Hrvatski Fokus
Hrvatska

Neobičan glazbeni ukus velikana hrvatskoga nogometa

Zašto je i iz kojih razloga srbijanski turbo-folk pjevač Saša Matić pjevao i svadbi hrvatskoga reprezentativca Dominika Livakovića!?

 

Jelena Mileusnić: Sve je prštalo od emocija: Livaković izrekao sudbonosno da svojoj Heleni, nisu skrivali osjećaje na izlasku iz crkve, Story, Zagreb, 18. 6. 2022.

Pročitavši obavijest o vjenčanju hrvatskoga nogometnog reprezentativca, Dominika Livakovića, pala mi je u oči vijest kako su mladenci uz hrvatsku estradnu zvijezdu, Petra Grašu, kao zabavljača pozvali i srpskog folk pjevača, Sašu Matića. Kao da u Hrvatskoj nemamo sjajnih izvođača narodne glazbe. Da ne govorim o čudesnim dalmatinskim klapama. Pa ako je tražio nešto turbo, tu su naše dive, kao npr. Severina, Nives, Alka…  Ali, izgleda kako je ovdje „region“ odlučio. Nemam ništa protiv ovoga srpskoga susjeda, tim više što je riječ o slijepoj osobi. Rođen je 1978. u Drvaru, a u Srbiji ga predstavljaju kao „srbijanskog pop-folk pjevača podrijetlom iz Bosne i Hercegovine“.

Dominik Livaković je po mnogo čemu izuzetna osoba. Ovakav odabir je zanimljiv i zbunjujući, obzirom na njegov obiteljski milieu. Zbog toga i ovaj profesorski upozoravajući tekst.

Čitam u jednome hrvatskome tabloidu: „Srpski folk pjevač uz Grašu zapjevao je na svadbi golmana Dinama Livakovića i Helene, a pjevao je i Vidi, Kovačiću i Jedvaju. Cijena za nastup, prema srpskim medijima, kreće se od 75.000 kuna nadalje“. Zamislite, dati toliki novac kako bi se uživalo u srpskoj, kako kažu, novokomponovanoj turbo-folk glazbi? Ali nije riječ samo o gospodinu Matiću. Čitam dalje: „Pjevači (iz Srbije, op. a.) dobivaju dobre honorare u Hrvatskoj, od 5.000 pa sve do 12.000 eura za samo jednu večer. Obično pjevaju dva puta po sat vremena s jednom dužom pauzom. Aca Lukas i Jelena Karleuša u klubovima u Makarskoj uzimaju po 12.000 eura, Dragana Mirković i Željko Joksimović po 10.000, a Aleksandra Prijović 5.000 eura – izjavio je poznati srpski estradni menadžer koji je za Kurir htio ostati anoniman.“

Saša Matić je osobno posvjedočio: „Već 12 godina, svakog ljeta pjevam u Makarskoj. To mi je jedna od najboljih ljetnih svirki. Imam i mnogo prijatelja širom primorja – komentirao je Saša Matić (41), a s njim se složila i Dragana Mirković (51) koja početkom kolovoza ima nastup u Hrvatskoj.“ Pjevač Matić čak, što je nepristojno, izbjegava navesti ime naše zemlje, pa lukavo govori o „Primorju“. To zvuči više jugoslovenski, zar ne?

U obavijest o Saši Matiću stoji oznaka „folk-pjevač“, jer to bolje zvuči od „turbo-folk pjevač“ i manje je kompromitantno za mladence. Ali, ipak, uz puno poštovanje navedene pjevačke zvijezde, potrebno je istaći kako je on i lukav čovjek. Naglašava kako voli hrvatsku glazbu, prijateljuje s hrvatskim kolegama, pa čak izvodi pjesme Olivera Dragojevića, hrvatske pjevačke ikone (što Hrvatima, eto, imponira), ali s druge strane snima duete s vodećim srpskim turbo-folk ikonama, pa čak i onima pročetničke orijentacije. Da ne ispada kako novinarski konfabuliram, prilažem snimke njihovih video uradaka simljenih mojom sve drhtavijom rukom.

Saša Matić u raznim duetima

Saša Matić pjeva sa Cecom Ražnatović, srpskom četničkom i turbo-folk ikonom. Udovicom ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana. Saša Matić je bio i na svadbi sina Cece i Arkana, Veljka Ražnatovića. On je svome sinu dao ime svoga oca. Saša Matić sa ženom stigao kod Cece na krsnu slavu. Na slavu se pozivaju samo rođaci i najbliži prijatelji, Saša Matić pjevao i s Aleksandrom Pijović, Jelenom Karleušom, a i Jelenom Rozgom, te s drugom hrvatskom pjevačicom Paulom Jusić, kćerkom slavnoga Đele Jusića. Toliko o Saši Matiću i njegovome gostovanju na svatovima velike i časne hrvatske nogometne zvijezde.

No, pustima za tren politiku i prodavanje obraza za judine škude. Pitanje je (nevažno za nogometaše i pjevače turbo-folk glazbe), što može kazati hrvatski književnik (koji moljaka za sitniš kako bi objavio knjigu), na ovakvo razbacivanje novca i kupovanje stranoga kiča i šunda! Koliko se dobrih knjiga moglo objaviti za 75.000 kuna? Naravno, svatko sa svojim novcima čini što hoće, to je neupitno. Ali, ipak, kada je riječ o javnim osobama, dozvoljen je i javni komentar. Mit respect. A moj je slijedeći:  Naše nogometne zvijezde, u ovom slučaju slavni Livaković, Vida, Kovačić i Jedvaj, kako je vidljivo iz navedenih brojki, uživaju slušati srpske pevaljke. Kažu mi neki mlađi poznanici kako je to u najnovije vrijeme postala praksa.

Turbofolk je glazbeni stil nastao u Srbiji u ranim 1990-ima. Nastao je iz folk stila, popularnog među ruralnim pučanstvom. Naziv turbofolk smislio je crnogorski pjevač čudnog imena Rambo Amadeus: “Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbo folk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime.”

Za turbofolk se veže čitava supkultura definirana vulgarnošću. Tekstovi su često o muškarcima koji se opijaju zbog nesretne ljubavi ili ženama koje imaju problema s nevjernim muževim. Čitam i obavještavam samoga sebe: „Turbofolk je ustvari hibrid nekoliko glazbenih stilova. Baza turbofolka su disko ritmovi. Disko ritmovi su preuzeti iz razdoblja 80-tih godina 20.-tog stoljeća kad je disko glazbeni pravac bio popularan. Ritam se u turbofolku ostvaruje bubnjevima. To mogu biti klasični disko bubnjevi, ali se često upotrebljavaju i neke afričke udaraljke, npr. đembe. Bubnjevi u turbofolku najčešće proizvode takozvani habanera ritam koji daje pjesmama pokretnost. Melodija turbofolka je mješavina arapskih, turskih, romskih i srpskih narodnih melodija. U turbofolku je gotovo neizbježno korištenje narodnih instrument: harmonike, limenih puhaćih glazbala i flaute. Tu također dolaze i disko elektroničke modifikacije instrumenata. Vokal u pjesmama je nositelj glavne melodije. Melodije su napisane u molskim ljestvicama, a pjevači ih pjevaju, izvode razne ukrase na melodijama koji su poznatiji u narodu kao – zavijanja. Mišljenje je, kako je glavni poticatelj turbofolka bio režim Slobodana Miloševića u Srbiji, za vrijeme osvajačkog ratnog pohoda na Hrvatsku i BiH, te međunarodne izolacije, kada su se tražili svi načini da se zabavi stanovništvo. Turbofolk se proširio i izvan granica Srbije, u Crnu Goru i Sloveniju, te ratom zahvaćenu BiH i Hrvatsku.“

Slijede obavijesti koje me čine depresivnim: „Klica širenja turbofolka u Hrvatskoj počela je 1993. godine (u ratom nezahvaćenim područjima) nakon prvih primirja. Siniša Vuco je bio prvi glazbenik koji je eksplicitno koristio elemente turbofolka u svojim pjesmama. Osim u Srbiji, u gotovo isto vrijeme, turbofolk je nastao na teritoriju Grčke, pod imenom Laika, no osim jezika, ime iste osobine kao i srpski turbofolk.

Najznačajnija predstavnica, te tzv. simbol turbofolka je srpska pjevačica Svetlana Ražnjatović-Ceca. Njen primjer slijede ostali izvođači, Stojanka Novakovič Stoja, Rada Adžić, – ‘Dara Bubamara’, Seka Goga Aleksić, Baja Mali Knindža , Boban Rajović, Dado Polumenta, Indira Radić, Jelena Karleuša, Lepa Brena, Mile Kitić, Mitar Mirić, Sinan Sakić, i ini.Također velik dio pjevača starije srpske “novokomponirane” narodne muzike, prihvaćaju turbo folk i postaju popularni i na pozornici, kao što su Lepa Brena, Dreagana Mirković, Lepa Lukić, Mile Kitić, Šemsa Suljaković, Miroslav Ilić i drugi.

Fenomen turbofolka u Hrvatskoj je počeo već ranih 90-tih godina nakon relativnog smirivanja ratne situacije. Profesionalnih hrvatskih turbofolk zvijezda ima vrlo malo, ali nastupi turbofolk pjevača iz Srbije u klubovima i restoranima diljem Hrvatske su postali redovita pojava. Kritičari vide problem u “rebalkanizaciji Hrvatske” nakon devedesetih godina.

Čak i ugledne pjevačke osobnosti, kao npr. Zdravko Čolić i Neda Ukraden posljednjih su godina na svojim albumima koketirali s turbofolk zvukom.“

Turbo-folk kao politička diverzija i moralno urušavanje

Turbofolk je predmet kritika iz ćudorednih, kulturoloških i ideoloških razloga: U ćudorednom smislu, kritiziran je zbog nazočnosti erotizma i pornografije, hedonizma, razmetnosti, ćudorednog sadizma, razvratništva, veličanja zločinačkih radnji, te kulture opijanja i zloporabe droga u riječima pjesama i u njemu pripadnoj podkulturi. Srpska ikona Dara Bubamara snimila je pjesmu „Bejbe tko te j…“ koju je, kako piše na You Tubeu, do sada pogledalo i poslušalo preko pet milijuna korisnika. Zaprepašćujuća brojka!

U ideološkom smislu, turbo-folk je kritiziran najviše zbog sveza turbofolk glazbenika i scene sa srpskim nacionalističkim i četničkim gibanjem, te srpskim vojnim i paravojnim postrojbama u Domovinskom ratu. Osim svoje protuhrvatske naravi, turbofolk je za državotvorne Hrvate također sinonim za kulturu ravnodušnosti i zaborava o stradavanjima hrvatskog pučanstva u Domovinskom ratu među novijim naraštajima, te se njegovo simpatiziranje nerijetko smatra činom odnarodbe i izdaje. Međutim, nazočna je i pojava osobnih dvojnih pristupa prema turbofolku kod manjeg dijela državotvornih Hrvata, obično na način kako se pojedinci javno izjašnjuju kao protivnici turbofolka i „veliki Hrvati“, dok su istodobno polutajni ili otvoreni simpatizeri (slušatelji) turbofolka.

Prije koju godinu, novinari iz jedne hrvatske tv-kuće pitali su ljude po beogradskim ulicama što misle o turbo-folku. Jedan mladi čovjek kulturna izgleda je rekao: “to je užas, to je strašno, to nas vuče prema dnu. Nemojte dozvoliti da se i kod vas to proširi.” A “dobronamjerni” Aleksandar Tijanić, direktor RTV-Srbije rekao je pak ovo: – Mi Srbi lansirali smo na Hrvatsku bombu koja će eksplodirati kad-tad i ne možete se spasiti. Ona je uništila Srbiju. To je folk muzika. Bez nje se nije ni moglo ratovati na Balkanu. Ona je srpski najznačajniji proizvod i vi u Hrvatskoj morate učiniti sve da to ugušite“. On nadalje kaže kako je to bio dio specijalnog rata kojim se nastojala otupiti javnost i pokoriti medijski prostor okolnih zemalja. „Turbo folk sa sobom nosi svašta, od mase pevaljki i sponzoruša do primitivnih likova i novinara koji su zagušili veliki dio medijskog prostora“.

II.

Ne slušam ovu glazbu, ali cijenim izvornu narodnu pjesmu, pa tako i srpsku. Ovom prilikom učinio sam iznimku i, kako bih bio objektivan, posredstvom You Tubea nešto poslušao od navedenih umjetnica. Apage satanas! Bez uvrede! Dragi naši nogometaši, srećno vam bilo! Tu je Ceca pa neka vam srce breca, a Dara Bubamara reklamira mega hit u Srbiji koji se zove, kako je već navedeno.

Inače, Dominik Livaković je rođen 9. siječnja 1995. godine u Zadru. Profesionalni je nogometaš koji igra kao vratar za zagrebački „Dinamo“, kao i za reprezentaciju Republike Hrvatske. Potječe iz visokoobrazovane obitelji. Pripada tzv. etničkoj eliti svoga naroda, kršćanske orijentacije. U rodnom je Zadru završio osnovnu školu i Sportsku gimnaziju. Nakon mature upisao je studij međunarodnih odnosa i diplomacije, ali ga je zbog sportske karijere zamrznuo. Sam kaže da se zbog obveza ne stigne posvetiti studiju, koji će morati čekati kraj njegove nogometne karijere kako bi ga nastavio i završio: “Upisao sam studij, ali teško je bilo paralelno izvršavati obaveze na studiju i u profesionalnom nogometu. A ja želim biti maksimalno posvećen svemu što radim. Zato sam fakultet stavio po strani i okrenuo se nogometu. Možda jednoga dana i on postane prioritet – ističe.“ Njegov otac, Zdravko Livaković, je inženjer građevine i bivši visoki dužnosnik u Vladi RH – državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture za vrijeme mandata Božidara Kalmete. Jedna od važnijih osoba u životu Dominika Livakovića bio je pokojni djed Vojmil, liječnik, radiolog, te bivši član uprave KK Zadar. Sve pobjede i uspjehe Dominik posvećuje djedu Vojmilu. Baka je bila profesorica engleskog jezika. Dominik je odao priznanje svome didi:

– Od početaka je djed bio uz mene i on je najzaslužniji za ovo gdje sam danas. Naučio me puno o životu, a poniznost je bila na prvome mjestu. I danas je upravo poniznost moja glavna životna vrijednost. Malo porazgovaram s pokojnim didom i pomolim se, iskreno je rekao posvjedočio sjajni golman i, kako kažu prijatelji, ljudina i čovjek od riječi. „Vjernik je Dominik Livaković, a priznaje da se najbolje opušta razmišljajući o svom djedu koji mu je bio najveća potpora na početku karijere. U nogometnim krugovima slovi i kao sjajno školovan igrač…“ Njegova majka, Manuela Skoblar, prva je sestrična poznatoga Joška Skoblara.

 – Moj pradjed i otac Joška Skoblara bili su braća – rekao je Dominik Livaković.

Inače, atraktivna mama Manuela (na vjenčanju se pojavila u minici!?) dobila je sina Dominika u braku s bivšim državnim tajnikom Zdravkom Livakovićem, nakon kojeg je upoznala zadarskog poduzetnika Krešu Dijana s kojim ima troje djece.

Dominik je danas sigurno jedan od boljih europskih vratara a i najvrjedniji je eksponat u Dinamovoj riznici sjajnih nogometaša. „Skroman, samozatajan, a tako pouzdan, energičan i mudar je na gol crti, stoga nije čudo da je nakon svjetske smotre u Rusiji, gdje je bio treći vratar i jedini od 23 igrača nije odigrao ni minute – danas prvi izbor Zlatka Dalića u reprezentaciji.“

Lijepa Zagrepčanka Helena Matić, sada supruga Dominika Livakovića, također je visokoobrazovana dama. Na svemrežju nema slovca o njezinom mjestu rošenja,  rođendanu, obitelji. Stoji samo kako je prije nekoliko godina diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Godinama se bavila umjetničkim klizanjem te je bila članica kluba Zagrebačke pahuljice. Mediji su je otkrili za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji, kada su je proglasili stvarno „Bez razloga“ „ hrvatskom Meghan Markle“. Nikakve sličnosti nema s ovom američkom glumičicom koja se izgubila u hodnicima Buckinghamske palače i ubrzo bila vraćena u rodnu joj kaubojsku Ameriku.

Nemam namjeru uvrijediti Livakovićeve, ali, po meni (s ovoliko ljeta na plećima), obrazovanje i nacionalno poštovanje ne idu zajedno sa subkulturom koju proizvode srbijanski turbo-folk pjevači i tamošnje pevaljke. Dominika je dida učio poniznosti.

De gustibus non est disputandum , to je izvan diskusije, ali se smije upozoriti javne ličnosti, upravo zbog toga što su javne, kako svojim ukusima i ponašanjem utječu na svoje obožavatelje i sljedbenike, dakle na mladi naraštaj. Privatno mogu slušati, npr. Daru Bubamaru do iznemoglosti, ali u javnosti njih ne bi trebali reklamirati kao estetske vrijednosti, a time i kao etički (moralno prihvatljiv) uzor. To vrijedi i za naše turističke djelatnike na jadranskoj obali. Ako baš imaju žarku potrebu za pjevačima iz Srbije, onda se mogu potruditi i angažirati tamošnje stvarne i cijenjene umjetnike.

Đuro Vidmarović

Povezane objave

Povijesne činjenice o naciji koja ne poznaje svoju povijest

HF

AFORIZMI – Zagrepčani i bandićevac

HF

U izvorišnim osnovama Ustava NDH i ZAVNOH trebaju zamijeniti mjesto

HF

Kako je pisao Proleter 1941.

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više