo ustvrditi da njegov doprinos teoriji i praksi ključni segment suvremene hrvatske umjetnosti i kulture.

Izložba ostaje otvorena do 9. srpnja 2022. godine.

Nives Matijević

Povezani članci

Ajdinovićevi ciklusi Unutarnji pejsaž i Buđenje

hrvatski-fokus

Mnogi se kritičari svrstavaju u ‘šebaljiste’

HF

“Kreativna industrija” ugušila individalizam

HF

Neprimjerenа lektirа u školama

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...