Povodom 75 godišnjice smrti Wollitza održana je komemoracija kod gimnazijske športske dvorane na Pločama
Stjepan Wollitz ubijen je 24. svibnja 1947. u popodnevnim satima – iza montiranog sudskog postupka i određene kazne na izlazu iz dvorane prema zgradi gimnazije iz mase neko je pucao u 28-godišnjeg Stjepana. Danas pred dvoranom održana je molitva odrješenja koju je predvodio pater Vinko Maslać superior isusovačke rezidencije Dubrovniku (jezuit).
U ime županije na komemoraciji su bili Pavo Pendo i Nina Skurić koja se obratila nazočnima, uz njih i prof. Krešimir Marković. Na komemoraciji je bila i uža obitelj pokojnog Stjepana. Podsjetimo, Na zgradi športske dvorane Gimnazije Dubrovnik 2011. je postavljena spomen ploča za Stjepana Wollitza.
Naziv HOP proteže se dugi niz godina, pa ga susrećemo i krajem pedesetih odnosno početkom šezdesetih. No, nema dvojbe da je u Splitu 1946. doista utemeljena organizacija pod tim imenom. Naime, u drugoj polovici četrdesetih godina započinje suradnja ilegalnih oporbenih skupina iz Zagreba, Dubrovnika i Splita. Njihovi se predstavnici povremeno sastaju i razmjenjuju iskustva i koordiniraju aktivnosti. Najdulje su na slobodi ostali pripadnici zagrebačke organizacije, u krugu oko Velimira Terzića. Prvo su uhićeni članovi dubrovačke skupine. UDB-a je u proljeće 1947. pohvatala oko 90 ljudi iz Dubrovnika i okolice. Nakon provedene istrage, organizirana su dva suđenja. Okružni sud u Dubrovniku je 24. svibnja 1947. započeo suđenje Stjepanu Wollitzu, Mišku Belottiju, Stojanu Šutalu, Iliji Butkoviću, Ivi Mihaljeviću, Brunu Safretu i don Frani Vučetiću, koji su optuženi da su sredinom 1946. stvorili „ilegalnu ustašku organizaciju HOP u Dubrovniku“. Šutalo je 26. svibnja osuđen na smrt, a četvorica ostalih optuženika na visoke kazne. No, još prije okončanja procesa, u dubrovačkoj je gimnaziji hitcima u leđa ubijen S. Wollitz. Optuženi Safret prebačen je u drugu skupinu, u sastavu koje je pred isti sud u srpnju izvedeno 17 optuženika. I oni su optuženi da su u drugoj polovici 1946. u Dubrovniku osnovali „terorističko-fašističku organizaciju, tzv. HOP“. Djelovali su propagandno, pišući parole („ŽAP“ – Živio Ante Pavelić!) i dijeleći letke (npr. „Katolička mladeži!“), te prepisujući i šireći obrambeni govor nadbiskupa Stepinca s procesa u Zagrebu. Sastavili su popis pripadnika SKOJ-a i predstavnika vlasti, te su nekima slali prijeteća pisma. Tražili su vezu s križarima i organizirali prikupljanje pomoći za njih, a neki od članova organizacije planirali su i bijeg u emigraciju., Presudom tog suda od 16. srpnja 1947. na visoke su vremenske kazne osuđeni: Joško Radica, Augustin Franić, Antun Tutman, Bruno Safret, Đuro Bender, IvoKatić, Đuro Novaković, Ivan Radović, Ivo Grbić, Stijepo Radić, Ivo Kraljić, Damjan Pavlović, Julijan Vidman i Kate Lisa. Prvoosuđeni Josip Franić je uspio umaknuti u emigraciju.82 Iako su obje skupine osuđene za osnivanje HOP-a i sudjelovanje u radu organizacije pod tim imenom, optuženici su za njezino ime doznali tek na suđenju, što znači da im ga je nadjenula UDB-a. Splitsku skupinu oko Zvonimira Markovića, koja je surađivala s dubrovačkom i zagrebačkom jezgrom, UDB-a će razbiti tek 1948. (str. 16.-17.).
Organizirani otpor jugoslavenskomu komunističkom režimu u Hrvatskoj 1945.-1953., Review of Croatian History, časopisu koji objavljuje Hrvatski institut za povijest, god. 3./2007., br. 1, str. 109.-145. (h.f.)
